Kristin Deasy (priredila Mirjana Rakela)
Nacionalna himna nije među popularnim iPod materijalima, ali bez dvojbe igra važnu ulogu u politici i društvu.
Primjerice, u ukrajinskom Dnipropetrovsku, građani raspravljaju o izmjeni himne, koju su dobili od bivšeg Sovjetskog saveza. Neke himne imaju samo muziku, ne i riječi, kao što je slučaj s bosanskohercegovačkom, naprosto jer se političke elite ne mogu složiti oko teksta himne.
Himna mora biti nešto božanstveno, smatra ukrajinska pjesnikinja Olha Rekuna, i tim riječima objašnjava razloge zbog kojih sadašnja ukrajinska himna mora doživjeti promjene.
Današnja slavi činjenicu da je država opstala i pozdravlja kaznu prema neprijatelju, a bila je u upotrebi za vrijeme ukrajinske narodne revolucije 1917.
Stihovi govore da će „neprijatelji nestati kao rosa na suncu“ i da će Ukrajinci „položiti duše i tijela na oltar domovine“.
Šestominutna himna se kritizira zbog dužine i pesimizma.
Rekun smatra da je himna previše fokusirana na borbu za nezavisnošću, te da je njen borbeni duh stvar prošlosti. Ona je napisala verziju koja je fokusirana na „novu eru“ koja obilježava 18 godina samostalnosti.
„Sudbina nam se nasmiješila, postigli smo ono što smo željeli – našu slobodu,“ predlaže ukrajinska pjesnikinja.
Nacionalne himne igraju važnu ulogu u politici i društvu. Često i nisu visoka umjetnost, ali su značajne za nacionalno jedinstvo i jačanje patriotizma. To je i razlog zašto novostvorene države nastoje što brže doći do nacionalne himne. Tako je Kosovo himnu „Evropa“ dobilo četiri mjeseca nakon proglašenja nezavisnosti u februaru 2008.
I gruzijske separatističke regije Abkhazija i Južna Osetija imaju himne od 1992, odnosno 1995. Moldavska separatistička regija Transdnistria koristi se sovjetskom kao svojom himnom.
Himna ponekad predmet političke rasprave
I nepriznata republika Nagorno - Karabah također ima himnu od 1992.
Himne nekih država napisali su stranci. Rumunj je napisao nacionalnu himnu Albanije, a Slovenac srpsku „Bože pravde“.
Gruzijski predsjednik Mikhael Saakashvili investirao je poprilično novca u moderniziranu, pop varijantu himne, koju izvode najpoznatija estradna imena.
S vremena na vrijeme himna postaje i predmet političke rasprave. Tako su u ruskom parlamentu komunisti nedavno tražili da se iz teksta himne ukloni riječ „Bog“.
Nekada se zna dogoditi da se pogrešna himna odsvira na dočeku nekog državnika. Iranski predsjednik Mahmud Ahmedinajad je u Venezueli bio dočeka himnom koja se koristila u doba vladavine šaha Reze Pahlavija.
Iračka himna je gotovo identična himnama Alžira i Palestine, jer je zasnovana na stihovima palestinskog pjesnika.
Afganistanska je nastala nakon pada talibanskog režima. Za talibanske vladavine nije bilo himne, jer je glazba bila zabranjena.
Nacionalna himna nije među popularnim iPod materijalima, ali bez dvojbe igra važnu ulogu u politici i društvu.
Primjerice, u ukrajinskom Dnipropetrovsku, građani raspravljaju o izmjeni himne, koju su dobili od bivšeg Sovjetskog saveza. Neke himne imaju samo muziku, ne i riječi, kao što je slučaj s bosanskohercegovačkom, naprosto jer se političke elite ne mogu složiti oko teksta himne.
Himna mora biti nešto božanstveno, smatra ukrajinska pjesnikinja Olha Rekuna, i tim riječima objašnjava razloge zbog kojih sadašnja ukrajinska himna mora doživjeti promjene.
Današnja slavi činjenicu da je država opstala i pozdravlja kaznu prema neprijatelju, a bila je u upotrebi za vrijeme ukrajinske narodne revolucije 1917.
Stihovi govore da će „neprijatelji nestati kao rosa na suncu“ i da će Ukrajinci „položiti duše i tijela na oltar domovine“.
Šestominutna himna se kritizira zbog dužine i pesimizma.
Rekun smatra da je himna previše fokusirana na borbu za nezavisnošću, te da je njen borbeni duh stvar prošlosti. Ona je napisala verziju koja je fokusirana na „novu eru“ koja obilježava 18 godina samostalnosti.
„Sudbina nam se nasmiješila, postigli smo ono što smo željeli – našu slobodu,“ predlaže ukrajinska pjesnikinja.
Nacionalne himne igraju važnu ulogu u politici i društvu. Često i nisu visoka umjetnost, ali su značajne za nacionalno jedinstvo i jačanje patriotizma. To je i razlog zašto novostvorene države nastoje što brže doći do nacionalne himne. Tako je Kosovo himnu „Evropa“ dobilo četiri mjeseca nakon proglašenja nezavisnosti u februaru 2008.
I gruzijske separatističke regije Abkhazija i Južna Osetija imaju himne od 1992, odnosno 1995. Moldavska separatistička regija Transdnistria koristi se sovjetskom kao svojom himnom.
Himna ponekad predmet političke rasprave
I nepriznata republika Nagorno - Karabah također ima himnu od 1992.
Himne nekih država napisali su stranci. Rumunj je napisao nacionalnu himnu Albanije, a Slovenac srpsku „Bože pravde“.
Gruzijski predsjednik Mikhael Saakashvili investirao je poprilično novca u moderniziranu, pop varijantu himne, koju izvode najpoznatija estradna imena.
S vremena na vrijeme himna postaje i predmet političke rasprave. Tako su u ruskom parlamentu komunisti nedavno tražili da se iz teksta himne ukloni riječ „Bog“.
Nekada se zna dogoditi da se pogrešna himna odsvira na dočeku nekog državnika. Iranski predsjednik Mahmud Ahmedinajad je u Venezueli bio dočeka himnom koja se koristila u doba vladavine šaha Reze Pahlavija.
Iračka himna je gotovo identična himnama Alžira i Palestine, jer je zasnovana na stihovima palestinskog pjesnika.
Afganistanska je nastala nakon pada talibanskog režima. Za talibanske vladavine nije bilo himne, jer je glazba bila zabranjena.
