Hrvatska je 1. srpnja 2013. godine postala 28. članica Evropske unije. I do danas je jedina od država Zapadnog Balkana punopravna članica ovog saveza.
Hrvatski socijaldemokratski zastupnik u Europskom parlamentu i ministar vanjskih poslova u vrijeme kada je Hrvatska u veljači 2003. godine predala zahtjev za članstvom u Europskoj uniji Tonino Picula u izjavi za Radio slobodna Europa (RSE) pozitivno ocjenjuje desetogodišnje članstvo, među ostalim i zbog političke stabilnosti koju je donijelo.
"Jer, zapitajmo se, a što bi bilo da nismo ušli", pita Picula.
"Da nismo ušli 1. srpnja 2013. godine slijedili bismo vjerojatno u mnogome sudbinu i poziciju zemalja Zapadnog Balkana koje su još uvijek kandidati, za koje znamo da ih karakterizira izrazita politička nestabilnost, jačanje autoritarnih tendencija, nestabilnost u svakom pogledu i izlaganje mogućnosti da ih netko ipak blokira", opisuje Picula.
Smatra da je došlo vrijeme kada u međunacionalnim savezima nastupa moda blokada.
"Kao što je Bugarska blokirala Sjevernu Makedoniju tako Turska dan-danas u NATO-u blokira Švedsku. I tu treba paziti, neke zemlje trebaju paziti da ih ne blokiraju drugi, a sve zajedno trebaju paziti da ne blokiraju same sebe", poručuje Picula.
'Nismo gledatelji, nego igrači'
Potrebno je više aktivnog sudjelovanja, poruka je ne samo zemljama kandidatima, nego i Hrvatskoj nakon deset godina članstva, ocjenjuje u izjavi za RSE viša znanstvena suradnica u zagrebačkom Institutu za razvoj i međunarodne odnose Senada Šelo Šabić.
"Konsenzus u Hrvatskoj za ulazak u Europsku uniju i aktualni konsenzus za ostanak u Uniji treba generirati i razloge, zašto smo tu gdje jesmo, i treba biti stalni doprinos", sugerira naša sugovornica.
"Mi nismo gledatelji, već igrači, i na taj način trebamo doživljavati EU. Ja mislim da na taj način dajemo i poruku drugima što ih čeka. Jer, pričati o tome kako je lijepo i stalno davati neke poruke, a onda istovremeno imate europske institucije koje ovdje pronalaze korupciju i kriminal, a ne mi sami, je po meni poražavajuće. To je grozna poruka koju mi šaljemo drugima", kaže ekspertica.
Mnogi u Hrvatskoj članstvo u Europskoj uniji okrivljavaju za bijeg radne snage, stagnaciju hrvatske industrije, poplavu uvozne robe. Senada Šelo Šabić se s time ne slaže.
"Moramo preuzeti odgovornost za vlastite živote. Ta vrsta traženja krivca negdje drugdje je odraz nezrelosti i neodgovornosti, i kada bismo promijenili taj način razmišljanja i preuzeli odgovornost i skrb za dobrobit svog društva i zajednice, da bi već i osjećaj građana za tu pripadnost bio drugačiji", sugerira sugovornica RSE.
Zajedničke vrijednosti
Govoreći o benefitima Europske unije za Hrvatsku ona podsjeća i da za uspješnu ekonomiju treba imati stabilnost, politiku koja nije sklonima prevratima, nego se nastoji voditi vrijednostima kompromisa, dijaloga i inkluzije.
"Po meni je ta vrsta društvene emancipacije nešto što lakše radimo u širem europskom prostoru, nego što bismo to radili da smo sami", zaključuje.
Zato, poručuje, treba biti u društvu onih s kojima se dijeli zajedničke vrijednosti.
"Pozitivni efekt članstva je i taj osjećaj da pripadate jednom širem kolektivu. To je važno, jer vaš glas se multiplicira činjenicom da ste vi u društvu drugih. To je uvijek tako, za bilo što što hoćete ostvariti morate imati neku grupu solidarnih ili podržavajućih ljudi ili zemalja koje dijele taj vaš stav. Već to je faktor koji može našu ambiciju stvoriti i održavati", uvjerena je Senada Šelo Šabić.
Potreban puni konsenzus oko europskog puta
Kada se radi o poukama koje bi zemlje kandidati mogli izvući iz hrvatskih iskustava na europskom putu i u Europskoj uniji, Picula kaže kako je izuzetno važno imati nacionalni konsenzus oko pristupa Uniji, jer su pregovori prije svega političko, a ne samo tehničko pitanje.
"Hrvatskoj je trebao puni nacionalni konsenzus da se savlada ta vrlo ozbiljna i obimna pregovaračka agenda. Taj savez za Europu, koji je i dobra vježba za članstvo, odgovara načinu rada u Europskom parlamentu, gdje djelujemo pod motom 'ujedinjeni u različitosti'. Hrvatska je imala dobru pripremu tokom pregovora kako bi mogla izazove pregovora pretočiti u izazove konzumacije članstva", zaključuje naš sugovornik.
A kada se jednom uđe u Europsku uniju, nije stvar samo u povlačenju sredstava iz fondova EU, nego i u povlačenju vrijednosti na kojima se temelji EU, zaključuje europarlamentarac Picula.
Kronologija puta u EU
Hrvatska je podnijela zahtjev za članstvo u EU 21. veljače 2003. godine. Komisija je zahtjev ocijenila pozitivnim u travnju 2004.
Već dva mjeseca poslije, 18. lipnja 2004., Hrvatska dobiva službeni status kandidata za članstvo i treba započeti pregovore u ožujku 2005., ali uz uvjet pune suradnje s Haškim sudom, koji je inzistirao na uhićenju tada odbjeglog generala Ante Gotovine.
Pregovori su stoga odgođeni nekoliko mjeseci. Počeli su napokon 3. listopada 2005. godine, nakon što je glavna haška tužiteljica Carla del Ponte potvrdila potpunu suradnju Hrvatske s Haškim sudom.
Hrvatski pregovori trajali su pet godina i devet mjeseci, dulje od ijedne dotadašnje članice. Zadnja poglavlja zatvorena su 30. lipnja 2011., a nakon potpisivanja pristupnog sporazuma i ratifikacije u državama članicama, Hrvatska ulazi u EU 1. srpnja 2013. godine.
Koji su pomaci ostvareni?
Hrvatska je 2013. godine imala BDP po glavi stanovnika 61 posto prosjeka EU, a prošle godine došla je na 73 posto europskog prosjeka.
U godini ulaska u Uniju, BDP po glavi stanovnika u Hrvatsko bio je 10.440 eura, a prema procjeni za 2022. on se popeo na 17.240 eura.
Hrvatska je po BDP-u po glavi stanovnika ispred Slovačke i Grčke, koje su na 68 posto europskog prosjeka, te Bugarske koja je na 59 posto.
Prema stvarnoj individualnoj potrošnji (SIP), po kojem Eurostat mjeri standard građana, Hrvatska je 2022. godine na 75 posto europskog prosjeka.
SIP pokazuje koliko su dobara i usluga pojedinci konzumirali, bilo da su za njih plaćali sami ili su trošak snosile države ili neprofitne organizacije i iskazan standardom kupovne moći eliminira razlike u cijenama među zemljama.
Od 1. siječnja ove godine Hrvatska je i članica europodručja i šengenskog područja slobodnog kretanja.
