Svaki građanin Bosne i Hercegovine bankama je dužan 1.800 maraka, pokazuju to podaci državne Centralne banke. U odnosu na prošlu godinu stanovništvo se zadužilo dodatnih 400 miliona, a trend je takav da neće dugo proći da će dug preći sedam milijardi maraka.
Predsjednik udruženja ekonomista SWOT Republike Srpske Miloš Todorović navodi da se radi o vrlo zabrinjavajućem trendu, pogotovo jer se građani sve više zadužuju da bi preživjeli.
„Prosječna potrošačka korpa za četveročlanu porodicu je daleko veća od prosječnih primanja u BiH i građani su u nekim situacijama primorani da ili uzimaju kratkoročne pozajmice ili kratkoročne kredite, da idu u minus u tekućim računima ili na karticama. Ima zaista dosta načina na koji se mogu zadužiti da bi pokrili neke rupe. U svakom slučaju to je oblik zaduživanja koji nadomiruje potrebe za tekućom potrošnjom - i, dugoročno gledajući, to je svakako neodrživo“, naglašava Todorović.
Građani nerado pričaju o sopstvenim kreditima. Mimo mikrofona može se čuti da dižu kredit za opremanje djece za školu, za kupovinu ogreva, nabavku cipela i slično. Jednostavno, prinuđeni su na kredite:
„Prinuđeni apsolutno zato što socijala nije poravnata, i to je. A ne može ni biti jer nemamo proizvodnje. Kredite smo dizali skoro svi, kamate su velike, i tu se zavaravamo svi. Jer ako se digne 1.000 maraka kredita, ti moraš da zaradiš na neki način 2.000 da bi mogao da vratiš tu hiljadu.“
„Da su dobri krediti - nisu, ali ako ih moraš uzeti - moraš, nemaš izbora puno. I robne i svakakve, i za namještaj, i za svašta se uzimao. Kad se uzmeš mlad, nemaš ništa i onda uzimaš za sve moguće. Imam i familiju i braću i svi tako žive, ili većina. Mislim da 80 posto ljudi živi tako. Digneš kredit, zatvoriš jedan, otvoriš drugi, i onda samo se upetljaš. Ali kad nemaš izbora, šta da radiš?“
Plaža u Antaliji, gdje mnogi građani BiH ljetuju na rate preko agencija.
U jeku krize nemali je broj onih koji dižu kredite za odlazak na ljetovanje ili zimovanje. Za ekonomiste takvo ponašanje nema opravdanja, ali zanimljivo je i kako građani razmišljaju:
„Fino otići na taj godišnji i malo se relaksirati, uzeti zamah za narednu poslovnu godinu, pa makar to bilo i na kredit. Uvijek kažu da na odmor i na more ide onaj ko je naučio, a ne ko ima.“
U jednoj prodavnici kućanskih aparata u Banjaluci kažu nam da je postala rijetkost da neko izvadi novac iz novčanika i kupi artikal:
„Od šest mjeseci pa do tri godine zna ići kredit, zavisno od iznosa. Uglavnom, rata ne može biti što se tiče robnih kredita manja od 100 maraka. Sva uslove oko kreditiranja vam diktira banka, a ne vi. Pa uzimaju za LCD-ove, za mašine za veš, mašine za suđe, opremaju kuće, i to.“
Banke mame građane
Mesud Lakota iz Udruženja potrošača BiH tvrdi da veliki dio odgovornosti snose i banke. U Bosni i Hercegovini funkcioniše na desetine raznih banaka i mikrokreditnih organizacija koje mame građane na dizanje kredita. Lakota se zalaže za uvođenje ombudsmena za bankarstvo.
„Ali radi onoga što se u nekom prošlom vremenu dešavalo u vezi sa žirantima i u vezi sa kamatnim stopama, došlo se do toga da je narod prezadužen. I to u većini onih tzv. malih potrošačkih kredita do 5.000. To je otprilike za puko preživljavanje ili eventualno za pokretanje nekog biznisa. Ali imamo takvu nesreću što to niko nije mogao niti da prepozna niti je htio da prepozna“, kaže Lakota.
U Centralnoj banci Bosne i Hercegovine tvrde da situacija kod zaduživanja građana nije toliko alarmantna.
„Činjenica je da je nivo zaduženosti u BiH u sektoru stanovništva prilično visok, ali isto tako je činjenica da to nije na tako alarmantnom nivou kao u nekim drugim tranzicionim zemljama. Sasvim je izvjesno da banke ne odobravaju tako lako kredite i one vrše vrlo detaljan skrining pojedinih klijenata, tako da uzimanje kredita od strane klijenata koji nemaju dobru kreditnu istoriju, koji nemaju stabilne prihode više nije moguć“, navodi rukovodilac odjela za statistiku i ekonomske analize Centralne banke Amir Hadžiomeragić.
Miloš Todorović mišljenja je da se mora poraditi na finansijskoj pismenosti građana. Neke inicijative već postoje, ali je problem u inertnosti države.
„Ljudi ne znaju da upravljaju ličnim finansijama. U neznanju da upravljaju ličnim finansijama, oni se zadužuju, a nisu svjesni da ne mogu da isplate svoje dugove“, kaže Todorović.
Kod zaduženja sa 70 procenata dominiraju nenamjenski potrošački krediti. Građani su za biznis podigli tek manje od četiri posto ukupnog zaduženja. 11 posto dužnika ima problema sa vraćanjem kredita.
Usljed sadašnjih trendova, apeluje se na vlasti da se što prije pozabavi uvođenjem opcije ličnog bankrota kako bi se dužnici spasili od bezizlaznih situacija.
