Malogranični prijelaz Hadžin Potok jedan je od malobrojnih takve vrste otvorenih na području Unsko-sanskog kantona. Ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju, lokalnom stanovništvu u Mjesnoj zajednici Šturlić, koje je dotad koristilo ovaj prijelaz, uvjeti za prelazak granice su kompliciraniji, a najviše problema imaju mještani koji su vlasnici zemljišta na drugoj strani granice.
Mjesna zajednica Šturlić proteže se na nešto više od petnaest kilometara uz državnu granicu s Republikom Hrvatskom, a u njenom naselju Hadžin Potok smješten je istoimeni malogranični prijelaz. Jedan je od malobrojnih takve vrste koji je u funkciji na području Unsko-sanskog kantona.
Do ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, lokalno stanovništvo je koristilo ovaj prijelaz uz ličnu kartu ili propusnicu, no, nakon 1. jula 2013. godine, moraju po nove, skuplje propusnice ići u Slunj, a sa novim problemima suočili su se vlasnici zemljišta koja se nalaze na drugoj strani granice.
Ramiz Bećirević, predsjednik MZ Šturlić:
"Tu imamo jedan problem – mještani imaju propusnice, znači, onaj pogranični dio što ima zemlju tamo, ali problem je što mještani, koji mogu otići u Republiku Hrvatsku da obrađuju svoje posjede, ne mogu od tamo da dovezu ono što su uzgojili. Na granici nam kažu da nemaju carinu, pa bi mještani morali voziti svoje proizvode na Izačić ili na Maljevac, što im se nikako ne isplati. To nam je jedan od gorućih problema što se tiče tog malograničnog prijelaza", kaže Bećirević.
Mještanin Hašim Dizdarević na drugoj strani granice ima 50 dunuma obradivog zemljišta.
„Imao sam puno prinosa, tamo sam imao svu silažu za kravu – držao sam oko deset krava. Sada imam devet. Nosim mlijeko u mljekaru i imao sam puno koristi od toga, imao sam jaku mužu od tih krava. Dobro ih hranim. I sad ovu godinu nisu dali nikako da se kosi. Ja sam to dao jednom mještaninu tamo, dolje, jer hoću da to kosimo i da to izvozimo na carinu, na Maljevac. Ja ne bih dao traktor dolje da zagrije za pola one trave. A imao sam preko 500 bala, Trebao sam imati makar petnaest komada motanih. Nisam ništa uspio, sve sam dao drugom. Ja to gubim čudo jedno. Ja ovdje tuđu zemlju ziratim u najam, a ne mogu do svoje da dođem. Tako sam u velikom problemu. Svi mi ovdje. Svi mještani. Naši imaju preko bara, ovo što vidite ove bare, ima više od naših Bosanaca nego što ima hrvatske zemlje. Njima je cilj da oni to ne daju, ne bismo li mi od toga odustali. Ja od toga odustati neću. To je moje, ja imam papire 1/1. Ja od toga odustati neću", tvrdi odlučno Dizdarević.
Do kad će ovakva procedura biti na snazi i da li će jednog dana ono što uzgoje svega nekoliko metara od kuća moći i prevesti, mještani još ne znaju, niti znaju od koga mogu dobiti odgovore.
