Na najranijoj poznatoj fotografiji Tbilisija u boji, snimljenoj oko 1910. godine, jedna šiljasta crkvena kupola ističe se iznad ostalih.

To je toranj Crkve Crvenog evanđelja.

Armenska crkva je sagrađena donacijama stanovnika kasnih 1700-ih, u naselju koje je kroz historiju bilo uvijek naseljeno Armenima.

Crkva visoka 40 metara bila je jedna od najistaknutijih znamenitosti Tbilisija oko 200 godina.

Ubrzo nakon završetka Crkve Crvenog evanđelja već su navodno uočene pukotine na njenim zidovima od cigle, a u aprilu 1989. kupola se srušila.

Armeni su istorijski bili jedna od najvećih etničkih manjina u Tbilisiju, i oni slijede svoju vlastitu granu pravoslavnog kršćanstva.

Gruzijska pravoslavna crkva i gruzijske vlasti često su kritikovane zbog tretmana armenskog naslijeđa u glavnom gradu zemlje.

Ulazeći danas u ostatke građevine, teško je zamisliti da je prije samo nekoliko decenija ovdje bila funkcionalna crkva i da su vjernici hodali po pločicama ispod ruševina koje sada prekrivaju pod.

Susana Hačaturijan, portparolka Armenske apostolske pravoslavne svete crkve u Gruziji, kaže da su u više navrata kontaktirali gruzijske vlasti oko crkve u Tbilisiju.

"Apelovali smo 2009. godine na tadašnjeg premijera Niku Gilaurija da vrati crkvu Armenskoj biskupiji. Pokušali smo ponovo 2012. i 2015. godine, ali nije bilo odgovora", rekla je Hačaturjan za Gruzijski servis Radija Slobodna Evropa (RSE).

"Da li je zgrada mogla biti sačuvana da nije potpuno uništena? Sada se svaki dan gubi jedna cigla, jedan kamen. Možda će uskoro doći dan kada više ništa ne ostane", kaže ona.

Zgrada je 2007. godine proglašena za mjesto kulturne baštine u Gruziji, ali status nije zaustavio njen pad.

Pored Crkve, kada je je ekipa Gruzijskog servisa RSE stigla, radila je mješalica za beton, a plakati na ogradi ukazivali su da će na tom mjestu uskoro biti izgrađen hotel na četiri sprata.

Glavna briga za neke stanovnike je rizik koji to predstavlja po "zaštićeni" spomenik.

"Opasno je. Zar ne vidite kako ta ruševina jedva stoji?" kaže jedan stanovnik kojeg su novinari RSE pitali i koji je želio ostati anoniman. "Niko ne zna kada će pasti i na koga će pasti", dodaje.

"Pogledajte šta se dešava okolo. Sva ova teška građevinska oprema radi i tlo se trese", rekao je drugi mještanin, koji se takođe nije želio predstaviti. "Kada će se srušiti i da li će neko biti unutra kada se to dogodi? Čekaju li to?", pita.

Za lokalne stručnjake za umjetnost, armenska crkva i dalje ima poseban značaj.

"U historijskim dijelovima svih srednjevekovnih gradova dominantne građevine iz ranog razvoja grada su izdvojene", kaže gruzijska kritičarka umjetnosti Tamar Amašukeli za RSE.

Ovakve zgrade se izdvajaju i služe za orijentaciju ljudi, kaže ona.

"Ovaj spomenik zajedno sa mnogim drugim bogomoljama u Tbilisiju, imao je ovu funkciju. Danas ovi objekti nestaju pod intenzivnim razvojem grada", konstatuje Tamar Amašukeli.

Amashukeli smatra da će, ukoliko se nešto drastično ne promijeni u vezi sa statusom ove crkve, ona završiti kao "olupina okružena velikim razvojem ili će se urušiti, što je teoretska mogućnost".

"Nažalost, mi brišemo svoju historiju da bismo napravili novu samo zbog zarade", dodaje ova gruzijska stručnjakinja za umjetnost. "Nemamo ambicije ni za šta drugo, i to je veoma tužno", zaključuje.