Hor „Slavuj“ iz Amsterdama već 26 godina na repertoaru ima izvornu muziku sa Balkana, odnosno pjesme iz zemalja slavenskog govornog područja, ili, kako vole reći, iz zemalja oko Crnog mora - od Rumunije, Bugarske, Ukrajine, Rusije, Turske, do država nastalih na prostoru bivše Jugoslavije.
Posebno njeguju bosansku sevdalinku i izvode neke od najljepših ljubavnih pjesama iz BiH. Svoje umijeće pokazali su nedavno, tokom gostovanja u više bh. gradova.
Hor “Slavuj” iz Amsterdama osnovan je 1986. na ideju dirigenta iz Beograda Dragana Minderovića (1945-2009.). Sadašnji dirigent Ivo Boswijk je muzički stručnjak za slavensku muziku, a sa “Slavujem” sarađuje od 1998.
“Veliko je interesovanje za ovu vrstu muzike jer su Holanđani u principu zainteresovani za druge kulture, pa tako - i za muziku, običaje i kulturu posebno Balkana. Jedna od težih melodija koju smo obrađivali je bosanska sevdalinka „Emina“. Ali, ja sam svakako želio da je pripremim i uvježbam s horom. Na to me je podsticala gotovo dvije godine članica našeg hora iz Bosne Nina Brenjo. Imamo ovdje članove koji su tu od samog početka i ostaju tako vjerni muzici slavenskog govornog područja.Volim tu vrstu muzike iako nije lako - problem je jezik, koji je izuzetno težak, ali uz dosta truda sve se može postići. Bili smo u Bugarskoj, Poljskoj, a sada smo prvi put u BiH“, kaže Ivo Boswijk.
Nina Tellegen, mezzosopran u horu, kaže kako voli ovu vrstu muzike i da joj nije teško naučiti
"Toliko je muzika divna da me ponese i želim da naučim riječi - i one najteže. Moja baka je odrasla u Petersburgu u Rusiji, često je pjevala ruske pjesme, pa otuda i moje interesovanje za muziku slavenskih naroda. Meni se najviše sviđa pjesma Emina zato što je naš dirigent ovu pjesmu lijepo obradio. To smo primijetili i prema reakcijama publike kada smo je pjevali u Mostaru. Ali, drage su mi i ostale pjesme, i zaista uživam“, priča Nina Tellegen.
Na pitanje kakve utiske nosi nakon prvog sustreta sa zemljom čije pjesme voli da pjeva, Nina Tellegen kaže:
„BiH mi se jako svidjela, divna je priroda, ljudi su ljubazni i predusretljivi. Obišla sam Sarajevo, Zenicu,Travnik, Mostar, a najljepši doživljaj nosim sa Sebilja u Sarajevu jer smo tamo spontano zapjevali. Ljudi su zastajkivali, slušali nas, aplaudirali - a onda su i golubovi, kojih je tamo mnogo, odjednom poletjeli, tako da je čarolija bila potpuna.“
Muzika nade
Cees Bakker, solista u pjesmi „Emina“, o svom iskustvu kaže:
„Pjevam ovu melodiju najbolje što mogu i što znam, ali „Emina“ nije dugo na našem repertoaru i još je uvježbavamo, tako da i meni treba vremena da je u potpunosti doživim, povežem tekst i melodiju i shvatim njeno značenje. Riječi su teške i pokušavam da muziku i riječi složim u jedno kako bih pjesmu izveo na najbolji način. Što se tiče ove vrste muzike, moje interesovanje počinje od momenta kada sam upoznao jednog mladića koji je izvrsno plesao na taktove muzike ovog podneblja.“
Na pitanje da li mu se svidjela BiH Bakker odgovara:
"Da, posebno mi se svidjelo Sarajevo, to je jedan internacionalni grad, ljudi su prijatni, priroda je takođe lijepa. Ovo je dio Evrope u koji se lako zaljubiti. Posebno mi se svidjela sevdalinka, iako je to pjesma iz starih vremena - meni se čini kao muzika nade.“
Nina Brenjo, inače iz Zenice, članica je amsterdamskog hora.
„U horu nas ima 22, svi su Holanđani osim jedne Ukrajinke i mene. Ja sam oduvijek pjevala. U Zenici sam završila srednju muzičku školu, bila član hora. U Amsterdamu imam svoju malu firmu „Ninas kitchen“, u kojoj pripremam zdrave obroke za one koji nemaju vremena za to. Tako mi pjevanje u horu dođe kao ventil, kao opuštanje. Nekada odem na probu toliko umorna, ali uvijek se vratim s pjesmom. Ja sam prije skoro 20 godina išla sa horom iz Zenice na turneju u Njemačku, i to u najgore vrijeme. Putovali smo te 1993. godine autobusom izuzetno dugo, posebno do Zagreba. Na neki način ne mogu da poredim to vrijeme i ovo što sam sada sa holandskim horom u svojoj zemlji. Jer, ja sam tada prvi put prešla bh. granicu - pobjegli smo od rata i prvo nam je bilo da se dobro najedemo. Ipak, čudan je to osjećaj doći u svoju zemlju na gostovanje - kako sam sada bila sa Holanđanima, nekako sam i kroz njihove oči gledala BiH i otkrivala neke nove ljepote“, navodi Nina Brenjo.
Hor „Slavuj“ je imao nastup u Sarajevu, Zenici, Travniku, a tokom posjete Mostaru zapjevali su i na Starom mostu. Publika ih je svugdje primala sa oduševljenjem.
„Hor iz Amsterdama je odlično uvježban. Da čovjek ne zna odakle su, teško bi povjerovao da su stranci. Tako lijepo pjevaju sevdalinku, sa takvim emocijama, da je prosto nevjerovatan doživljaj! Očigledno je da znaju o čemu se u tekstu govori, jer pjevaju s velikim razumijevanjem.Nije nimalo lako naučiti testove pjesama sa prostora bivše Jugoslavije, pa onda Bugarske, Rumunije, Ukrajine. Dirigent Ivo je pokazao veliko umijeće u aranžiranju melodija. Radio je uporno sa članovima hora, tako da su došli na ovaj nivo koji je zaista zavidan. Ja sam uživala u našim pjesmama u izvođenju hora iz Amsterdama“, kaže nastavnica u Muzičkoj školi Novo Sarajevo Vanesa Poturović.
Tokom boravka u BiH članovi hora “Slavuj“ su pjevali pjesme: „Kad ja pođoh na Bembašu“, „Emina“, “Mujo kuje konja po mjesecu “,„Tebi, majko, misli lete“, „Jahač hrabrosti“, „Ederlezi“ i druge.
Posebno njeguju bosansku sevdalinku i izvode neke od najljepših ljubavnih pjesama iz BiH. Svoje umijeće pokazali su nedavno, tokom gostovanja u više bh. gradova.
Hor “Slavuj” iz Amsterdama osnovan je 1986. na ideju dirigenta iz Beograda Dragana Minderovića (1945-2009.). Sadašnji dirigent Ivo Boswijk je muzički stručnjak za slavensku muziku, a sa “Slavujem” sarađuje od 1998.
“Veliko je interesovanje za ovu vrstu muzike jer su Holanđani u principu zainteresovani za druge kulture, pa tako - i za muziku, običaje i kulturu posebno Balkana. Jedna od težih melodija koju smo obrađivali je bosanska sevdalinka „Emina“. Ali, ja sam svakako želio da je pripremim i uvježbam s horom. Na to me je podsticala gotovo dvije godine članica našeg hora iz Bosne Nina Brenjo. Imamo ovdje članove koji su tu od samog početka i ostaju tako vjerni muzici slavenskog govornog područja.Volim tu vrstu muzike iako nije lako - problem je jezik, koji je izuzetno težak, ali uz dosta truda sve se može postići. Bili smo u Bugarskoj, Poljskoj, a sada smo prvi put u BiH“, kaže Ivo Boswijk.
Nina Tellegen, mezzosopran u horu, kaže kako voli ovu vrstu muzike i da joj nije teško naučiti
"Toliko je muzika divna da me ponese i želim da naučim riječi - i one najteže. Moja baka je odrasla u Petersburgu u Rusiji, često je pjevala ruske pjesme, pa otuda i moje interesovanje za muziku slavenskih naroda. Meni se najviše sviđa pjesma Emina zato što je naš dirigent ovu pjesmu lijepo obradio. To smo primijetili i prema reakcijama publike kada smo je pjevali u Mostaru. Ali, drage su mi i ostale pjesme, i zaista uživam“, priča Nina Tellegen.
Na pitanje kakve utiske nosi nakon prvog sustreta sa zemljom čije pjesme voli da pjeva, Nina Tellegen kaže:
„BiH mi se jako svidjela, divna je priroda, ljudi su ljubazni i predusretljivi. Obišla sam Sarajevo, Zenicu,Travnik, Mostar, a najljepši doživljaj nosim sa Sebilja u Sarajevu jer smo tamo spontano zapjevali. Ljudi su zastajkivali, slušali nas, aplaudirali - a onda su i golubovi, kojih je tamo mnogo, odjednom poletjeli, tako da je čarolija bila potpuna.“
Muzika nade
Cees Bakker, solista u pjesmi „Emina“, o svom iskustvu kaže:
„Pjevam ovu melodiju najbolje što mogu i što znam, ali „Emina“ nije dugo na našem repertoaru i još je uvježbavamo, tako da i meni treba vremena da je u potpunosti doživim, povežem tekst i melodiju i shvatim njeno značenje. Riječi su teške i pokušavam da muziku i riječi složim u jedno kako bih pjesmu izveo na najbolji način. Što se tiče ove vrste muzike, moje interesovanje počinje od momenta kada sam upoznao jednog mladića koji je izvrsno plesao na taktove muzike ovog podneblja.“
Na pitanje da li mu se svidjela BiH Bakker odgovara:
"Da, posebno mi se svidjelo Sarajevo, to je jedan internacionalni grad, ljudi su prijatni, priroda je takođe lijepa. Ovo je dio Evrope u koji se lako zaljubiti. Posebno mi se svidjela sevdalinka, iako je to pjesma iz starih vremena - meni se čini kao muzika nade.“
Nina Brenjo, inače iz Zenice, članica je amsterdamskog hora.
„U horu nas ima 22, svi su Holanđani osim jedne Ukrajinke i mene. Ja sam oduvijek pjevala. U Zenici sam završila srednju muzičku školu, bila član hora. U Amsterdamu imam svoju malu firmu „Ninas kitchen“, u kojoj pripremam zdrave obroke za one koji nemaju vremena za to. Tako mi pjevanje u horu dođe kao ventil, kao opuštanje. Nekada odem na probu toliko umorna, ali uvijek se vratim s pjesmom. Ja sam prije skoro 20 godina išla sa horom iz Zenice na turneju u Njemačku, i to u najgore vrijeme. Putovali smo te 1993. godine autobusom izuzetno dugo, posebno do Zagreba. Na neki način ne mogu da poredim to vrijeme i ovo što sam sada sa holandskim horom u svojoj zemlji. Jer, ja sam tada prvi put prešla bh. granicu - pobjegli smo od rata i prvo nam je bilo da se dobro najedemo. Ipak, čudan je to osjećaj doći u svoju zemlju na gostovanje - kako sam sada bila sa Holanđanima, nekako sam i kroz njihove oči gledala BiH i otkrivala neke nove ljepote“, navodi Nina Brenjo.
Hor „Slavuj“ je imao nastup u Sarajevu, Zenici, Travniku, a tokom posjete Mostaru zapjevali su i na Starom mostu. Publika ih je svugdje primala sa oduševljenjem.
„Hor iz Amsterdama je odlično uvježban. Da čovjek ne zna odakle su, teško bi povjerovao da su stranci. Tako lijepo pjevaju sevdalinku, sa takvim emocijama, da je prosto nevjerovatan doživljaj! Očigledno je da znaju o čemu se u tekstu govori, jer pjevaju s velikim razumijevanjem.Nije nimalo lako naučiti testove pjesama sa prostora bivše Jugoslavije, pa onda Bugarske, Rumunije, Ukrajine. Dirigent Ivo je pokazao veliko umijeće u aranžiranju melodija. Radio je uporno sa članovima hora, tako da su došli na ovaj nivo koji je zaista zavidan. Ja sam uživala u našim pjesmama u izvođenju hora iz Amsterdama“, kaže nastavnica u Muzičkoj školi Novo Sarajevo Vanesa Poturović.
Tokom boravka u BiH članovi hora “Slavuj“ su pjevali pjesme: „Kad ja pođoh na Bembašu“, „Emina“, “Mujo kuje konja po mjesecu “,„Tebi, majko, misli lete“, „Jahač hrabrosti“, „Ederlezi“ i druge.