U Hrvatskoj i dalje stižu reakcije na nepravomoćnu oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju. Analitičari ne očekuju neki preveliki utjecaj ove prvostupanjske presude na hrvatsku politiku. Nijedna ideja nije sama po sebi kažnjiva, ni ona 'velike Srbije' ni ona 'Herceg-Bosne', podsjećaju analitičari na stav Haga, već konkretni ljudi koji su počinili konkretne zločine.
Povodom nepravomoćne presude Šešelju, ministar pravosuđa u hrvatskoj Vladi Ante Šprlje najavljuje nove korake.
„Upozorit ćemo da se Šešelj u dva predmeta koji su u Hagu pravomoćno dovršeni – Mile Martića i Milana Babića – spominjao kao dio udruženog zločinačkog pothvata, a sada se ne spominje. Ne možemo prihvatiti pravni stav da je ponašanje Vojislava Šešelja imalo samo političke ciljeve. To su bili zločinački ciljevi“, napominje Šprlje.
Kako je u presudi prošla ideja 'velike Srbije?'
„U nizu suđenja su i tužitelji i suci ponavljali da nijedna ideja nije sama po sebi kažnjiva – bila to ideja 'velike Srbije', bila to ideja 'Herceg-Bosne'. Sporna su zločinačka sredstva kojima se ideja pokušava ostvariti“, kaže za naš program novinarka „Jutarnjeg lista“ i dugogodišnja izvjestiteljica iz Haga Snježana Pavić.
Je li Haški tribunal ovom presudom „amnestirao“ ideju „velike Srbije“? Sud ne sudi idejama, odgovara naša sugovornica.
„Haški sud nije amnestirao niti ideju 'velike Srbije' niti ideju 'Herceg-Bosne,'niti bilo kakvu političku ideju. Sud ne sudi idejama. Sud sudi konkretnim ljudima za koje utvrdi da su odgovorni za konkretne zločine. Ono što imamo u prvostupanjskoj presudi Šešelju, a što je različito od dosadašnjih presuda je to da je sudsko vijeće u ovom slučaju odbacilo tezu tužiteljstva da su zločini počinjeni u okviru udruženog zločinačkog pothvata, gdje je cilj tog pothvata bilo stvaranje 'velike Srbije' protjerivanjem velikih dijelova nesrpskog stanovništva – Hrvata i Bošnjaka - iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine“, komentira Pavić.
Izjednačavanje strana
Bivši hrvatski predsjednik i stručnjak za međunarodno kazneno pravo Ivo Josipović sugerira da se s ocjenama pričeka do žalbenog postupka, ali - uz ogradu da politička ideja nije nešto čemu se sudi – dodaje: hajde odite u Njemačku i proklamirajte političku ideju Holokausta!
„Politička ideja koja u sebi sadržava nasilje, agresiju i okupaciju i koja potiče na zločine - ako je dostigla određenu kvalitetu – sasvim sigurno predstavlja poticanje i sudjelovanje u zločinu“, decidan je Josipović.
On dodaje kako bi se možda složio da ideja velikog ovog ili onog sama po sebi nije zločin.
„Jel' tako? Ali onda osnuj političku stranku, a ne šalji tenkove preko granice da to ostvariš“, navodi Josipović.
Politički analitičar Žarko Puhovski ne ulazi u interpretacije je li presuda nešto amnestirala ili izjednačila krivicu, već upozorava da je postupak Šešelju „loš posao“ na što je sutkinja Lattanzi u nekoliko navrata precizno upozorila. On ne očekuje da će kvalifikacije iz presude utjecati na politiku službenog Zagreba.
„Meni se čini da je postalo sasvim jasno da je Haško sudište potpuno izgubilo na političkoj važnosti na svim stranama, i da svaka njegova presuda izaziva dva-tri dana reakcija. U Hrvatskoj je bilo nešto uzbuđivanja, ali to je već počelo jenjavati i ta stvar će za tri ili četiri dana zamrijeti jer ovo sudište se naprosto samo po sebi ugušilo u vlastitoj inkompetentnosti“, komentira Puhovski.
Pitali smo Josipovića i – hoće li haška presuda Šešelju izazvati promjene u hrvatskoj politici?
„Vjerojatno hoće, bar privremeno. Iako ću ja podsjetiti da je taj isti Šešelj sudjelovao u predsjedničkoj kampanji kod nas, pa to nije nikome smetalo, onom tko se time koristio“, kaže Josipović.
Podsjetimo, Šešelj je studenog 2014. godine telefonom gostovao u notorno nacionalističkoj tv emisiji „Bujica“ Velimira Bujanca, nahvalio Ivu Josipovića i pozvao građane da glasaju za njega, čime je sigurno oduzeo nešto glasova Josipoviću i dodao nešto Kolindi Grabar Kitarović, koja je na tim izborima i pobijedila.
Snježana Pavić pojašnjava daje problem što je u prvostupanjskoj presudi odbačen „udruženi zločinački pothvat“. Prije se doživljavalo da Haški tribunal osuđuje ideju 'velike Srbije' zbog toga što bi npr. Milan Martić bio osuđen za zločine počinjene u sklopu udruženog zločinačkog pothvata stvaranja 'velike Srbije' preko samozvane bivše 'Republike Srpske Krajine' u Hrvatskoj.
„Ali ni onda to nije bila formalna presuda ni 'srpskoj Krajini' ni ideji 'velike Srbije'“, kaže naša sugovornica. Međutim, gdje je presuda po njenoj ocjeni sporna?
„Presuda je sporna jer kaže – što još nikada nitko u Hagu to nije ovako direktno rekao – da je točno da su Milošević i Šešelj surađivali, ali da nisu surađivali na zločinu, nego na pomaganju Srbima, što direktno izjednačava sve tri strane. Jer kaže – Srbi su se naoružavali, ali su se naoružavali i Hrvati i Bošnjaci. Sve tri strane su se spremale za rat za koji su znale da će doći i sve tri strane su se spremale da obrane teritorije koje su smatrale svojima. To je potpuno izjednačavanje svih triju strana u ratu koje do sada nismo imali ni u jednoj haškoj presudi“, konstatira Snježana Pavić.
A sve se to radi da bi se oslobodilo osobu koja je u javnosti percipiran kao inicijator svega zla koje se dogodilo, i zato je to izazvalo toliku buru u javnosti, zaključuje Snježana Pavić.