Nelikvidnost, odnosno prevelika dugovanja poduzeća u BiH poprimaju sve veće razmjere. Broj blokiranih računa gospodarskih subjekata svaki dan raste nevjerojatnom brzinom, što pokazuje u kakvim problemima grca bh. ekonomija. Za razliku od susjednih zemlja, u BiH se ne provede mjere za saniranje ovog problema, što u budućnosti može izazvati nesagledive posljedice.
Prema posljednjim podacima Centralne banke BiH, broj blokiranih računa gospodarskih subjekata u državi dostigao je skoro 60.000. Samo u posljednjih mjesec dana blokirani su računi za više od 500 poduzeća.
Sve to jasno pokazuje kojom brzinom poduzeća u BiH zapadaju u probleme koji ih mogu odvesti u zatvaranje ili stečaj. Kakav je odgovor države na ovakvo stanje, pitanje je koje je Ministarstvu finacija i trezora BiH nedavno postavio Anto Domazet, zastupnik u državnom Parlamentu:
„Nelikvidnost ima rastući trend i budući da se kreće eksponencijalnom progresijom, možemo očekivati da će navedeni utjecaj uskoro postati prijetnja i omča oko vrata i najzdravijim dijelovima privrede BiH, sa posljedicama u smanjenju broja aktivnih poduzeća i gubljenju radnih mjesta.“
Fiskalno vijeće BiH još 2010. godine predložilo je entitetskim ministarstvima provođenje modela „multilateralne kompenzacija“, što znači sudjelovanje više od dva pravna lica u izmirivanju obveza.
„Slovenačka firma Hermes softlab je prezentirala program sanacija, odnosno svođenja unutrašnjeg duga u BiH na njegov teoretski minimum. Nakon izvršene prezentacije, Fiskalno vijeće je zaključilo da će predstavnici navedene firme u pojedinačnim razgovorima sa entitetskim ministarstvima financija i premijerima detaljno predstaviti svoj program i dogovoriti njegovu eventualnu primjenu u ekonomiji BiH", objašnjava Edita Đapo, zamjenica ministra financija i trezora BiH.
S druge strane, zastupnik Domazet, inače profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, naglašava kako to nije dobro rješenje:
„To bi bio, po mom mišljenju, dodatni faktor razaranja jedinstvenog ekonomskog prostora, makar u onome što je od njega ostalo, a mislim da su podjednako zainteresirana privredna društva iz oba entiteta da se multilateralna kompenzacija učini što efikasnijom jer je problem nelikvidnosti barem državnog karaktera.“
Smanjiti birokraciju za trećinu
Dodatni problem predstavlja i činjenica da se u BiH ne zna koliki je iznos dugovanja blokiranih računa. Ovaj podatak bi bio puno važniji za svakog kreatora ekonomskih politika nego broj blokiranih računa, kaže Jago Lasić, predsjednik Gospodarske komore FBiH:
„Mislim da bi bilo dobro da se platni promet izvuče iz banaka, da se napravi određena agencija i da se na jednom mjestu vodi i unutrašnji dug, kako bi se mogla voditi i ekonomska politika i ujedno moglo intervenirati. Međutim, problem je što je najveći dužnik kod nas država, odnosno državne institucije. Dok se taj mehanizam ne pokrene, jako teško ćemo ići prema poboljšanju likvidnosti u Federaciji", ocjenjuje Lasić.
O problemu nelikvidnosti godinama raspravlja i bankarska zajednica u BiH. Mijo Mišić, tajnik Udruženja banaka BiH, naglašava kako u ovoj problematici ima puno otvorenih pitanja, te kako predstoji mnogo posla za njeno rješavanje:
„Postoje određeni debalansi. Ako se PDV plaća danom ispostave fakture, to je plaćanje državi, a državna poduzeća kada nabavljaju robu raspisuju tendere, a onda su tenderi 90 ili 120 dana. Očito je da najviše stradaju mala i srednja poduzeća, privatna poduzeća, što je vrlo, vrlo opasno", upozorava Mišić.
„Mislim da bi zakon ili neka uredba, ili nešto slično kao što je u Srbiji sigurno poboljšalo situaciju. Radi se o zakonu o rokovima plaćanja, gdje bi i država u svakom slučaju trebala da nađe dodatni instrument. Vrlo često čujemo u javnosti da već postoji dovoljan broj pravnih instrumenata, zakona i odredbi koji omogoćuvaju osiguranje naplate. Međutim, očigledno je da je praksa pokazala da to nije dovoljno“, kaže Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista Republike Srpske „SWOT“.
Ekonomski analitičar Bojan Šunjić mišljenja je kako se nije moglo ništa bolje očekivati u BiH jer se godinama ne ulaže u proizvodnju, nego i povećanje administracije i javna poduzeća. Velike količine novca koje su došle od PDV-a otišle su u nova radna mjesta u državnoj administraciji, upozorava Šunjić:
„Trebalo bi prije svega smanjiti birokraciju za trećinu. Ono što ostane zaposlenih u administraciji, prije svega mislimo na administraciju kada govorimo o javom sektoru, njima također smanjiti plaće za trećinu - i bar trećinu tog novca koji ostane na taj način uložiti u realni sektor, u proizvodnju.“
Iako nema službenih podataka, procjenjuje se da su dugovanja poduzeća u BiH davno premašla 20 milijardi KM. Dok god domaći političari pričaju samo deklarativno i dok se ne počnu provoditi strukturalne reforme, svakog dana možemo očekivati stotine novih blokiranih računa i desetke novih osoba na zavodima za zapošljavanje.
Prema posljednjim podacima Centralne banke BiH, broj blokiranih računa gospodarskih subjekata u državi dostigao je skoro 60.000. Samo u posljednjih mjesec dana blokirani su računi za više od 500 poduzeća.
Sve to jasno pokazuje kojom brzinom poduzeća u BiH zapadaju u probleme koji ih mogu odvesti u zatvaranje ili stečaj. Kakav je odgovor države na ovakvo stanje, pitanje je koje je Ministarstvu finacija i trezora BiH nedavno postavio Anto Domazet, zastupnik u državnom Parlamentu:
„Nelikvidnost ima rastući trend i budući da se kreće eksponencijalnom progresijom, možemo očekivati da će navedeni utjecaj uskoro postati prijetnja i omča oko vrata i najzdravijim dijelovima privrede BiH, sa posljedicama u smanjenju broja aktivnih poduzeća i gubljenju radnih mjesta.“
Fiskalno vijeće BiH još 2010. godine predložilo je entitetskim ministarstvima provođenje modela „multilateralne kompenzacija“, što znači sudjelovanje više od dva pravna lica u izmirivanju obveza.
„Slovenačka firma Hermes softlab je prezentirala program sanacija, odnosno svođenja unutrašnjeg duga u BiH na njegov teoretski minimum. Nakon izvršene prezentacije, Fiskalno vijeće je zaključilo da će predstavnici navedene firme u pojedinačnim razgovorima sa entitetskim ministarstvima financija i premijerima detaljno predstaviti svoj program i dogovoriti njegovu eventualnu primjenu u ekonomiji BiH", objašnjava Edita Đapo, zamjenica ministra financija i trezora BiH.
S druge strane, zastupnik Domazet, inače profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, naglašava kako to nije dobro rješenje:
„To bi bio, po mom mišljenju, dodatni faktor razaranja jedinstvenog ekonomskog prostora, makar u onome što je od njega ostalo, a mislim da su podjednako zainteresirana privredna društva iz oba entiteta da se multilateralna kompenzacija učini što efikasnijom jer je problem nelikvidnosti barem državnog karaktera.“
Smanjiti birokraciju za trećinu
Dodatni problem predstavlja i činjenica da se u BiH ne zna koliki je iznos dugovanja blokiranih računa. Ovaj podatak bi bio puno važniji za svakog kreatora ekonomskih politika nego broj blokiranih računa, kaže Jago Lasić, predsjednik Gospodarske komore FBiH:
„Mislim da bi bilo dobro da se platni promet izvuče iz banaka, da se napravi određena agencija i da se na jednom mjestu vodi i unutrašnji dug, kako bi se mogla voditi i ekonomska politika i ujedno moglo intervenirati. Međutim, problem je što je najveći dužnik kod nas država, odnosno državne institucije. Dok se taj mehanizam ne pokrene, jako teško ćemo ići prema poboljšanju likvidnosti u Federaciji", ocjenjuje Lasić.
O problemu nelikvidnosti godinama raspravlja i bankarska zajednica u BiH. Mijo Mišić, tajnik Udruženja banaka BiH, naglašava kako u ovoj problematici ima puno otvorenih pitanja, te kako predstoji mnogo posla za njeno rješavanje:
„Postoje određeni debalansi. Ako se PDV plaća danom ispostave fakture, to je plaćanje državi, a državna poduzeća kada nabavljaju robu raspisuju tendere, a onda su tenderi 90 ili 120 dana. Očito je da najviše stradaju mala i srednja poduzeća, privatna poduzeća, što je vrlo, vrlo opasno", upozorava Mišić.
„Mislim da bi zakon ili neka uredba, ili nešto slično kao što je u Srbiji sigurno poboljšalo situaciju. Radi se o zakonu o rokovima plaćanja, gdje bi i država u svakom slučaju trebala da nađe dodatni instrument. Vrlo često čujemo u javnosti da već postoji dovoljan broj pravnih instrumenata, zakona i odredbi koji omogoćuvaju osiguranje naplate. Međutim, očigledno je da je praksa pokazala da to nije dovoljno“, kaže Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista Republike Srpske „SWOT“.
Ekonomski analitičar Bojan Šunjić mišljenja je kako se nije moglo ništa bolje očekivati u BiH jer se godinama ne ulaže u proizvodnju, nego i povećanje administracije i javna poduzeća. Velike količine novca koje su došle od PDV-a otišle su u nova radna mjesta u državnoj administraciji, upozorava Šunjić:
„Trebalo bi prije svega smanjiti birokraciju za trećinu. Ono što ostane zaposlenih u administraciji, prije svega mislimo na administraciju kada govorimo o javom sektoru, njima također smanjiti plaće za trećinu - i bar trećinu tog novca koji ostane na taj način uložiti u realni sektor, u proizvodnju.“
Iako nema službenih podataka, procjenjuje se da su dugovanja poduzeća u BiH davno premašla 20 milijardi KM. Dok god domaći političari pričaju samo deklarativno i dok se ne počnu provoditi strukturalne reforme, svakog dana možemo očekivati stotine novih blokiranih računa i desetke novih osoba na zavodima za zapošljavanje.
