Jedan od najboljih poteza bosanskohercegovačkih vlasti za vrijeme rata je bilo postavljanje generala Jovana Divjaka na komandnu poziciju Armije BiH. Jedan od najgorih – njegov odlazak sa te pozicije.
Divjak je jedna od najpopularnijih osoba u BiH, čovjek visokih moralnih kriterija.
Njegovo hapšenje u Beču, na osnovu još jedne od potjernica iz Srbije u povodu dogadjaja u Dobrovoljačkoj ulici trećeg svibnja 1992 godine, je jednostavno rečeno - sramno.
Ali ko god misli da se radi o izolovanom slučaju griješi, ne radi se o incidentu nego o politici.
Prvog dana ožujka prošle godine, vlasti u Engleskoj su po istoj potjernici za iste dogadjaje uhapsile Ejupa Ganića, nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH. Četiri mjeseca kasnije on je pušten, Englezi rekoše da dokaza nema i da je potjernica iz Srbije politički motivirana.
2007-e godine su vlasti u Srbiji uhapsile Iliju Jurišića zbog navodnih zločina u Tuzli prilikom povlačenja jedinica JNA 1992-e godine. Sud je Jurišića osudio, čovjek je odležao tri godine zatvora da bi Vrhovni sud Srbije presudio da su dokazi slabi i Jurišić je pušten.
Ko proizvodi potjernice?
Trećeg ožujka ove godine, isti dan kad je uhapšen Divjak, sud je u Srbiji donio odluku da je Tihomir Purda, za kojim je takodjer bila raspisana potjernica za navodne zločine u Vukovaru, nevin. Ispitano je 44 svjedoka i nijedan nije potvrdio da je Purda počinio zločin. Srbija je odustala od potjernice i Purda je pušten.
Nenad PejićDakle, ko je slijedeći na listi navodnih ratnih zločinaca? Bilo koji oficir Armije BiH koji je odlučio braniti grad i državu od napada iz Srbije? Ili će se možda obznaniti ko su ljudi i institucije u Srbiji koje izdaju potjernice na osnovu fabriciranih i lažnih dokaza?
Nažalost – to se neće dogoditi.
Kada je pušten Ganić niko u Srbiji nije odgovarao za lažne dokaze, niti za lažne video snimke iz Dobrovoljačke ulice, niti za međunarodnu štetu koja je nanesena Srbiji.
Kada je pušten Jurišić, niko nije odgovarao što je sudio po fabriciranim dokazima niti se iko pitao ko te dokaze proizvodi i ko izdaje potjernice na osnovu lažnih dokaza.
Kada je pušten Tihomir Purda niko ne postavlja pitanja kako to da su priznanja dobijena pod torturom uzimana kao valjan dokaz! Još manje da se neko pita kako to da su u Srbiji ratni zarobljenici preživljavali torture po logorima! Čak se zvanično ne priznaje ni postojanje logora.
Kada bude pušten general Divjak, niko ponovo neće postavljati ta pitanja.
Izgubljeni slučajevi
Radi se o politici koja se vodi iz Srbije i koja sama sebi stalno odgovora na pitanje – zašto su ratovi izgubljeni, a nikako da postavi pitanje zašto ih je Srbija uopće počela.
Radi se o politici koja sebi daje za pravo da određuje kakav status, naprimjer, treba da imaju Srbi u Crnoj Gori i Hrvatskoj, politici koja snažno podržava izjave i postupke sadašnjeg predsjednika RS uperene protiv zemlje u kojoj živi i tako dalje.
Iza svih ovih slučajeva stoje pojedinci, grupe i institucije koncentrirane u sigurnosnim i vojnim službama, snažno podržane od raznih političkih struja. To su ljudi koji su organizirali lažan identitet Radovanu Karadžiću dok su ga istovremeno ¨lovili¨ po raznoraznim planinama. To su isti ljudi koji su štitili i štite danas Ratka Mladića. To su isti ljudi koji su organizirali atentat na Zorana Djindjića.
Zahvaljujući njima sudije u Srbiji, kad sude za ratne zločine srpskim vojnicima, sude samo onima koji su povlačili obarače, a ne i onima koji su naređivali.
Ali usprkos toga što su svi ovi sudski slučajevi izgubljeni (Ganić, Jurišić, Purda) i što će biti izgubljeni oni ubuduće (Divjak....) politika koja stoji iza lažnih dokaza – uspijeva. Ponovo je poslana poruka i izazov pro-Evropskoj Srbiji kojoj se nada i region i Evropa. Mediji u Srbiji su prilikom svakog od ovih slučajeva rado objavjivali patriotske tekstove i podizali temperaturu, etničke tenzije svaki put porastu unutar i izmedju država, podjele postaju čak i jače nego što jesu, tolerancija, pomirenje izgube po još jednu bitku, slijedeći stepen ka konfliktima i podjela je dostignuta.
Srbija još vodi ratove koje je izgubila jer neće ili nema snage da povede ¨rat¨protiv onih koji su prave ratove počinjali.
Divjak je jedna od najpopularnijih osoba u BiH, čovjek visokih moralnih kriterija.
Njegovo hapšenje u Beču, na osnovu još jedne od potjernica iz Srbije u povodu dogadjaja u Dobrovoljačkoj ulici trećeg svibnja 1992 godine, je jednostavno rečeno - sramno.
Ali ko god misli da se radi o izolovanom slučaju griješi, ne radi se o incidentu nego o politici.
Prvog dana ožujka prošle godine, vlasti u Engleskoj su po istoj potjernici za iste dogadjaje uhapsile Ejupa Ganića, nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH. Četiri mjeseca kasnije on je pušten, Englezi rekoše da dokaza nema i da je potjernica iz Srbije politički motivirana.
2007-e godine su vlasti u Srbiji uhapsile Iliju Jurišića zbog navodnih zločina u Tuzli prilikom povlačenja jedinica JNA 1992-e godine. Sud je Jurišića osudio, čovjek je odležao tri godine zatvora da bi Vrhovni sud Srbije presudio da su dokazi slabi i Jurišić je pušten.
Ko proizvodi potjernice?
Trećeg ožujka ove godine, isti dan kad je uhapšen Divjak, sud je u Srbiji donio odluku da je Tihomir Purda, za kojim je takodjer bila raspisana potjernica za navodne zločine u Vukovaru, nevin. Ispitano je 44 svjedoka i nijedan nije potvrdio da je Purda počinio zločin. Srbija je odustala od potjernice i Purda je pušten.
Nažalost – to se neće dogoditi.
Kada je pušten Ganić niko u Srbiji nije odgovarao za lažne dokaze, niti za lažne video snimke iz Dobrovoljačke ulice, niti za međunarodnu štetu koja je nanesena Srbiji.
Kada je pušten Jurišić, niko nije odgovarao što je sudio po fabriciranim dokazima niti se iko pitao ko te dokaze proizvodi i ko izdaje potjernice na osnovu lažnih dokaza.
Kada je pušten Tihomir Purda niko ne postavlja pitanja kako to da su priznanja dobijena pod torturom uzimana kao valjan dokaz! Još manje da se neko pita kako to da su u Srbiji ratni zarobljenici preživljavali torture po logorima! Čak se zvanično ne priznaje ni postojanje logora.
Kada bude pušten general Divjak, niko ponovo neće postavljati ta pitanja.
Izgubljeni slučajevi
Radi se o politici koja se vodi iz Srbije i koja sama sebi stalno odgovora na pitanje – zašto su ratovi izgubljeni, a nikako da postavi pitanje zašto ih je Srbija uopće počela.
Radi se o politici koja sebi daje za pravo da određuje kakav status, naprimjer, treba da imaju Srbi u Crnoj Gori i Hrvatskoj, politici koja snažno podržava izjave i postupke sadašnjeg predsjednika RS uperene protiv zemlje u kojoj živi i tako dalje.
Iza svih ovih slučajeva stoje pojedinci, grupe i institucije koncentrirane u sigurnosnim i vojnim službama, snažno podržane od raznih političkih struja. To su ljudi koji su organizirali lažan identitet Radovanu Karadžiću dok su ga istovremeno ¨lovili¨ po raznoraznim planinama. To su isti ljudi koji su štitili i štite danas Ratka Mladića. To su isti ljudi koji su organizirali atentat na Zorana Djindjića.
Zahvaljujući njima sudije u Srbiji, kad sude za ratne zločine srpskim vojnicima, sude samo onima koji su povlačili obarače, a ne i onima koji su naređivali.
Ali usprkos toga što su svi ovi sudski slučajevi izgubljeni (Ganić, Jurišić, Purda) i što će biti izgubljeni oni ubuduće (Divjak....) politika koja stoji iza lažnih dokaza – uspijeva. Ponovo je poslana poruka i izazov pro-Evropskoj Srbiji kojoj se nada i region i Evropa. Mediji u Srbiji su prilikom svakog od ovih slučajeva rado objavjivali patriotske tekstove i podizali temperaturu, etničke tenzije svaki put porastu unutar i izmedju država, podjele postaju čak i jače nego što jesu, tolerancija, pomirenje izgube po još jednu bitku, slijedeći stepen ka konfliktima i podjela je dostignuta.
Srbija još vodi ratove koje je izgubila jer neće ili nema snage da povede ¨rat¨protiv onih koji su prave ratove počinjali.