Zagrebački "Končar" potpisao je 65 milijuna eura "težak" ugovor o obnovi hidroelektrane u Iraku koju je "Končar" gradio osamdesetih godina prošlog stoljeća. Jedino što nas preporučuje je kvaliteta naših strojeva koji i dalje rade, a referenci na nesvrstanost više se nitko i ne sjeća, kažu u "Končaru".
Hrvatska ekonomija jako je slabo prisutna na nekadašnjim "nesvrstanim" tržištima kažu i u udruzi "Hrvatski izvoznici".
U Zagrebačkom "Končaru" ocjenjuju kao veliki uspjeh posao revitalizacije jedne od najvećih iračkih hidroelektrana, hidroelektrane Haditha na rijeci Eufrat, dvjestotinjak kilometara sjeverozapadno od Bagdada. To je najveća hidroelektrana koju je "Končar" gradio osamdesetih godina prošlog stoljeća po načelu "ključ u ruke", a posao revitalizacije vrijedan je 65 milijuna eura.
Činjenica da su ti ljudi nekada davno kod nas studirali i da su postojale neke političke veze između nas i Iraka su sada u sjeni aktualnih političkih poveznica na svjetskoj političkoj pozornici, tako da to nije nekakva prednost -navodi Ivan Tomšić iz 'Končara'.
Bivša Jugoslavija mnogo je radila sa Irakom i drugim nesvrstanim zemljama, a paralelno se u Jugoslaviji školovalo kadrove iz tih zemalja, kao svojevrsna garancija da će se raditi i ubuduće. Međutim, od raspada Jugoslavije i pada Berlinskog zida kao globalnog fenomena prošlo je preko tri decenije, i u "Končaru" kažu kako se mnogo toga promijenilo, osim njihovih postrojenja po svijetu koja rade i dalje.
Za Radio Slobodna Europa (RSE) potpisnik ovog ugovora s Iračanima, član uprave "Končar-Inžinjeringa" za energetiku i transport Ivan Tomšić kaže kako su dominantno prednosti koje 'Končar' vuče iz bivše države - njihove reference i i postrojenja sama po sebi.
"Činjenica da su ti ljudi nekada davno kod nas studirali i da su postojale neke političke veze između nas i Iraka su sada u sjeni aktualnih političkih poveznica na svjetskoj političkoj pozornici, tako da to nije nekakva prednost. Politički mi imamo odmak od tih nesvrstanih, i nitko nas više ne identificira na taj način. Puno sam po svijetu, puno pričam s kupcima, ali nisam doživio da nas netko više identificira na taj način", kažeTomšić.
Hrvatska, kao ni Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija, nije aktivna članica Pokreta nesvrstanih, već je u statusu promatrača.
Aktivna postrojenja i u istočnoj Africi
Ovo nije prva revitalizacija elektrane koju je "Končar" dobio, niti se sve svodi samo na revitalizacije. Pred petnaestak godina, 2006. godine, Tomšić je sudjelovao u uspješnim pregovorima o prodaji elektroenergetskih komponenti za tri hidroelektrane u Indiji. To, pak, kako kaže, također nije imalo veze s nesvrstanima, već sa pobjedom na međunarodnom natječaju. A na revitalizacijama radi se još na "Konačarevim" postrojenjima u istočnoj Africi.
"To su Kenija i Tanzanija. I dan-danas radimo na tim postrojenjima" , pohvalio se naš sugovornik.
Aktualni predsjednik grupacije "Hrvatski izvoznici" Darinko Bago ima pomiješana sjećanja na poslovanje sa nesvrstanim zemljama u vrijeme Jugoslavije. Dok se s jedne strane moglo ugraditi i više cijene u ugovore, sa druge strane, većim dijelom se radilo o državama nestabilne demokracije sa čestim vojnim pučevima, i znale su proteći godine da se sa novom garniturom na vlasti dogovori plaćanje obavljenog posla.
Cijeli niz proizvoda od "Prvomajske" preko "Kemoboje" i drugih tvrtki koje su nekada u svijet plasirale svoje proizvode – te su tvrtke naprosto nestale -navodi Darinko Bago.
"Sada Hrvatska dvije trećine svog izvora plasira u Europsku uniju, a prisutnost na tim tržištima je jako slaba", kaže Bago za RSE.
Dijelom jer su rat i pretvorba ostavili traga na nekadašnjim hrvatskim izvoznicima, i sada se one koji su preživjeli to razdoblje može nabrojati na prste obje ruke.
"Cijeli niz proizvoda od "Prvomajske" preko "Kemoboje" i drugih tvrtki koje su nekada u svijet plasirale svoje proizvode – te su tvrtke naprosto nestale", kaže Bago.
Veliki poslovni rizici
Osim toga, poslovni rizici za poslovanje s tim zemljama vrlo su veliki, što limitira sudjelovanje banaka koje su u Hrvatskoj u preko 90 posto u stranom vlasništvu.
"Te banke nameću standarde kakve imaju u Italiji i Austriji. Ti kriteriji podrazumijevaju da vi imate bonitetnog kupca, da će kupac izvršiti svoje obaveze, da su oni izdali garancije plaćanja i tako dalje. U masu slučajeva u ovim zemljama to nije moguće", upozorava naš sugovornik.
Indija je stabilna država, tamo se izvozi, ali Hrvatska je hendikepirana svojom veličinom, jer ne može sama proizvesti dovoljno nekog proizvoda za indijsko tržište, pa tu ulaze veći igrači. U Egipat se dalje izvozi dosta drva i elektrotehnike. S Alžirom se također i dalje posluje, ali tamo je glavni igrač Francuska sa svojim ekonomskim, političkim i kulturnim utjecajem. Kuvajt, koji je također bio veliki kupac jugoslavenskih roba i usluga se nakon izbacivanja Iračana koji su ga okupirali potpuno okrenuo američkim dobavljačima.
"Također, cijeli je Bliski istok dominantno okrenut američkim dobavljačima", nastavlja Bago.
"Ipak, i tu hrvatske kompanije izvoze opet nešto elektrotehničkih proizvoda, dijelom zato što imaju vrhunske proizvode, a sa druge strane zato što je transport iz Amerike iznimno skup, kompliciran i dugotrajan, i onda se te zemlje opredjeljuju za kupnju u Europi ili – u posljednje vrijeme – u Indiji. Bliski istok jako voli slatko, zagrebački "Kraš" ima svoj kontinuitet u trendu i tamo se pokazuju također dobri rezultati", nabraja prvi čovjek "Hrvatskih izvoznika".
Građevinska poduzeća bez bankarske potpore
Slična je priča sa velikim hrvatskim građevinskim poduzećima koja su gradila po cijelom svijetu, pa tako i po nesvrstanim zemljama. Bila su prevelika za hrvatsko tržište i počela propadati, novi krug revitalizacije krenuo je sa izgradnjom auto-cesta u Hrvatskoj, ali kada je i to završeno, većina njih je propala. Treći val isključivo privatnih građevinskih poduzeća slabo izlazi na strana tržišta, jer nema banaka koje bi ih pratile.
"Za poslovanje izvan EU te banke moraju pitati svoje banke majke u zemljama EU, a onda te majke banke guraju prije svega poduzeća iz svoje matične zemlje u kojoj je banka registrirana. To sam ja sretao u svojoj praksi do odlaska u mirovinu 2020. godine", kaže Bago.
"To je", navodi, "jedan od razloga zašto – ako želite biti snažan izvoznik – morate imati banku koja će vas u tome pratiti, a ne da je vi morate moliti da vam osigura garanciju.
"Morate imati banku koja u vaše ime klijentu nudi finacijsku konstrukciju i zatvara je, da bi u nju bio uključen i vaš proizvod. Na žalost, banke u Hrvatskoj tako ne posluju", rezigniran je Bago.
Socijalistički izvoz u 'zemlje u razvoju'
Socijalistička Fedrativna Rebublika Jugoslavija (SFRJ) je 1961. godine jedna od osnivačica pokreta nesvrstanih. Ostvarena je visoka razina političke, ekonomske i znanstvene suradnje sa brojnim drugim državama članicama pokreta u Africi i Aziji.
Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća izvoz roba i usluga u "zemlje u razvoju", kako se to tada nazivalo, iznosio je između 15 i 20 posto ukupnog jugoslavenskog izvoza.
Prem analizi objavljenoj na Hrvatskom povijesnom portalu, čiji se sadržaji pohranjuju u Hrvatski arhiv weba (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu), podaci iz 1981. godine govore da je SFRJ nesvrstanima izvozila: industrijske proizvode (45 % izvoza), opremu i strojeve (37 %), prehrambene proizvode (9 %) i sirovine (9 %).
"Godine 1981. na investicijske radove u poljoprivredi nesvrstanih zemalja utrošeno je 350 mil. $, a u jugoslavenske poslove u građevinarstvu, brodogradnji, hidrogradnji, montaži i opremanju bilo je uključeno 27 zemalja u razvoju.
Dvije trećine izvoza iz SR Bosne i Hercegovine odlazilo je za Irak i Libiju. Poduzeća Hidrogradnja, SBS i Energoinvest su izvozile i imale podružnice i gradilišta u Maliju, Alžiru, Libanonu, Keniji i Iranu. Poduzeće Famos podmirivalo je većinu zambijskih potreba za vozilima i motornim dijelovima sa preko 1.600 isporučenih kamiona i vozila godišnje.
Bitan faktor ekonomske suradnje bila je znanstvena suradnja – u Jugoslaviji su se obrazovali strani kadrovi na području energetike, građevine, poljoprivrede, prometa i industrije", naveo je Milivoj Dretar u analizi "Položaj Jugoslavije u Pokretu nesvrstanih".
U Hrvatskoj danas bitno drukčije
Brojke govore da se situacija – što se Hrvatske tiče – doista osjetno promijenila.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore za izvoz u nekoliko država s kojima je jugoslavenska ekonomija dobro surađivala do pada Berlinskog zida i raspada SFRJ, hrvatski izvoz roba u Alžir oscilira od 6 milijuna eura u 2021. godini do 62 milijuna eura u 2018. godini.
Egipat je vrlo uspješan za hrvatske izvoznike sa vrijednostima od gotovo 84 milijuna eura u 2021. godini do čak 137 milijuna eura u 2017. godini. Izvoz u Indiju kreće se od 27 milijuna eura u 2021. godini do gotovo 40 milijuna eura u 2019. godini. Izvoz roba u Irak oscilira od 3,5 milijuna eura u 2021. godini do 26,5 milijuna eura u 2018. godini. Izvoz roba u Nigeriju posljednjih pet godina nikada nije prešao više od 5 milijuna eura vrijednosti, iako je 2010. godine zabilježeno čak 108 milijuna eura vrijednosti robe koju su hrvatske tvrtke izvezle u tu zemlju. Radi orijentacije, ukupni izvoz roba iz Hrvatske iznosio je 19,2 milijarde eura.
Što se tiče izvoza usluga, prema podacima Hrvatske narodne banke za posljednjih 10 godina nijedna od nesvrstanih ili nekadašnjih nesvrstanih zemalja ne sudjeluje u hrvatskom izvozu sa nekim značajnijim obujmom, odnosno izvoz niti u jednu od tih zemalja ne dostiže niti 1 posto ukupnog godišnjeg izvoza usluga.
Orijentaciono, ukupni hrvatski izvoz usluga na sva tržišta iznosio je u 2021. godini 14,3 milijarde eura.
Facebook Forum