Nije nikakva tajna da vladajuća partija u Republici Srpskoj i njeni najviši predstavnici žele da se što prije okonča nadzor i prisustvo međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Kritiku njihove „zapaljive retorike“ odbacuju kao pristrasnu i antisrpsku; zabrinutost međunarodnih posmatrača zbog situacije u zemlji objašnjavaju njihovom potrebom da pokažu kako je njihovo dalje prisustvo neophodno jer im je „ovdje bolje nego u njihovim zemljama“; međunarodno insistiranje na uspostavi „funkcionalne države“ tumače kao pritisak na promjenu dejtonskog sporazuma i potencijalno čak i ukidanje Republike Srpske. Ta osjećanja je u intervjuu za agenciju Srna polovinom oktobra najsažetije izrazio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske Nebojša Radmanović kad je rekao kako očekuje skoro postizanje sporazuma o vojnoj i državnoj imovini koja po njemu i nije nikakav problem.
„Međunarodna zajednica koja već 20 godina upravlja na ovim prostorima rekla je da je za njihov odlazak vezano pitanje rješavanje vojne i ostale imovine, kako su oni najprije rekli, a potom je pretvorili u priču o državnoj imovini. To je jedan od razloga što mislim da je važno riješiti ovo pitanje kako bi se definitivno stvorili uslovi za konačan odlazak OHR iz BiH, ali i ostalih stranaca koji komanduju po BiH“ – rekao je Radmanović, ne prikrivajući odbojnost prema međunarodnom prisustvu i uticaju.
To očekivanje – kako će čim se riješi taj „problem koji ne postoji“ – međunarodna zajednica najzad otići iz Bosne i Hercegovine počiva na i inače rasprostranjenom selektivnom tumačenju međunarodnih poruka iz kojih se uzima samo ono što godi našem uhu a odbacuje sve ostalo. U ovom slučaju trajno rješavanje državne i vojne imovine od početka su bili na vrhu liste – broj jedan i broj dva – od „pet ciljeva“ koji se moraju ispuniti za zatvaranje ureda visokog predstavnika.
Ali, u vezi s tim postoje još i „dva uslova“ koje Radmanović, u ovoj selektivnoj interpretaciji perspektiva za okončanje „međunarodnog komandovanja“ i ne spominje a čije bi uvažavanje i razumijevanje pokazalo kako su najveća prepreka za ispunjavanje Dodikove i Radmanovićeve želje za „konačan odlazak“ stranaca koji „komanduju po Bosni i Hercegovini“ upravo Dodik i Radmanović i njihovo uporno osporavanje bosanske državnosti.
Prvi uslov – potpisivanje sporaazuma o stabilizaciji i asocijaciji (s Evropskom Unijom) – je tehnički ispunjen ali suštinski napredak prema pridruženju Uniji, uključujući uspostavu funkcionirajuće države koja u odnosima s Evropom i svijetom „govori jednim glasom“, je praktićno zaustavljen.
Drugi uslov – pozitivna ocjena političke situacije u zemlji od strane Savjeta za implementaciju mira – je tačka na kojoj su najveća smetnja ispunjavanju Dodikove i Radmanovićeve želje za dokidanjem međunarodne uprave nad Bosnom i Hercegovinom upravo Dodik i Radmanović.
Najnoviji u obilju primjera koliko njihova antibosanska retorika onemogućuje izricanje te „pozitivne ocjene političke situacije“ zabilježen je ove nedjelje u izvještaju koji je međunarodni visoki predstavnik podnio Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija u Njujorku: izvijestio je kako se negativna politička situacija nije popravila od njegovog prethodnog izvještaja prije šest mjeseci; da su političke vođe propustile da uklone diskriminirajuće odredbe iz izbornog sistema i da riješe pitanje vojne imovine; a kao rizik za budućnost naveo je kako se iz Republike Srpske nastavlja zagovarati raspad zemlje.
U poglavlju o „izazovima suverenitetu i teritorijalnom integritetu“ Bosne i Hercegovine Inzko navodi i Dodikove izjave kako će voditi Republiku Srpsku nezavisnosti i kako su entiteti države a Bosna i Hercegovina izvodi svoju državnost iz njih i Radmanovićevu izjavu kako će onda kad više od 50 odsto država prizna Kosovo Republika Srpska smatrati da se promijenio međunarodni poredak i da „i mi imamo pravo da se odvojimo“.
Pred takvom retorikom, čak i kad se ispuni svih pet utvrđenih ciljeva – uključujući i trajno rješenje za državnu i vojnu imovinu – nema nikakvih izgleda da bi Savjet za provedbu mira mogao zaključiti kako je ispunjen i uslov za „pozitivnu ocjenu političke situacije“. U Vašingtonu recimo i ne pomišljaju da podrže odbacivanje institucije visokog predstavnika sve dok ne vide funkcionirajuću državu nepovratno na putu euroatlantskih integracija. Privatno će vam reći i kako u njihovom insistiranju da se najprije moraju ispuniti zadati ciljevi i uslovi pa tek onda zatvoriti ured visokog predstavnika ima i riješenosti da se ne ispusti taj međunarodno dogovoreni instrument očuvanja „mirne Bosne“ jer kad se jednom odbaci više neće biti moguće postići saglasnost o njegovom ponovnom aktiviranju.
„Odluke u savjetu donose se samo konsenzusom a američkog pristanka neće biti sve dok i uslov o pozitivnoj ocjeni političke situacije ne bude ispunjen“ – rekao mi je, kako se kaže u jeziku ovdašnjih medija, visoki zvaničnik administracije.
„Međunarodna zajednica koja već 20 godina upravlja na ovim prostorima rekla je da je za njihov odlazak vezano pitanje rješavanje vojne i ostale imovine, kako su oni najprije rekli, a potom je pretvorili u priču o državnoj imovini. To je jedan od razloga što mislim da je važno riješiti ovo pitanje kako bi se definitivno stvorili uslovi za konačan odlazak OHR iz BiH, ali i ostalih stranaca koji komanduju po BiH“ – rekao je Radmanović, ne prikrivajući odbojnost prema međunarodnom prisustvu i uticaju.
Očekivanje – kako će čim se riješi taj „problem koji ne postoji“ – međunarodna zajednica najzad otići iz BiH počiva na i inače rasprostranjenom selektivnom tumačenju međunarodnih poruka iz kojih se uzima samo ono što godi našem uhu a odbacuje sve ostalo
Ali, u vezi s tim postoje još i „dva uslova“ koje Radmanović, u ovoj selektivnoj interpretaciji perspektiva za okončanje „međunarodnog komandovanja“ i ne spominje a čije bi uvažavanje i razumijevanje pokazalo kako su najveća prepreka za ispunjavanje Dodikove i Radmanovićeve želje za „konačan odlazak“ stranaca koji „komanduju po Bosni i Hercegovini“ upravo Dodik i Radmanović i njihovo uporno osporavanje bosanske državnosti.
Prvi uslov – potpisivanje sporaazuma o stabilizaciji i asocijaciji (s Evropskom Unijom) – je tehnički ispunjen ali suštinski napredak prema pridruženju Uniji, uključujući uspostavu funkcionirajuće države koja u odnosima s Evropom i svijetom „govori jednim glasom“, je praktićno zaustavljen.
Drugi uslov – pozitivna ocjena političke situacije u zemlji od strane Savjeta za implementaciju mira – je tačka na kojoj su najveća smetnja ispunjavanju Dodikove i Radmanovićeve želje za dokidanjem međunarodne uprave nad Bosnom i Hercegovinom upravo Dodik i Radmanović.
Najnoviji u obilju primjera koliko njihova antibosanska retorika onemogućuje izricanje te „pozitivne ocjene političke situacije“ zabilježen je ove nedjelje u izvještaju koji je međunarodni visoki predstavnik podnio Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija u Njujorku: izvijestio je kako se negativna politička situacija nije popravila od njegovog prethodnog izvještaja prije šest mjeseci; da su političke vođe propustile da uklone diskriminirajuće odredbe iz izbornog sistema i da riješe pitanje vojne imovine; a kao rizik za budućnost naveo je kako se iz Republike Srpske nastavlja zagovarati raspad zemlje.
U poglavlju o „izazovima suverenitetu i teritorijalnom integritetu“ Bosne i Hercegovine Inzko navodi i Dodikove izjave kako će voditi Republiku Srpsku nezavisnosti i kako su entiteti države a Bosna i Hercegovina izvodi svoju državnost iz njih i Radmanovićevu izjavu kako će onda kad više od 50 odsto država prizna Kosovo Republika Srpska smatrati da se promijenio međunarodni poredak i da „i mi imamo pravo da se odvojimo“.
Pred takvom retorikom, čak i kad se ispuni svih pet utvrđenih ciljeva – uključujući i trajno rješenje za državnu i vojnu imovinu – nema nikakvih izgleda da bi Savjet za provedbu mira mogao zaključiti kako je ispunjen i uslov za „pozitivnu ocjenu političke situacije“. U Vašingtonu recimo i ne pomišljaju da podrže odbacivanje institucije visokog predstavnika sve dok ne vide funkcionirajuću državu nepovratno na putu euroatlantskih integracija. Privatno će vam reći i kako u njihovom insistiranju da se najprije moraju ispuniti zadati ciljevi i uslovi pa tek onda zatvoriti ured visokog predstavnika ima i riješenosti da se ne ispusti taj međunarodno dogovoreni instrument očuvanja „mirne Bosne“ jer kad se jednom odbaci više neće biti moguće postići saglasnost o njegovom ponovnom aktiviranju.
„Odluke u savjetu donose se samo konsenzusom a američkog pristanka neće biti sve dok i uslov o pozitivnoj ocjeni političke situacije ne bude ispunjen“ – rekao mi je, kako se kaže u jeziku ovdašnjih medija, visoki zvaničnik administracije.