Upravo u vrijeme ispitivanja svjedoka tužiteljstva objavljena je odluka sudaca u procesu protiv Radovana Karadžića kako se optuženom odobrava prekid suđenja od mjesec dana, kako bi mogao proučiti dokumente dostavljene od tužiteljstva.
Naime Karadžić je već nekoliko puta zatražio prekid suđenja zbog potrebe za „boljom pripremom“ za ispitivanje svjedoka tužiteljstva i proučavanje dokumenata, poput pronađenih dnevnika bivšeg generala VRS-a Ratka Mladića.
Budući da mu je tužiteljstvo prema komentaru predsjedavajućeg suca O Gon Kwona nedavno dostavilo veći broj dokumenata „u interesu je pravde obustaviti proces na jedno vrijeme“.
Kao zadnji svjedok prije najavljene pauze, na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske, Radovanu Karadžiću,zaštićeni svjedok tužiteljstva pod pseudonimom 485, ispričao je kako su sarajevski civili gađani od strane Vojske Republike Srpske (VRS) tijekom sukoba.
Tužiteljstvu je svjedok potvrdio, da je kao inspektor za krvne delikte od 1994.do kraja sukoba, radeći brojne uviđaje zaključio kako civili u najvećem broju slučaja nisu bili kolateralne žrtve ratnih djelovanja, već da se po njima namjerno pucalo.
Zaštićeni svjedok se nije mogao sjetiti ni približnog broja, niza uviđaja gađanja civila, koje je napravio u nešto više od godinu i pol dana. Njegova izjava, korištena je već i na suđenju Dragomiru Miloševiću, generalu Sarajevsko romanijskog korpusa (VRS-a) osuđenog na dugotrajni zatvor (pravomoćno na 29 godina)zbog terora Sarajeva, te u procesu protiv Momčila Perišića, bivšeg načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije kojem se trenutno sudi u Den Haagu za logističku pomoć snagama van Srbije (čime je prema optužnici doprinjeo počinjenju zločina).
Optužba je navela iz svjedokove ranije izjave 4 incidenta koji se spominju i u dijelu optužnice protiv Karadžića vezane uz teror nad Sarajevom. Među njima i incident granatiranja tržnice Markale u kolovozu 1995.godine, kojeg se zaštićeni svjedok i sada prisjetio.
“Mogli smo primijetiti dosta razbacanih osobnih predmeta ljudi koji su nastradali. Moglo se vidjeti dosta krvi...krhotina stakla, dijelova zgrada. I ono što smo mogli odmah primijetili je da nismo zatekli na licu mjesta tijela, niti poginulih, niti lakše i teže povrijeđenih osoba“, opisao je svjedok.
Svjedok: Žrtve a ne kolateralna šteta
Markale 1993.Budući da je optuženi Karadžić već niz puta iznio tezu da je incident na Markalama isceniran kako bi se napravio dodatni pritisak na vođe bosanskih Srba, optužba je zamolila svjedoka da opiše što je vidio u bolnici gdje je napravljen i popis od 35 poginulih i 75 ranjenih osoba od minobacačke granate ispaljene, prema optužnici, s područja pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
„U mrtvačnici smo zatekli sudsko medicinskog vještaka, koji nam je potvrdio da su osobe, koje sam ja nabrojio ovdje kao poginule, stradale od eksplozije. I da svi na sebi imaju, tzv.eksplozivne povrede, znači povrede od krhotine eksplozivnog tijela.“
Prema riječima zaštićenog svjedoka, čiji su lik i ime ostali skriveni za javnost, ni jedan put nije zaključio na uviđaju kako su poginuli civili bili slučajne žrtve sukoba Armije BiH i Vojske Republike Srpske, što je optuženi Karadžić ustvrdio za većinu incidenata u Sarajevu spomenutih u optužnici protiv njega.
„Sarajevo nije velik grad. I ljudi su naučili živjeti u takvim uvijetima. I kada bi bile kakve borbe ljudi bi to znali. I kada bi se osjetila bilo kakva borbena aktivnost ljudi nisu izlazili i bili na ulicama i na mjestu gdje bi bili izloženi vatri. Tako da u onim predmetima u kojima sam ja sudjelovao mogu reći da oni nisu bili kolateralna šteta, nego su baš bili žrtve“, objasnio je svjedok.
Optuženi Karadžić je tijekom unakrsnog ispitivanja pokušao dovesti u pitanje vjerodostojnost navedenih uviđaja budući da su istrage rađene u ratnim uvjetima, što je prema njemu, moglo dovesti i do krivih zaključaka.
Budući da je u izjavi zaštićenog svjedoka spomenut „sijač smrti“, mitraljez s vrlo brzim ispaljivanjem projektila kojim su gađani sarajevski civili, Karadžić je priložio navodne izjave pripadnika Armije BiH u kojime se hvale da imaju isto oružje, što prema obrani znači da su građani mogli biti pogođeni i od druge strane.
Nakon unakrsnog ispitivanja zaštićenog svjedoka, te iskaza onih koji se već nalaze u Hagu suđenje Radovanu Karadžiću će se prekinuti na mjesec dana.
Naime Karadžić je već nekoliko puta zatražio prekid suđenja zbog potrebe za „boljom pripremom“ za ispitivanje svjedoka tužiteljstva i proučavanje dokumenata, poput pronađenih dnevnika bivšeg generala VRS-a Ratka Mladića.
Budući da mu je tužiteljstvo prema komentaru predsjedavajućeg suca O Gon Kwona nedavno dostavilo veći broj dokumenata „u interesu je pravde obustaviti proces na jedno vrijeme“.
Kao zadnji svjedok prije najavljene pauze, na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske, Radovanu Karadžiću,zaštićeni svjedok tužiteljstva pod pseudonimom 485, ispričao je kako su sarajevski civili gađani od strane Vojske Republike Srpske (VRS) tijekom sukoba.
Tužiteljstvu je svjedok potvrdio, da je kao inspektor za krvne delikte od 1994.do kraja sukoba, radeći brojne uviđaje zaključio kako civili u najvećem broju slučaja nisu bili kolateralne žrtve ratnih djelovanja, već da se po njima namjerno pucalo.
Zaštićeni svjedok se nije mogao sjetiti ni približnog broja, niza uviđaja gađanja civila, koje je napravio u nešto više od godinu i pol dana. Njegova izjava, korištena je već i na suđenju Dragomiru Miloševiću, generalu Sarajevsko romanijskog korpusa (VRS-a) osuđenog na dugotrajni zatvor (pravomoćno na 29 godina)zbog terora Sarajeva, te u procesu protiv Momčila Perišića, bivšeg načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije kojem se trenutno sudi u Den Haagu za logističku pomoć snagama van Srbije (čime je prema optužnici doprinjeo počinjenju zločina).
Optužba je navela iz svjedokove ranije izjave 4 incidenta koji se spominju i u dijelu optužnice protiv Karadžića vezane uz teror nad Sarajevom. Među njima i incident granatiranja tržnice Markale u kolovozu 1995.godine, kojeg se zaštićeni svjedok i sada prisjetio.
“Mogli smo primijetiti dosta razbacanih osobnih predmeta ljudi koji su nastradali. Moglo se vidjeti dosta krvi...krhotina stakla, dijelova zgrada. I ono što smo mogli odmah primijetili je da nismo zatekli na licu mjesta tijela, niti poginulih, niti lakše i teže povrijeđenih osoba“, opisao je svjedok.
Svjedok: Žrtve a ne kolateralna šteta
„U mrtvačnici smo zatekli sudsko medicinskog vještaka, koji nam je potvrdio da su osobe, koje sam ja nabrojio ovdje kao poginule, stradale od eksplozije. I da svi na sebi imaju, tzv.eksplozivne povrede, znači povrede od krhotine eksplozivnog tijela.“
Prema riječima zaštićenog svjedoka, čiji su lik i ime ostali skriveni za javnost, ni jedan put nije zaključio na uviđaju kako su poginuli civili bili slučajne žrtve sukoba Armije BiH i Vojske Republike Srpske, što je optuženi Karadžić ustvrdio za većinu incidenata u Sarajevu spomenutih u optužnici protiv njega.
„Sarajevo nije velik grad. I ljudi su naučili živjeti u takvim uvijetima. I kada bi bile kakve borbe ljudi bi to znali. I kada bi se osjetila bilo kakva borbena aktivnost ljudi nisu izlazili i bili na ulicama i na mjestu gdje bi bili izloženi vatri. Tako da u onim predmetima u kojima sam ja sudjelovao mogu reći da oni nisu bili kolateralna šteta, nego su baš bili žrtve“, objasnio je svjedok.
Optuženi Karadžić je tijekom unakrsnog ispitivanja pokušao dovesti u pitanje vjerodostojnost navedenih uviđaja budući da su istrage rađene u ratnim uvjetima, što je prema njemu, moglo dovesti i do krivih zaključaka.
Budući da je u izjavi zaštićenog svjedoka spomenut „sijač smrti“, mitraljez s vrlo brzim ispaljivanjem projektila kojim su gađani sarajevski civili, Karadžić je priložio navodne izjave pripadnika Armije BiH u kojime se hvale da imaju isto oružje, što prema obrani znači da su građani mogli biti pogođeni i od druge strane.
Nakon unakrsnog ispitivanja zaštićenog svjedoka, te iskaza onih koji se već nalaze u Hagu suđenje Radovanu Karadžiću će se prekinuti na mjesec dana.
