Brašno, ulje, kafa skuplje su u Sarajevu nego u Amsterdamu! Portal namirnice.ba uporedio je cijene u ova dva grada, a također i primanja građana.
Tako ispada da bh. građani u odnosu na Holanđane plaćaju kao carevi, a zarađuju kao crkveni miševi.
„Bruto primanja u Holandiji su preko 2.200 eura, dok su bruto primanja u BiH oko 600 eura. Tu još kad dodate nivo nezaposlenosti u BiH i generalno jačinu ekonomije u BiH, onda kad to uporedite sa velikim evropskim tržištem... Čak smo ovdje davali i prednost nekim našim cijenama, uzimali smo najniže što smo mogli, a tamo smo uzimali čak i neke veće cijene. Dakle, da smo otišli tamo u neki market koji je najeftiniji, vjerovatno bismo našli i niže cijene i onda bi rezultat bio mnogo drastičniji“, kaže urednik portala namirnice.ba Muris Kudić.
Za razliku od građana Amsterdama, koji za hranu izdvajaju između 10 i 15 posto svojih primanja, oni u Sarajevu daju mnogo više od polovine.
Iznova hladan tuš bh. građanima, od kojih polovina živi na rubu siromaštva, a oko 20 posto ih je u dubokom siromaštvu. Sve što mogu je da pomiču rupe na kaišu:
„Jarane, meni pare nisu problem. Ja para nemam i evo idem sad na karticu da uzmem hranu.“
„Znamo mi, dijete. Sve skupo, sve za oči.“
„Ja uvijek isto jedem, pa...“
„Nikako.“
„Obični građanin teško da može da napuni korpu za ono što dobije od plate do plate.“
„Polako sredstva za ličnu higijenu postaju luksuz. Dezodorans je nekada bio tri marke, sad je sedam. Ali što je najgore, ja ne vidim nikakvog izlaza.“
Upravo je država ta koja nije u stanju zaštititi građane jer joj treba novca, koji uzima upravo od usta narodu. Mediha Bakalović, pomoćnik obudsmana za potrošače BiH, kaže kako može shvatiti zašto su neki artikli skuplji, ali ne i osnovne životne namirnice.
„Žele se svi namiriti iz roba osnovnih životnih potreba, što mislim da je vrlo negativno, i u tom smislu se nešto treba uraditi jer je zaista neprihvatljiva ova uporedba da je jedan kilogram brašna 0,75 u Nizozemskoj, a kod nas 1,20 maraka. Pa neka je to većinski uvozni artikal u našoj zemlji, ipak je to neprihvatljivo. Nerazvijeno, neatraktivno, nesigurno tržište, to sve stoji za neke luksuzne proizvode, ali nema nikakvog osnova da osnovne životne namirnice budu skuplje“, kaže Mediha Bakalović.
Ogledalo politike
BiH je neprivlačno tržište za velike brendove, čija se konzumacija u BiH svela na džepove dobrostojećih.
Zato su pojedini artikli koji ne spadaju u rang osnovnih, ali nisu baš ni luksuz, i duplo skuplji u BiH. A ovakvo stanje je ogledalo politike koja stvara imidž zemlje, navodi Kudić:
„Oni svojim nemarom, svojim katastrofalnim ekonomskim politikama utiču na standard, standard definiše kakvi će proizvođači ovdje doći, kakav će kvalitet robe biti i kakve će cijene biti.“
Primjer zaštite potrošača od strane države jesu Ujedinjeni Arapski Emirati. Samo na jednom primjer - povlačenja robe velikih brendova s tržišta zbog varanja, omjer snaga je jasan, navodi Kudić:
„Jer su vlasti u Emiratima naredile da se skinu proizvodi Pepsija i Coca-Cole jer su smanjili volumen limenki, a cijene su ostale iste. I onda su njihovi organi rekli da je to varanje, da ne možete vi tek tako smanjiti nečemu volumen, a da cijena ostane ista. Zamislite kako to izgleda kada država sa tako bogatim stanovništvom ponaša se tako lojalno prema svojim potrošačima i toliko pazi na njih, što ustvari govori da što ste bogatiji, mnogo više će vas paziti.“
Za sve što fali najlakše je uzeti od građana, pa se tako BiH i ponaša, kaže Mediha Bakalović:
„To je najlakši način da se dođe do novaca u svim prilikama i nema nekih posljedica, ali zaista će ih biti jer je sve manje novca - biće momenat kada se to više neće moći izdržati.“
Statistika kaže kako svaki dan u BiH više od 100 ljudi ostane bez posla. Socijalnih programa nema. Od tri KM dnevno živi svaki peti stanovnik BiH, a oko 20.000 ih jednom dnevno jede u narodnoj kuhinji.
Tako ispada da bh. građani u odnosu na Holanđane plaćaju kao carevi, a zarađuju kao crkveni miševi.
„Bruto primanja u Holandiji su preko 2.200 eura, dok su bruto primanja u BiH oko 600 eura. Tu još kad dodate nivo nezaposlenosti u BiH i generalno jačinu ekonomije u BiH, onda kad to uporedite sa velikim evropskim tržištem... Čak smo ovdje davali i prednost nekim našim cijenama, uzimali smo najniže što smo mogli, a tamo smo uzimali čak i neke veće cijene. Dakle, da smo otišli tamo u neki market koji je najeftiniji, vjerovatno bismo našli i niže cijene i onda bi rezultat bio mnogo drastičniji“, kaže urednik portala namirnice.ba Muris Kudić.
Za razliku od građana Amsterdama, koji za hranu izdvajaju između 10 i 15 posto svojih primanja, oni u Sarajevu daju mnogo više od polovine.
Iznova hladan tuš bh. građanima, od kojih polovina živi na rubu siromaštva, a oko 20 posto ih je u dubokom siromaštvu. Sve što mogu je da pomiču rupe na kaišu:
„Jarane, meni pare nisu problem. Ja para nemam i evo idem sad na karticu da uzmem hranu.“
„Znamo mi, dijete. Sve skupo, sve za oči.“
„Ja uvijek isto jedem, pa...“
„Nikako.“
„Obični građanin teško da može da napuni korpu za ono što dobije od plate do plate.“
„Polako sredstva za ličnu higijenu postaju luksuz. Dezodorans je nekada bio tri marke, sad je sedam. Ali što je najgore, ja ne vidim nikakvog izlaza.“
Upravo je država ta koja nije u stanju zaštititi građane jer joj treba novca, koji uzima upravo od usta narodu. Mediha Bakalović, pomoćnik obudsmana za potrošače BiH, kaže kako može shvatiti zašto su neki artikli skuplji, ali ne i osnovne životne namirnice.
„Žele se svi namiriti iz roba osnovnih životnih potreba, što mislim da je vrlo negativno, i u tom smislu se nešto treba uraditi jer je zaista neprihvatljiva ova uporedba da je jedan kilogram brašna 0,75 u Nizozemskoj, a kod nas 1,20 maraka. Pa neka je to većinski uvozni artikal u našoj zemlji, ipak je to neprihvatljivo. Nerazvijeno, neatraktivno, nesigurno tržište, to sve stoji za neke luksuzne proizvode, ali nema nikakvog osnova da osnovne životne namirnice budu skuplje“, kaže Mediha Bakalović.
Ogledalo politike
BiH je neprivlačno tržište za velike brendove, čija se konzumacija u BiH svela na džepove dobrostojećih.
Zato su pojedini artikli koji ne spadaju u rang osnovnih, ali nisu baš ni luksuz, i duplo skuplji u BiH. A ovakvo stanje je ogledalo politike koja stvara imidž zemlje, navodi Kudić:
„Oni svojim nemarom, svojim katastrofalnim ekonomskim politikama utiču na standard, standard definiše kakvi će proizvođači ovdje doći, kakav će kvalitet robe biti i kakve će cijene biti.“
Primjer zaštite potrošača od strane države jesu Ujedinjeni Arapski Emirati. Samo na jednom primjer - povlačenja robe velikih brendova s tržišta zbog varanja, omjer snaga je jasan, navodi Kudić:
„Jer su vlasti u Emiratima naredile da se skinu proizvodi Pepsija i Coca-Cole jer su smanjili volumen limenki, a cijene su ostale iste. I onda su njihovi organi rekli da je to varanje, da ne možete vi tek tako smanjiti nečemu volumen, a da cijena ostane ista. Zamislite kako to izgleda kada država sa tako bogatim stanovništvom ponaša se tako lojalno prema svojim potrošačima i toliko pazi na njih, što ustvari govori da što ste bogatiji, mnogo više će vas paziti.“
Za sve što fali najlakše je uzeti od građana, pa se tako BiH i ponaša, kaže Mediha Bakalović:
„To je najlakši način da se dođe do novaca u svim prilikama i nema nekih posljedica, ali zaista će ih biti jer je sve manje novca - biće momenat kada se to više neće moći izdržati.“
Statistika kaže kako svaki dan u BiH više od 100 ljudi ostane bez posla. Socijalnih programa nema. Od tri KM dnevno živi svaki peti stanovnik BiH, a oko 20.000 ih jednom dnevno jede u narodnoj kuhinji.