Priredio: Rinko Golubović
Ideja o slanju hologramskih poruka, pokretnih 3D prezentacija osobe na bilo kojoj lokaciji, uključujući i svemir, više ne spada u domenu znanstvene fantastike. Naime, američki znanstvenici tvrde da se ova fantazija veoma približila stvarnosti.
Skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Arizoni tvrdi da je izumila sistem koji može prikazati hologramsku sliku na drugom mjestu i pratiti je u približno stvarnom vremenu. Kažu da razvoj njihovog izuma ima veliki potencijal, te da bi se mogao primjenjivati čak i u proizvodnji.
"Proizvođači automobila ili zrakoplova mogli bi gledati holograme i dizajnirati svoje sisteme u stvarnom vremenu. Mogli bi gledati 3D modele i praviti promjene u skladu s njima", rekao je profesor Nasser Peyghambarian za časopis Nature.
Sistem radi na principu više kružno postavljenih kamera koje snimaju čovjeka ili objekt, te sliku šalju u procesor kompjutora, koji potom informaciju šalje na aparat koji sadrži laser i koji 3D sliku projicira na fotosensitivnom polimeru, koje je obasjano svjetlom. Slika tj. informacija se obnavlja svake dvije sekunde.
"Zamislite veoma kompliciranu kiruršku proceduru: s ovim sistemom kirurzi širom svijeta bi mogli sudjelovati u tome. Mogli bi gledati čitav proces u stvarnom vremenu, u 3D, i pomoći", objasnio je profesor.
Ideja o slanju hologramskih poruka, pokretnih 3D prezentacija osobe na bilo kojoj lokaciji, uključujući i svemir, više ne spada u domenu znanstvene fantastike. Naime, američki znanstvenici tvrde da se ova fantazija veoma približila stvarnosti.
Skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Arizoni tvrdi da je izumila sistem koji može prikazati hologramsku sliku na drugom mjestu i pratiti je u približno stvarnom vremenu. Kažu da razvoj njihovog izuma ima veliki potencijal, te da bi se mogao primjenjivati čak i u proizvodnji.
"Proizvođači automobila ili zrakoplova mogli bi gledati holograme i dizajnirati svoje sisteme u stvarnom vremenu. Mogli bi gledati 3D modele i praviti promjene u skladu s njima", rekao je profesor Nasser Peyghambarian za časopis Nature.
Sistem radi na principu više kružno postavljenih kamera koje snimaju čovjeka ili objekt, te sliku šalju u procesor kompjutora, koji potom informaciju šalje na aparat koji sadrži laser i koji 3D sliku projicira na fotosensitivnom polimeru, koje je obasjano svjetlom. Slika tj. informacija se obnavlja svake dvije sekunde.
"Zamislite veoma kompliciranu kiruršku proceduru: s ovim sistemom kirurzi širom svijeta bi mogli sudjelovati u tome. Mogli bi gledati čitav proces u stvarnom vremenu, u 3D, i pomoći", objasnio je profesor.