Stalno stanje stresa - ovako situaciju u kojoj se nalaze radnici kompanije Global Ispat Koksna industrija d.o.o Lukavac (GIKIL) opisuje inženjer Jasmin Imširović iz Lukavca, industrijskog gradića u blizini Tuzle na istoku Bosne i Hercegovine.
Nova stresna situacija za radnike izazvana je rokom do kraja septembra 2020. kada GIKIL mora Ministarstvu za okoliš i turizam Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) predati Studiju o procjeni utjecaja na okoliš zbog zatvaranja.
Studiju je u februaru 2020. godine zatražila Federalna uprava za inspekcijske poslove, jer GIKIL od 2017. godine nema okolinsku dozvolu za rad, čime radi protivno Zakonu o zaštiti okoliša Federacije BiH.
Šta sa radnicima, posebno onima na kraju karijere
Radnicima nije prvi put da su u ovakvoj situaciji, jer je GIKIL-u 2018. oduzeta dozvola za rad, nakon čega je nađeno privremeno rješenje. Istovremeno, 2019. godine, zbog sumnje na organizirani kriminal, uhapšeni su vlasnici i neki članovi Nadzornog odbora GIKIL-a.
„Svi mi skupa smo umorni kao radnici od tog jednog takvog stanja. Nije nimalo jednostavno i nije nikome drago dolaziti u firmu u kojoj ne znaš hoćeš li raditi idući mjesec, hoćete li dobiti platu idući mjesec, hoće li vam biti isplaćene ostale zakonom ono što vam pripada. Tako da je to postalo jako, jako stresno“, kaže za RSE Imširović.
U vrijeme pandemije, smatra naš sagovornik, posebno je teško jednoj grupi radnika.
„Riječ je o grupi koja je vrlo blizu završetka radne karijere. Hoćete li s dvije, tri godine radnog staža koje vam fale do penzije ići na biro, kada vas niko neće uzeti u neku firmu da radite, da postanete socijalni slučaj pred penziju“, pita se Imširović.
Njemu je GIKIL prvo i do sada jedino radno mjesto. Bez obzira na teškoće ove kompanije, ovaj inženjer smatra da se vrijedi boriti za opstanak i poboljšanje koksare.
„Nije ni u novcu sve. Tako dobar dio ljudi razmišlja. Kad imate 40 godina, šta da uradite. Naravno da ljudi mojih godina razmišljaju o odlasku iz države zbog svega ovog što se dešava, ali opet vas nekako drži to, to je moje prvo zaposlenje, prva firma, i budete nekako emotivno vezani“, priča za RSE.
'Prepušteni sami sebi'
Emotivno i profesionalno za GIKIL je vezan i Nurdin Đuzić, predsjednik Sindikata radnika ove kompanije.
Za RSE kaže da su „odluke nadležnih institucija iz prošlosti krive za stanje u kakvom je GIKIL sada“.
„Mi imamo stav da radnici nikad ne zaustavljaju fabriku, da svaki dan otvaramo fabriku. Mi ćemo se boriti svim snagama, što je u našoj sindikalnoj moći, da ovaj gigant ne dođe u situaciju da bude zatvoren. Nadležne institucije nisu imale razumijevanje za ovu kompaniju“, kaže Đuzić.
U Lukavcu živi i profesor na tuzlanskom Univerzitetu Abdel Đuzić. Doktor tehničkih nauka iz oblasti zaštite okoline i ekološkog inženjerstva ranije je bio i član Nadzornog odbora GIKIL-a. Za Radio Slobodna Evropa kaže da je itekako vezan za kompaniju.
„Pokušavam da pomognem kao neko ko živi u Lukavcu i ko zna šta znači ova fabrika. Znam da se to može popraviti i da može biti industrijski park ovdje. Znam da se na ovu fabriku može nasloniti još nekoliko fabrika, da možemo zaposliti dosta mladih inženjera, bravara, iz svih struka. Mogu biti i visoke plate i da stimuliramo ostanak ljudi ovdje, ali moraju se uključiti i ostale institucije. Mi smo prepušteni ovdje sami sebi“, kaže Đuzić i dodaje:
„Ne može se jednostavno isključiti i reći – vi zagađujete, evo vam inspekcija, mi ćemo vas zatvoriti. Šta ćete s 900 ljudi, ti ljudi neće tako lako prepustiti fabriku od koje žive.“
Uprava GIKIL-a: Očuvanje radnih mjesta prioritet
Iz Uprave GIKIL-a za RSE kažu da je očuvanje radnih mjesta prioritet, posebno u vrijeme pandemije.
Suad Imamović, zamjenik generalnog direktora GIKIL-a, navodi kako su nastojali spasiti svako radno mjesto, iako su se uvjeti rada značajno promijenili.
„Radili smo sa smanjenim kapacitetom, ali uspjeli smo održati kontinuitet u isplati plata i da isplatimo i zaostale tople obroke, koji su u jednom periodu kasnili. I pored svih ovih problema uspjeli smo i zaposliti 30 novih radnika. Jesmo komplikovana firma, ali hoćemo i možemo da radimo“, kaže Imamović.
Treći najveći izvoznik (zagađenja)?
Današnji GIKIL nastao je od koksno-hemijskog kombinata (KHK) za vrijeme socijalističke Jugoslavije.
Koksna baterija izgrađena je od 1945. - 1959., s objektima za proizvodnju nus proizvoda koksne peći i električne energije, praćenu hemijskim proizvodima (đubriva, anhidrida maleinske kiseline). U januaru 2003. godine prerasla je u KIL (Koksna industrija Lukavac), a u novembru 2003. postala kompanija GIKIL, uz sudjelovanje Global Steel Holdings Limited (bivši Global Infrastructure Holdings Limited), čiji je bivši predsjedavajući Promod Mittal, indijski poduzetnik, osumnjičen za organizirani kriminal u vezi s GIKIL-om.
Zbog neispunjavanja obaveza GSHL-a, uprava GIKIL-a je pokrenula postupak za isključenje ove kompanije iz upravljačke strukture i ti procesi su u toku, potvrdili su iz GIKIL-a za RSE. Time je Vlada Tuzlanskog kantona postala većinski vlasnik u upravljačkom smislu.
Iz GIKIL-a kažu da se pitanja o upravljačkoj i vlasničkoj strukturu GIKIL-a tek trebaju rješavati, jer je i firma KHK dio GIKIL-a koji je u vlasništvu TK-a, pod stečajem. Nejasno je i kome je udio GIKIL-a koji je oduzet od investitora GSHL prepušten.
„Bilo je planirano da 77 miliona uplati GSHL, od toga je uplaćeno 35 miliona, a 42 miliona nisu. Uprava je bila dužna da tako postupi“, kazao je za RSE zamjenik generalnog direktora GIKIL-a Suad Imamović.
Danas je GIKIL jedan od najvećih izvoznika u BiH, na drugom mjestu, prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
U udruženju za zaštitu okoliša Eko forum iz Zenice navode kako je GIKIL i jedan od najvećih zagađivača ove regije.
Tokom 2018. godine iz GIKIL-a je iscurio katran i ulio se u rijeku Bosnu i potom Savu. Istovremeno, kako navode u udruženju, koksara je i među najvećim zagađivačima zraka, što, uz ostale pogone u ovom kraju, Tuzlu i Lukavac svrstava na listu najzagađenijih gradova na svijetu, posebno u zimskom periodu, kada industrijskom zagađenju doprinose vremenske prilike i domaćinstva koja se griju na ugalj.
Posljedice na zdravlje ljudi su brojne, a u izvještaju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla od februara 2020. navedeno je da je zbog zagađenja zraka na Klinici za plućne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli drastično povećan broj hospitaliziranih pacijenata s respiratornim oboljenjima. Najviše ih je bilo s područja Tuzle, Lukavca i Živinica.
GIKIL je do 2017. godine poslovao po okolinskoj dozvoli iz 2012. godine, koja ima petogodišnji rok. Nakon 2017. kompanija nije pribavila novu dozvolu, jer nije ispunjavala minimum uvjeta, saopćeno je u junu 2020. godine iz Ministarstva za okoliš i turizam Federacije BiH. Tada su se Ministarstvu obratili iz GIKIL-a kako bi zatražili privremenu dozvolu za rad, te uvoz sirovina.
Nakon što je prvi zahtjev za okolinsku dozvolu odbijen, Federalna uprava za inspekcijske poslove donijela je rješenje o zatvaranju pogona u novembru 2018. godine, nakon čega je uslijedio niz sastanaka, dogovora i obećanja za ulaganja u zaštitu okoliša.
Tada su protestirali i radnici GIKIL-a ispred Vlade FBiH u Sarajevu, tražeći da se ne obustavlja rad.
I drugi zahtjev za dozvolu je odbijen rješenjem od 30. decembra 2019. godine, a GIKIL je protiv njega pokrenuo upravni spor u Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je i dalje u toku.
Federalna uprava za inspekcijske poslove je u februaru 2020. godine izdala rješenje kojim je GIKIL-u naloženo pribavljanje okolinske dozvole za prekid rada postrojenja i pogona, odnosno izrada Studije o procjeni utjecaja na okoliš za zatvaranje. Ovaj rok ističe sa završetkom septembra.
„Koksara zagađuje. Tačno je da nema postrojenja za odsumporavanje. Ova koksna baterija koja predstavlja srce fabrike može raditi još najviše deset godina, ne može više, to je njen životni vijek. Mi možemo poboljšati postojeći sistem, ako je zagađivala 70-80 posto, mi u narednom periodu možemo spustiti na 30-40 posto, ali nam treba i vremena i sredstava“, kaže profesor Đozić, pitajući se od čega da živi lokalno stanovništvo ako dođe do zatvaranja koksare:
„Hoćemo saditi krompir, jagode, ne znam… Čime ćemo se baviti?“
Posljedice industrijskih postrojenja u okolini Lukavca ne bi trebale biti problem samo Lukavca, smatra inženjer Imširović.
„Ljudi osjećaju posljedice i Termoelektrane i fabrike sode i fabrike cementa i naravno od GIKIL-a. Sve je to jedan ogroman okolinski pritisak na sredinu u kojoj živimo. I te firme i GIKIL ostavljaju posljedice. Ovo je problem i Vlade Tuzlanskog kantona i Vlade FBiH“, kaže Imširović.
Nakon što Studiju o štetnosti utjecaja na okoliš za zatvaranje Uprava GIKIL-a preda Ministarstvu, ova institucija ima 90 dana da formira komisiju koja će odlučivati dalje.
Zamjenik direktora Imamović kaže da je Studija gotova i da če je predati Ministarstvu u narednim danima.
„Rješenje Inspekcije je rezultat prošlosti, a naša je obaveza da uradimo po ovom nalogu. O ishodu sad ne možemo govoriti. Mi smo opredijeljeni da radimo uz poštivanje svih zakonskih okvira. Osim toga, izradili smo i zahtjeve za novu okolinsku dozvolu, predali ih početkom septembra i vjerujemo da će Ministarstvo prihvatiti zahtjev“, kazao je za RSE zamjenik generalnog direktora GIKIL-a.
Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma za Radio Slobodna Evropa kažu da će, kad Studija bude zaprimljena, postupati u skladu s nadležnostima.
„Federalno ministarstvo okoliša i turizma do danas nije zaprimilo nikakav zahtjev za zatvaranje GIKIL-a, pa samim time ni studiju o procjeni utjecaja na okoliš koja je sastavni dio tog zahtjeva.
U postupku zatvaranja ovakvog kompleksa, u kojem se radi i s opasnim materijama, neophodna je studija o procjeni utjecaja na okoliš i javna rasprava. Kada takav predmet bude zaprimljen u Ministarstvu bit će proslijeđen referentnom sektoru na nadležno postupanje“, navodi se u pisanom odgovoru za RSE.
Dokle se stiglo sa istragom o organiziranom kriminalu u GIKIL-u?
Za greške iz prošlosti GIKIL-a bi, ako se utvrdi da su krivi, trebali odgovarati osumnjičeni u predmetu GIKIL, koji se vodi u Tužiteljstvu Tuzlanskog kantona.
Istraga je otvorena 2019. godine kada su uhapšeni bivši predsjednik Nadzornog odbora Global Ispat Koksne Industrije Lukavac i vlasnik GSHL-a Pramod Mittal i njegova dva suradnika.
Kasnije je istraga proširena na još nekoliko osoba iz BiH za koje se sumnja da su bile dio organizirane grupe. Sumnjiče se da su od 2003. do 2019. godine zloupotrijebili ovlasti u privrednom poslovanju i položaj i ovlaštenja, a vezano za neispunjavanje ugovornih obaveza GSHL prema GIKIL-u u višemilionskom iznosu, te za nezakonito izvlačenje novca iz GIKIL-a u iznosu od oko 21 milion konvertibilnih maraka (oko 10,5 miliona eura).
Iz Tužiteljstva Tuzlanskog kantona za RSE su potvrdili da je istraga u završnoj fazi.
„Dosta toga je privedeno kraju. Okolnosti u vezi s COVID-19 malo su otežale i usporile istragu. Još uvijek nisu saslušani ni ispitani strani državljani osumnjičeni u predmetu. Preko advokata pravdali su svoje odsustvo bolešću tako da nisu još uvijek ispitani“, kazao je za RSE Admir Arnautović iz Tužiteljstva TK-a.
Preostalim osumnjičenima u predmetu GIKIL Kantonalni sud Tuzla u junu 2020. ukinuo je mjere zabrane.
Za sadašnju Upravu GIKIL-a, sudski proces neće utjecati na poslovanje kompanije.
„Ne ulazimo u rad pravosudnih institucija. Uprava radi na tome da stvori što bolji ambijent za nove investitore. Ako dobijemo okolinsku dozvolu, to može biti okidač za strane investitore“, kaže Imamović iz Uprave GIKIL-a.
Zbog zagađenja okoliša 2018. godine podignuta je optužnica protiv tadašnjeg direktora GIKIL-a Indijca Debasiša Gangulija, koji je organima BiH i dalje nedostupan nakon što je pušten na slobodu i nakon što su mu ukinute mjere zabrane. Lukavačka fabrika i Ganguli optuženi su da nisu, kako im je bilo propisano dozvolom Ministarstva turizma i okoliša Federacije BiH, ulagali u ekološke projekte, koji bi doveli do prestanka emisije štetnih polutanata u zrak, vodu i tlo. Bili su dužni u periodu od pet godina uložiti u te projekte 111 miliona konvertibilnih maraka (oko 55 miliona eura).
Za inženjera Imširovića koji u GIKIL-u radi 16 godina i vrijeme „prije i poslije Indijaca“ jednako je napeto za radnika.
„Sve ovo vrijeme, i dok su bili Indijci, i poslije hapšenja Mittala, uvijek se prijeti zaustavljanjem kompanije, gubljenjem tržišta. Mislim da je država pala na ispitu kad je riječ o GIKIL-u“, kaže Imširović, naglašavajući da ipak misli da GIKIL može biti uspješna kompanija, ekonomski i ekološki.
O sudbini GIKIL-a u narednom periodu odlučivat će Federalno ministarstvo za okoliš i turizam i Vlada Federacija BiH, a radnici poručuju da, bez obzira na sve, od fabrike neće odustati.
