Dvije godine nakon velikih radničkih protesta, kojima su se priključili i građani u svim većim djelovima Bosne i Hercegovine stanje u državi je čini se teže nego ikada. Fabrike i dalje ne rade, i one koje su radile propadaju, politička elita se bogati, korupcija je prema statistikama sve veća.
Tračak demokratije koji se nadzirao nakon velikih protesta i nereda oličen u plenumima građana vrlo brzo se ugasio, vođe protesta su privođene i dobili su prekršajne prijave, a pojedine političke partije sve su pokušale okrenuti u svoju korist.
Šestog februara 2014 godine hiljade radnika i građana izašlo je na ulice Tuzle. Bijes i gnijev zbog vlasti koje nisu sposobne oživjeti najveći industrijski centar u BiH.
Dan kasnije iste godine glavni grad Bosne i Hercegovine pridružuje se zahtjevima tuzlanskih radnika. Na ulicama je hiljade ljudi. Demonstranti se sukobljavaju sa policijom. Nezadovoljni i osiromašeni građani zapalili su i demolirali zgrade sarajevskog i tuzlanskog kantona.
Zbog pritiska građana na februarskim demonstracijama iz 2014 godine pet kantonalnih vlada podnijelo je ostavke. Osnovani su plenumi građana koji su trebali biti svojevrstan vid demokratskog odlučivanja, no vrlo brzo sve je utihnulo, što zbog pritiska policije koja je privodila i kažnjavala učesnike demonstracija, što zbog činjenice da su se političke partije pokušale infiltrirati i izvući korist za sebe.
Dvije godine kasnije stanje u BIH je još teže. Radnici siromašniji i imaju manje posla. Refija Bosnakić, radnica Borca iz Banovića, danas kaže da živi gore nego ikada, pet godina već ne radi.
„Meni narod daje, znači idem kod komšija na ručak i na večeru. Je li to moguće od ovakvog radnika, bila sam najbolji radnik Borca?“, pita se Refija.
Jedan od vođa protesta iz Srebrenika kraj Tuzle Fadil Duranović kaže da je danas gore nego prije dvije godine.
„Pitaju me je li se šta promijenilo, ja kažem jeste sada je sto puta gore. Narod je nažalost opet birao i već su rekli nisu krivi ovi na vlasti krivi smo mi“, dodaje on.
Pokušaji instrumentaliziranja
Profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak podsjeća da iako je bilo pokušaja da se instrumentaliziraju protesti iz 2014 godine, vrijeme pokazuje da niko u tome nije uspio.
„Ne postoji neka vrsta trajnosti, jednog trajnog oblika koji bi mogao svjedočiti o tome da je to neko instrumentalizirao. S druge strane, mi ne smijemo precijeniti kapacitet naše demokratske kulture, ne smijemo sada od pobune građanstva očekivati da ona napravi idealnu zemlju, da ona preuzme sve ono što politike ne urade“, dodaje Ćurak.
Činjenica je i da je otupljena oštrica građanske pobune u Bosni i Hercegovini, ali i da postoje naznake otpora u bh. društvu dodaje Ćurak.
„Da je ipak poslana jedna poruka, iako etno kolektivistički pristupi blokiraju razvoj individualnih građanskih sloboda, postoje džepovi pobune, postoje džepovi otpora koji smatraju da se i u ovako koncipiranoj zajednici mogu izraziti protiv postojećeg političkog sistema“, objašnjava on.
Jedno je sigurno oni koji su prije dvije godine tražili osnovna ljudska, pa onda radnička prava, dvije godine kasnije kažu da žive mnogo lošije. Bivši novinar Oslobođenja iz Tuzle Vehid Jahić ovako ocjenjuje današnju vlast u BiH:
„Ništa se nije promijenilo, vlast je samo postala surovija, postala je agresivnija, u odnosu prema svim nemoćnim kategorijama, a to je od radnika, preko nezaposlenih do penzionera i socijalnih slučajeva. Vlast je shvatila da bi se mogla zapaliti iskra ujedinjenja radnika i ujedinjenja obespravljenih ljudi“, kaže Jahić.
