Tužilaštvo BiH je pokrenulo istragu zbog neizvršenja odluke 'Sejdić-Finci' Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
“Neprovođenje ove odluke dovelo je do obustave sredstava iz IPA fondova u iznosu od 45 miliona eura, čime je nanesena velika šteta svim građanima Bosne i Hercegovine”, saopšteno je iz Tužilaštva. U Posebnom odjelu za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH donesena je naredba o provođenju istrage protiv nepoznatog počinioca, a postupajući tužilac je Oleg Čavka.
O tome šta znači sprovođenje istrage protiv NN osobe, i kako bi se ona mogla završiti, govori advokat iz Sarajeva, Sead Hodžić
Hodžić: Radi se o krivičnom djelu neizvršenja sudske odluke. To je krivično djelo propisano Krivičnim zakonom BiH. Adekvatno krivično djelo postoji i u krivičnim zakonima entiteta i Krivičnom zakonu Brčko Distrikta. Prema zakonskoj odredbi iz Krivičnog zakona BiH ovo krivično djelo postoji kada službena ili odgovorna osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, entiteta, Brčko Distrikta BiH ne izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda BiH, Suda BiH ili međunarodnog suda, ili sprječava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava izvršenje te odluke. Za to krivično djelo propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Prema tome, iz zakonske definicije ovog krivičnog djela jasno proističe da izvršilac ovog krivičnog djela, ili izvršioci – ako je riječ o množini – može, odnosno mogu biti samo službene ili odgovorne osobe u institucijama države, entiteta i Distrikta Brčko. Drugi bitan uslov jeste da se radi o odluci Ustavnog suda BiH, Suda BiH ili međunarodnog suda, kao što je u ovom slučaju riječ o odluci Suda za ljudska prava, a poznata je kao odluka u slučaju 'Sejdić-Finci'.
Hodžić: Mora postojati osnovana sumnja da je službena ili odgovorna osoba iz navedenih institucija spriječila izvršenje, odbila izvršenje ove odluke ili na drugi način onemogućavala njeno izvršenje. Ako to sad prenesemo na realnost – ko zapravo pregovara – nažalost, pregovara, što treba posebno potencirati – o izvršenju odluke jednog respektabilnog međunarodnog suda, čiji je osnivač Vijeće Evrope, a mi smo članica Vijeća Evrope, pa nas član 3 Statuta Vijeća Evrope obavezuje, pored ostalog, i na poštivanje odluka tog suda, odnosno njihovo izvršenje. Znači, pregovara se o nečemu o čemu se uopće ne smije pregovarati, jer o odlukama suda nema pregovora. Ima samo izvršenje. Kome nije jasna, nek je čita sto puta, i hiljadu puta, ali mu mora biti jasna i mora je konačno provesti. Nažalost, tzv. lideri stranaka – oni zapravo nisu nikakvi lideri, to su antilideri i zamagljivači stvarnosti i zavojevači javnosti - 'pregovaraju' o izvršenju odluke. Štaviše, pregovaraju i o pitanjima koja uopće nisu tretirana ovom odlukom.
Hodžić: Odlukom je tretirano pitanje jednakopravnosti kategorije ostalih u kandidiranju za izbor člana Predsjedništva, odnosno u kandidiranju za izbor u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ne izbor, nego kandidiranje za izbor – pa hoće li biti izabrani, to je drugo pitanje. Ta odluka je proširena na jedno od pitanja iz, istina neriješenog, hrvatskog nacionalnog pitanja, a to je pitanje izbora člana Predsjedništva, odnosno izbora delegata u Dom naroda. U oba slučaja bi se radilo o kandidatu iz reda hrvatskog naroda, međutim, ova odluka bi zapravo značila da se mora izvršiti izmjena Ustava BiH o izboru članova Predsjedništva, po kojoj su i izbor i kandidiranje etnički određeni – dva iz Federacije, s tim da je jedan Bošnjak, drugi Hrvat, i jedan iz Republike Srpske, Srbin. Ova odluka podrazumijeva da se u Ustav unese odredba bez označavanja etničke pripadnosti kandidata, odnosno kasnije izabranih članova, jer se samo na taj način može osigurati jednakopravnost kategorije 'ostalih' u kandidiranju. Izbor je drugo pitanje. Ako bi i dalje bila nominacija etnička ili nacionalna, onda bi za kategoriju 'ostalih' trebalo nominirati bezbroj nacionalnih odrednica, jer kategorija ostali nije nacionalna odrednica, nego svojevrsna ustavnopravna odrednica određene osobe koja se tako deklarira. Pitanje se pretvorilo u rješavanje jednog elementa nacionalnog pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini - koji će Hrvat biti izabran, naglašavam: koji Hrvat, ne Hrvat uopće, nego koji Hrvat – da li je to Hrvat simpatizer ili pripadnik recimo HDZ-a BiH ili HDZ-a 1990, ili je pak pripadnik neke druge stranke sa hrvatskim predznakom, ili uopće nije pripadnik ili simpatizer nijedne od stranaka s hrvatskim predznakom. Međutim, to se pitanje nametnulo. Pošto se nametnulo na takav način, onda je normalno da je nemoguće izvršiti primjenu ove odluke, jer je sa ovakvim akterima, ja bih se usudio reći – osobito na bošnjačkoj strani, nemoguće postići kompromis po tim pitanjima. Za sada. Možda će to neka druga garnitura uspjeti. S obzirom na tu okolnost, onda je očigledno da antilideri, tzv. lideri - kako se oni samonominiraju, a nažalost i mediji ih tako nominiraju - koji pregovaraju o tome, zapravo čine kostur ovog krivičnog djela – sprječavaju izvršenje te odluke.
Hodžić: Oni ne mogu biti izvršioci jer oni nisu u svojstvu službene osobe u institucijama Bosne i Hercegovine. Neki od njih jesu, recimo, dvojica su ministri, trojica su delegati u Domu naroda, sa federalne strane, o njima govorim, ali oni u tim svojstvima ne pregovaraju o izvršenju odluke Suda nego pregovaraju u svojstvu političkih predstavnika svojih stranaka. Prema tome, ako je naredba, a po svemu sudeći jeste, za sprovođenje istrage donesena zbog ovog krivičnog djela protiv, istina nepoznatih ili nepoznatog, počinioca krivičnog djela, vjerovatno je tužilac dovoljno inteligentan da je shvatio da politički predstavnici ne mogu biti izvršioci ovog krivičnog djela pa je išao na nepoznatog počinioca, a ipak je donio naredbu za sprovođenje istrage – što je za mene začuđujuće. Ne radi toga što se, načelno posmatrano, ne može tretirati postojanje krivičnog djela kod 'neslužbenih' odnosno 'ne-odgovornih' osoba koje ne pripadaju institucijama Bosne i Hercegovine, entiteta i Distrikta Brčko, već radi toga što on mora imati dovoljno dokaza za postojanje osnovane sumnje da je izvršeno to krivično djelo. Kakvi su mu dokazi, da li informacije iz medija ili neka druga saznanja? Sve je to zapravo antidokaz. To suštinski nisu dokazi. To su samo informacije koje mogu usmjeriti na dokaze, a dokazi u krivično-pravnom smislu i krivično-procesnom smislu su sasvim, sasvim nešto drugo. I imam osjećaj da je naredba za sprovođenje istrage od nadležnog državnog tužitelja donesena pro forma, a možda i pod sufliranjem određenih – ja neću nominirati kojih, ali možete pretpostaviti kojih.
Hodžić: Što se tiče gubitka 45 miliona iz IPA fondova, ta činjenica nije element ili obilježje ovog krivičnog djela. Ono bi bilo, pod uslovom kad bi se utvrdilo njegovo postojanje, pojačano tom činjenicom, bilo bi pod otegotnim okolnostima izvršenog, ali nije uslov za izvršenje ovog krivičnog djela. Da li se zbog toga što je Bosna i Hercegovina izgubila tih 45 miliona eura, odnosno što su građani Bosne i Hercegovine oštećeni za tih 45 miliona, može postaviti pitanje postojanja nekog drugog krivičnog djela, nije predmet vašeg pitanja, niti bih sad o tome problematizirao. Naredba za sprovođenje istrage protiv nepoznatog počinioca – za ovo krivično djelo, znači neizvršenje odluke Suda- pro forma - žali bože para, ne mora značiti bukvalno para, nego, žali bože papira.
“Neprovođenje ove odluke dovelo je do obustave sredstava iz IPA fondova u iznosu od 45 miliona eura, čime je nanesena velika šteta svim građanima Bosne i Hercegovine”, saopšteno je iz Tužilaštva. U Posebnom odjelu za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH donesena je naredba o provođenju istrage protiv nepoznatog počinioca, a postupajući tužilac je Oleg Čavka.
O tome šta znači sprovođenje istrage protiv NN osobe, i kako bi se ona mogla završiti, govori advokat iz Sarajeva, Sead Hodžić
RSE: Gospodine Hodžiću, možete li prvo objasniti da li zbog neprovođenja odluke nekog od sudova, u ovom slučaju Evropskog suda za ljudska prava, postoji krivična odgovornost, odnosno da li je to krivično djelo predviđeno bh. zakonodavstvom?
Hodžić: Radi se o krivičnom djelu neizvršenja sudske odluke. To je krivično djelo propisano Krivičnim zakonom BiH. Adekvatno krivično djelo postoji i u krivičnim zakonima entiteta i Krivičnom zakonu Brčko Distrikta. Prema zakonskoj odredbi iz Krivičnog zakona BiH ovo krivično djelo postoji kada službena ili odgovorna osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, entiteta, Brčko Distrikta BiH ne izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda BiH, Suda BiH ili međunarodnog suda, ili sprječava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava izvršenje te odluke. Za to krivično djelo propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Prema tome, iz zakonske definicije ovog krivičnog djela jasno proističe da izvršilac ovog krivičnog djela, ili izvršioci – ako je riječ o množini – može, odnosno mogu biti samo službene ili odgovorne osobe u institucijama države, entiteta i Distrikta Brčko. Drugi bitan uslov jeste da se radi o odluci Ustavnog suda BiH, Suda BiH ili međunarodnog suda, kao što je u ovom slučaju riječ o odluci Suda za ljudska prava, a poznata je kao odluka u slučaju 'Sejdić-Finci'.
RSE: Ako uzmemo u obzir konkretan slučaj, kada se može postaviti pitanje postojanja krivičnog djela?
Hodžić: Mora postojati osnovana sumnja da je službena ili odgovorna osoba iz navedenih institucija spriječila izvršenje, odbila izvršenje ove odluke ili na drugi način onemogućavala njeno izvršenje. Ako to sad prenesemo na realnost – ko zapravo pregovara – nažalost, pregovara, što treba posebno potencirati – o izvršenju odluke jednog respektabilnog međunarodnog suda, čiji je osnivač Vijeće Evrope, a mi smo članica Vijeća Evrope, pa nas član 3 Statuta Vijeća Evrope obavezuje, pored ostalog, i na poštivanje odluka tog suda, odnosno njihovo izvršenje. Znači, pregovara se o nečemu o čemu se uopće ne smije pregovarati, jer o odlukama suda nema pregovora. Ima samo izvršenje. Kome nije jasna, nek je čita sto puta, i hiljadu puta, ali mu mora biti jasna i mora je konačno provesti. Nažalost, tzv. lideri stranaka – oni zapravo nisu nikakvi lideri, to su antilideri i zamagljivači stvarnosti i zavojevači javnosti - 'pregovaraju' o izvršenju odluke. Štaviše, pregovaraju i o pitanjima koja uopće nisu tretirana ovom odlukom.
RSE: Možete li podsjetiti šta je obuhvaćeno odlukom Suda za ljudska prava?
Hodžić: Odlukom je tretirano pitanje jednakopravnosti kategorije ostalih u kandidiranju za izbor člana Predsjedništva, odnosno u kandidiranju za izbor u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ne izbor, nego kandidiranje za izbor – pa hoće li biti izabrani, to je drugo pitanje. Ta odluka je proširena na jedno od pitanja iz, istina neriješenog, hrvatskog nacionalnog pitanja, a to je pitanje izbora člana Predsjedništva, odnosno izbora delegata u Dom naroda. U oba slučaja bi se radilo o kandidatu iz reda hrvatskog naroda, međutim, ova odluka bi zapravo značila da se mora izvršiti izmjena Ustava BiH o izboru članova Predsjedništva, po kojoj su i izbor i kandidiranje etnički određeni – dva iz Federacije, s tim da je jedan Bošnjak, drugi Hrvat, i jedan iz Republike Srpske, Srbin. Ova odluka podrazumijeva da se u Ustav unese odredba bez označavanja etničke pripadnosti kandidata, odnosno kasnije izabranih članova, jer se samo na taj način može osigurati jednakopravnost kategorije 'ostalih' u kandidiranju. Izbor je drugo pitanje. Ako bi i dalje bila nominacija etnička ili nacionalna, onda bi za kategoriju 'ostalih' trebalo nominirati bezbroj nacionalnih odrednica, jer kategorija ostali nije nacionalna odrednica, nego svojevrsna ustavnopravna odrednica određene osobe koja se tako deklarira. Pitanje se pretvorilo u rješavanje jednog elementa nacionalnog pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini - koji će Hrvat biti izabran, naglašavam: koji Hrvat, ne Hrvat uopće, nego koji Hrvat – da li je to Hrvat simpatizer ili pripadnik recimo HDZ-a BiH ili HDZ-a 1990, ili je pak pripadnik neke druge stranke sa hrvatskim predznakom, ili uopće nije pripadnik ili simpatizer nijedne od stranaka s hrvatskim predznakom. Međutim, to se pitanje nametnulo. Pošto se nametnulo na takav način, onda je normalno da je nemoguće izvršiti primjenu ove odluke, jer je sa ovakvim akterima, ja bih se usudio reći – osobito na bošnjačkoj strani, nemoguće postići kompromis po tim pitanjima. Za sada. Možda će to neka druga garnitura uspjeti. S obzirom na tu okolnost, onda je očigledno da antilideri, tzv. lideri - kako se oni samonominiraju, a nažalost i mediji ih tako nominiraju - koji pregovaraju o tome, zapravo čine kostur ovog krivičnog djela – sprječavaju izvršenje te odluke.
RSE: Ako se vratimo onom što ste rekli da se izvršeno krivično djelo odnosi na službena lica koja su spriječila provođenje odluke Suda za ljudska prava, mogu li bh- lideri biti obuhvaćeni krivičnom odgovornošću?
Hodžić: Oni ne mogu biti izvršioci jer oni nisu u svojstvu službene osobe u institucijama Bosne i Hercegovine. Neki od njih jesu, recimo, dvojica su ministri, trojica su delegati u Domu naroda, sa federalne strane, o njima govorim, ali oni u tim svojstvima ne pregovaraju o izvršenju odluke Suda nego pregovaraju u svojstvu političkih predstavnika svojih stranaka. Prema tome, ako je naredba, a po svemu sudeći jeste, za sprovođenje istrage donesena zbog ovog krivičnog djela protiv, istina nepoznatih ili nepoznatog, počinioca krivičnog djela, vjerovatno je tužilac dovoljno inteligentan da je shvatio da politički predstavnici ne mogu biti izvršioci ovog krivičnog djela pa je išao na nepoznatog počinioca, a ipak je donio naredbu za sprovođenje istrage – što je za mene začuđujuće. Ne radi toga što se, načelno posmatrano, ne može tretirati postojanje krivičnog djela kod 'neslužbenih' odnosno 'ne-odgovornih' osoba koje ne pripadaju institucijama Bosne i Hercegovine, entiteta i Distrikta Brčko, već radi toga što on mora imati dovoljno dokaza za postojanje osnovane sumnje da je izvršeno to krivično djelo. Kakvi su mu dokazi, da li informacije iz medija ili neka druga saznanja? Sve je to zapravo antidokaz. To suštinski nisu dokazi. To su samo informacije koje mogu usmjeriti na dokaze, a dokazi u krivično-pravnom smislu i krivično-procesnom smislu su sasvim, sasvim nešto drugo. I imam osjećaj da je naredba za sprovođenje istrage od nadležnog državnog tužitelja donesena pro forma, a možda i pod sufliranjem određenih – ja neću nominirati kojih, ali možete pretpostaviti kojih.
RSE: Da li je dokaz to što je Bosna i Hercegovina ostala bez 45 miliona eura namijenjenih upravo ovoj zemlji?
Hodžić: Što se tiče gubitka 45 miliona iz IPA fondova, ta činjenica nije element ili obilježje ovog krivičnog djela. Ono bi bilo, pod uslovom kad bi se utvrdilo njegovo postojanje, pojačano tom činjenicom, bilo bi pod otegotnim okolnostima izvršenog, ali nije uslov za izvršenje ovog krivičnog djela. Da li se zbog toga što je Bosna i Hercegovina izgubila tih 45 miliona eura, odnosno što su građani Bosne i Hercegovine oštećeni za tih 45 miliona, može postaviti pitanje postojanja nekog drugog krivičnog djela, nije predmet vašeg pitanja, niti bih sad o tome problematizirao. Naredba za sprovođenje istrage protiv nepoznatog počinioca – za ovo krivično djelo, znači neizvršenje odluke Suda- pro forma - žali bože para, ne mora značiti bukvalno para, nego, žali bože papira.
