Rumunija, Bugarska, ali i Hrvatska, u zoni su visokog rizika od socijalnih nemira. Ove tri članice Europske unije, takođe su pogođene gospodarskom krizom, sa različitim simptomima, ali i jednim zajedničkim. Zove se korupcija, pri čemu je najmlađa EU članica, Hrvatska, preduzela nesumnjivo najodlučniji potez.
Bivši premijer Ivo Sanader, onaj u čije vrijeme su učinjeni ogromni koraci na polju eurointegracija zemlje, iza rešetaka će ostati deset godina, a možda i duže, pošto mu se sudi u dva procesa. Potez poput tog ne umanjuje rizik od socijalnih nemira, upozorava The Economist. Uprkos tome, hrvatski sindikalci, opozicioni političari, analitičari i građani, ne očekuju proteste širih razmjera. Mada ih ni ne otklanjaju.
Sindikalist Krešimir Sever podsjeća na drugačiju priču, onu staru narodnu mudrost o vladaru i podanicima, koje je vladar sve više opterećivao nametima i porezima i svaki put pitao svoje savjetnike - Kako narod reagira:
„Savjetnici su neprekidno odgovarali da narod gunđa i prigovara, a onda bi on rekao - Opteretite ih još. Na kraju, u nekom trenutku, savjetnici su rekli da je narod zašutio. Kad je narod zašutio, tada je i taj vladar rekao - Zaustavite sada, dalje ne smijemo jer bi iza toga narod doista mogao izaći na ulice i zatražiti svoju pravicu", kaže Sever.
Moglo bi se reći da su i Hrvati utihnuli, a svakoj pametnoj vlasti bi, kaže Sever, to trebalo biti upozorenje jer stanje jest kritično:
„Više od 360.000 nezaposlenih i preko 300.000 građana koji su blokirani i koji su pod nekom vrstom ovrhe i ne mogu izmirivati svoje obaveze je bilo na kraju 2013. godine. Najave za ovu, 2014. godinu, nisu dobre. Čak i same vlasti najavljuju da će ovo biti jedna teška godina. Očekuje se restrukturiranje u javnim i državnim službama, u javnom sektoru u cjelini, u državnim tvrtkama, što će po nekakvoj ranijoj navici sigurno rezultirati novim nezaposlenima i novim umirovljenicima. Pokazatelji govore da već dulje razdoblje, čak tri četvrtine hrvatskih građana, ima problema sa pokrićem redovitih mjesečnih troškova i da prosječnoj hrvatskoj obitelji mjesečno nedostaje između 24% i 26% potrebnih prihoda za pokriće redovitih rashoda", navodi Sever.
Prema najnovijim podacima Eurostata, statističkog ureda Europske unije, Hrvatska je, po nezaposlenosti, na početku 2014., na trećem mjestu u Europi (18,6%) iza Grčke (27, 4%) i Španjolske (26,7%). Nezaposleno je čak 52% mladih , ali, umjesto u prosvjede, mnogi od njih, osobito visokoobrazovani, odlučili su otići iz Hrvatske:
„Postoji mogućnost da se zaposlim negdje u EU, možda čak prije i jednostavnije nego u Hrvatskoj", kaže jedan Zagrepčanin.
S nekima smo razgovarali pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. Očajni su, ali ne vjeruju da bi prosvjedima išta promijenili:
„Mi smo stoka sitnog zuba koja ide na klanje i niko se ne buni. Kada su prvi otišli na burzu, onda su se svi trebali dići, a ne ovako, da nas cijepaju jednog po jednog.”
„Ne može. Išao sam na te nasilne prosvjede i kaj? Šta je bilo od toga? Ne meni, tisućama nas koji smo bili? Ništa. Ne može ništa. Ovo je uvezana ološka banda i vi tu ne možete ništa. Pozicija ili opozicija - ista vam je priča. Isti su i HDZ i SDP.”
„Neće biti bolje, niti će se ljudi buniti jer su ljudi kod nas naučeni snalaziti se na tisuću načina.”
„Prodaju imovinu, ćaćinu ili dedovinu i žive.”
Tajkuni, dajkune i bezkune
I sindikati su slabi, nadovezuje se 40-godišnji Martin, jedan od više tisuća zaposlenih u nekadašnjoj mesnoj industriji Sljeme:
„Štrajkali smo dva mjeseca i jedino smo dobili otpremninu. Nema te snage u sindikatu. Gazde su potkupile sindikat", kaže Martin.
„Ja uopće više ne vjerujem u ništa. Davno sam izgubila posao i davno mi je kolegica znala reći, dok smo još radile - Samo šuti, šuti, šuti, budi sretna da nas još i ne tuku. Dokle to može ići, to meni nije jasno. Da li to ljudi još uvijek imaju neke zalihe pa razvlače to šta imaju? Ali, kada ostanu bez toga i kada se više ne bude moglo, šta onda?”, pita drugi sindikalac.
„Sve je stalo, nema ništa. Sve stoji na mjestu. Mažu oči, pričaju o ćirilici, samo da izbjegnu ovu krizu koja u stvari i jeste kriza", kaže još jedan nezadovoljni građanin.
Već duže vremena u Hrvatskoj je na djelu plutajuća ideološka revolucija, od zdravstvenog odgoja i ćirilice do izručenja Udbaša - ističe saborski zastupnik i predsjednik Hrvatskih laburista - Stranke rada, Dragutin Lesar. Za to vrijeme, zaključuje u šali i s gorčinom Lesar, u društvu su se formirale tri klase:
„Proizveli smo tajkune. Druga klasa su dajkune - to je ona klasa koja prosjači. Treća i najbrojnija klasa su bezkune", kaže Lesar.
Unatoč tome, ljudi se lakše mobiliziraju na političkim, nego li na ekonomskim pitanjima, a razlozi, prema sociologu Hodžiću leže u samom stvaranju hrvatskog društva:
„Jer se čitava zajednica formirala prije 23 godine na državotvornim temama. Mislim da ne treba očekivati nikakve buntove dok čitava pozicija, iz koje se misli, društvo ne promjeni. Dakle da se pređe na društvo-tvornost, a ne državo-tvornost, a to ćemo čekati", zaključuje Hodžić.
Bivši premijer Ivo Sanader, onaj u čije vrijeme su učinjeni ogromni koraci na polju eurointegracija zemlje, iza rešetaka će ostati deset godina, a možda i duže, pošto mu se sudi u dva procesa. Potez poput tog ne umanjuje rizik od socijalnih nemira, upozorava The Economist. Uprkos tome, hrvatski sindikalci, opozicioni političari, analitičari i građani, ne očekuju proteste širih razmjera. Mada ih ni ne otklanjaju.
Sindikalist Krešimir Sever podsjeća na drugačiju priču, onu staru narodnu mudrost o vladaru i podanicima, koje je vladar sve više opterećivao nametima i porezima i svaki put pitao svoje savjetnike - Kako narod reagira:
„Savjetnici su neprekidno odgovarali da narod gunđa i prigovara, a onda bi on rekao - Opteretite ih još. Na kraju, u nekom trenutku, savjetnici su rekli da je narod zašutio. Kad je narod zašutio, tada je i taj vladar rekao - Zaustavite sada, dalje ne smijemo jer bi iza toga narod doista mogao izaći na ulice i zatražiti svoju pravicu", kaže Sever.
Moglo bi se reći da su i Hrvati utihnuli, a svakoj pametnoj vlasti bi, kaže Sever, to trebalo biti upozorenje jer stanje jest kritično:
„Više od 360.000 nezaposlenih i preko 300.000 građana koji su blokirani i koji su pod nekom vrstom ovrhe i ne mogu izmirivati svoje obaveze je bilo na kraju 2013. godine. Najave za ovu, 2014. godinu, nisu dobre. Čak i same vlasti najavljuju da će ovo biti jedna teška godina. Očekuje se restrukturiranje u javnim i državnim službama, u javnom sektoru u cjelini, u državnim tvrtkama, što će po nekakvoj ranijoj navici sigurno rezultirati novim nezaposlenima i novim umirovljenicima. Pokazatelji govore da već dulje razdoblje, čak tri četvrtine hrvatskih građana, ima problema sa pokrićem redovitih mjesečnih troškova i da prosječnoj hrvatskoj obitelji mjesečno nedostaje između 24% i 26% potrebnih prihoda za pokriće redovitih rashoda", navodi Sever.
Prema najnovijim podacima Eurostata, statističkog ureda Europske unije, Hrvatska je, po nezaposlenosti, na početku 2014., na trećem mjestu u Europi (18,6%) iza Grčke (27, 4%) i Španjolske (26,7%). Nezaposleno je čak 52% mladih , ali, umjesto u prosvjede, mnogi od njih, osobito visokoobrazovani, odlučili su otići iz Hrvatske:
„Postoji mogućnost da se zaposlim negdje u EU, možda čak prije i jednostavnije nego u Hrvatskoj", kaže jedan Zagrepčanin.
S nekima smo razgovarali pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. Očajni su, ali ne vjeruju da bi prosvjedima išta promijenili:
„Mi smo stoka sitnog zuba koja ide na klanje i niko se ne buni. Kada su prvi otišli na burzu, onda su se svi trebali dići, a ne ovako, da nas cijepaju jednog po jednog.”
„Ne može. Išao sam na te nasilne prosvjede i kaj? Šta je bilo od toga? Ne meni, tisućama nas koji smo bili? Ništa. Ne može ništa. Ovo je uvezana ološka banda i vi tu ne možete ništa. Pozicija ili opozicija - ista vam je priča. Isti su i HDZ i SDP.”
„Neće biti bolje, niti će se ljudi buniti jer su ljudi kod nas naučeni snalaziti se na tisuću načina.”
„Prodaju imovinu, ćaćinu ili dedovinu i žive.”
Tajkuni, dajkune i bezkune
I sindikati su slabi, nadovezuje se 40-godišnji Martin, jedan od više tisuća zaposlenih u nekadašnjoj mesnoj industriji Sljeme:
„Štrajkali smo dva mjeseca i jedino smo dobili otpremninu. Nema te snage u sindikatu. Gazde su potkupile sindikat", kaže Martin.
„Ja uopće više ne vjerujem u ništa. Davno sam izgubila posao i davno mi je kolegica znala reći, dok smo još radile - Samo šuti, šuti, šuti, budi sretna da nas još i ne tuku. Dokle to može ići, to meni nije jasno. Da li to ljudi još uvijek imaju neke zalihe pa razvlače to šta imaju? Ali, kada ostanu bez toga i kada se više ne bude moglo, šta onda?”, pita drugi sindikalac.
„Sve je stalo, nema ništa. Sve stoji na mjestu. Mažu oči, pričaju o ćirilici, samo da izbjegnu ovu krizu koja u stvari i jeste kriza", kaže još jedan nezadovoljni građanin.
Već duže vremena u Hrvatskoj je na djelu plutajuća ideološka revolucija, od zdravstvenog odgoja i ćirilice do izručenja Udbaša - ističe saborski zastupnik i predsjednik Hrvatskih laburista - Stranke rada, Dragutin Lesar. Za to vrijeme, zaključuje u šali i s gorčinom Lesar, u društvu su se formirale tri klase:
„Proizveli smo tajkune. Druga klasa su dajkune - to je ona klasa koja prosjači. Treća i najbrojnija klasa su bezkune", kaže Lesar.
Unatoč tome, ljudi se lakše mobiliziraju na političkim, nego li na ekonomskim pitanjima, a razlozi, prema sociologu Hodžiću leže u samom stvaranju hrvatskog društva:
„Jer se čitava zajednica formirala prije 23 godine na državotvornim temama. Mislim da ne treba očekivati nikakve buntove dok čitava pozicija, iz koje se misli, društvo ne promjeni. Dakle da se pređe na društvo-tvornost, a ne državo-tvornost, a to ćemo čekati", zaključuje Hodžić.