Rehabilitacija ideje 'velike Srbije' nakon presude Vojislavu Šešelju postala je glavna tema, dok se o zločinima i utvrđenim činjenicama malo govori. Posljedica je to politika koje su i dalje zapele u devedesetima i na kojima počiva sistem i u BiH i u Srbiji smatraju analitičari. Niti je presudom legalizovana 'velika Srbija', niti će zbog nje prestati ideja. Pitanje je šta će to izroditi?
Radikali su na ulicama Srebrenice i Bratunca, noseći stranačke zastave, slavili, kako kažu, trijumf Vojislava Šešelja. U Prijedoru njegove pristalice prikupljaju potpise podrške, ispred velikog plakata na kojem iznad njegove slike piše "Pobjednik".
Upravo u gradovima u kojima su počinjeni i najstrašniji zločini tokom rata u BiH potpora Šešelju pokazuje da i pored utvrđenog postojanja stravičnih zlodjela, trijumfuje iskrivljivanje činjenica.
U prvi plan izašle su kvalifikacije potpuno istrgnute iz konteksta, poput one da je presudom Šešelju legitimirana i ideja Velike Srbije.
Analitičar Esad Bajtal podsjeća kako o činjenicama niko ne vodi računa, što otvara prostor da politika mešetari.
"Ta presuda i ideja 'velike Srbije' nemaju nikakve veze u smislu legitimacije te ideje. Drugo, živimo u vremenu u kojem činjenice i argumenti ne znače ništa i u tom smislu treba čitati tu presudu koja je oslobađajuća. Sud može nekoga da oslobodi, ali može li ga osloboditi njegova savjest ako je ima i savjest onih koji su juče na jednu presudu Karadžićevu gledali kao na presudu političkog i antisrpskog suda oni danas slave drugu presudu tog istog suda“, konstatuje Bajtal.
Treba se zapitati, kaže profesor Enver Kazaz, zašto je Tribunal donio takvu odluku i čemu ona vodi.
"Ako Tribunal u Šešeljevim fašisoidnim govorima pronalazi elemente tzv motivacijskih govora, onda je pitanje – čiji fašizam je dopušten?", komentariše Esad Bajtal.
"Ako Tribunal u Šešeljevim fašisoidnim govorima pronalazi elemente tzv motivacijskih govora, onda je pitanje – čiji fašizam je dopušten? Šešeljev da, Hitlerov, ne. I tu je temeljna zabluda Haškog tribunala koji je presudom Šešelju i ne samo Šešelju, dodatno legitimirao nacionalizam, fašizam i nacizam", komentariše Kazaz.
Žrtve su u drugom planu. Njihova frustracija je velika, što se vidi i nakon presuda, ocjenjuje predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović. Žrtve umiru, ali ne i ideje koje žive kroz prizmu politika devedesetih.
"Mir koji imamo je veoma osjetljiv i vidimo da se veoma često povrjeđuje ovakvim presudama ili od strane političara koji ovakve presude zloupotrebljavaju. I da se region nalazi u začaranom krugu. Tu ne treba uopšte biti iznenađen ako pogledamo političke lidere u BiH i Srbiji i njihovu prošlost vidjećemo da su oni nekada imali veoma radikalne i ekstremne pozive i, po onoj narodnoj, da vuk dlaku mijenja, a ćud nikako, imati ozbiljnu rezervu prema nastojanju političkih lidera da grade mir i daju doprinos gradnji mira“, ocjenjuje Todorović.
Vrijeme je da se pogleda istini u oči, kategoričan je Kazaz, te da se spozna da, htjeli ili ne, tumačenjem presuda određene politike ne postaju samo rehabilitovane već i legitimizirane.
"Kad kažem legitimizacija, onda se ta ideologija ozakonjuje ona se čini moralno prihvatljivom, postaje kulturološko nasljeđe, ubacuje se i kao neka vrsta ideologije za budućnost. Tako Haški tribunal kažnjavajući za jedan rat omogućuje ideološke elemente novog rata“, zaključuje Kazaz.
