Odluka Međunarodnog suda pravde (ICJ) u mnogome se odnosi na prevenciju genocida, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa doktor Gurgen Petrossian, stručnjak za međunarodno pravo.
Odluka nije iznenađujuća smatra ovaj pravni slučaj, ali napominje da je važno reći da Sud nije razmatrao mjeru uvođenja primirja.
"Vjerujem da je sama presuda preventivni mehanizam kako bi se spriječio genocid", kaže Petrossian i dodaje da treba uzeti u obzir da je prag genocida visok i da je nekada veoma teško dokazati namjeru uništenja cijele jedne grupe.
RSE: Doktore Petrossian, Međunarodni sud pravde upravo je donio presudu o preliminarnim mjerama u slučaju Izraela protiv Južnoafričke Republike. Koji su glavni zaključci odluka?
Petrossian: Da, današnja odluka je veoma važna. Prije svega, slučaj Južnoafričke Republike protiv Izraela povezan je sa Konvencijom o genocidu, koja zapravo obvezuje sve države da se pridržavaju obveza iz te Konvencije, a Južnoafrička Republika je podnijela tužbu protiv Izraela da krši međunarodno pravo i Konvenciju o genocidu. Treba da imamo na umu da ovo nije krivična istraga, odnosno u ovom slučaju se radi o odgovornosti države.
Važno je i da ova presuda zapravo u ovom trenutku ne govori da je Izrael počinio genocid, ona donosi privremenu mjeru, u slučaju rizika da se neko zlodjelo počini. Dakle, presuda Međunarodnog suda umnogome se odnosi na prevenciju genocida i presuđuje da Izrael treba da preduzme sve mjere kako bi spriječio genocid. To je nešto što razmatra i Konvencija o genocidu.
Ova odluka ne iznenađuje, očekivalo se da će se to dogoditi. I to će presuditi ICJ. Ipak, važno je napomenuti i da Međunarodni sud pravde nije razmatrao jednu od mjera koju je Južnoafrička Republika tražila, a to je primirje. A to znači da se Izraelu dopušta da nastavi svoje vojne operacije u Gazi.
RSE: Zašto se to desilo? Bez obzira na to što su izdali dosta mjera, uključujući i prijavu i pokušaj sprečavanja vojske da počini genocid, zašto nisu pozvali i na trenutni prekid vatre?
Petrossian: Pa, teško je (to kazati). Još nemam pisanu odluku. Ali važno je imati na umu da, ako napravimo paralelu sa slučajem Ukrajine protiv Rusije gdje imamo dvije države odnosno jednu zemlju koja je započela rat protiv druge, pod tim okolnostima možemo posmatrati prekid vatre kao legitimnu preliminarnu mjeru u slučaju Izraela, koji se zapravo bori protiv nedržavnog aktera Hamasa. U ovom konkretnom slučaju, smatram da još može nastaviti svoje operacije protiv Hamasa kako bi spasio i taoce, budući da je i Međunarodni sud pravde ocijenio da te taoce treba osloboditi.
RSE: Da li to znači da ovom presudom obje strane mogu da tvrde da su pobijedile?
Petrossian: Ne bih kazao da je riječ o nekakvoj pobjedi. To je dokumentovanje trenutnog stanja i mislim da je važno da se države oslanjaju na međunarodno pravo. Zaista je u porastu ta pojava da sve više država zbog oružanih sukoba pokušava da ide na sudove i da dođe do nekih presuda u međunarodnim institucijama. To takođe pokazuje da postoji sve veće povjerenje u međunarodno pravo.
Problem je ishod presude, odnosno kako će države zapravo implementirati presudu Međunarodnog suda pravde. Vidimo to i u nedavnim slučajevima, budući da države nužno uvijek ne sprovode presude tog suda.
To se desilo u slučaju Ukrajine protiv Rusije ili na primjer u drugim sukobima u kojima nismo vidjeli stvarno sprovođenje presude. To je jako teško jer Međunarodni sud pravde nema snagu ili recimo policiju koji će provoditi nalog. Države se oslanjaju na saradnju država koje zapravo mogu da izvše pritisak, politički ili pritisak preko diplomatskih kanala, i da natjeraju vlade da poštuju presude Međunarodnog suda pravde koje su obvezujuće.
RSE: Šta će nam sada budućnost donijeti? Kakav će učinak ova presuda imati na Izrael i na druge, odnos drugih zemalja prema Izraelu? Hoće li te mjere imati političke učinake?
Petrossian: Ja vjerujem da je sama presuda preventivni mehanizam kako bi se spriječio genocid. I mislim da će ova presuda na neki način obavezati Izrael da ne koristi pređašnju terminologiju kada su se Palestinaci nazivali životinjama ili drugim dehumanizirajućim formulacijama, jer ipak sama formulacija takođe igra važnu ulogu u klasifikaciji da li je riječ o genocidu ili ne. Tako da mislim da će se ton stišati i da će (presuda) biti preventivni mehanizam protiv izraelske vlade u tom oružanom sukobu.
Ipak, važno je napomenuti da je Međunarodni sud pravde takođe presudio da se takvim vrstama upozorenja, odnosno toj vrsti govora mržnje, takođe treba suditi i to prije nego ispitivanja izraelskih istražnih vlasti. Dakle, ovo je nešto što se nastavlja.
To znači da i Izrael treba da izvještava o razvoju događaja. I to će, kao što je prije spomenuto, imati ulogu preventivnog mehanizma. Nažalost, u prošlosti smo svjedočili i u vrlo tragičnim situacijama da su i nakon preliminarnih, privremenih mjera i dalje rađena mnoga zlodjela. Ali nadam se da će ovo biti pravi preventivni mehanizam u akutelnoj situaciji.
RSE: Da li mislite li da će to nekako natjerati zemlje koje su do sada dosta podržavale Izrael, na primjer, Sjedinjene Države, Njemačku, da ublaže svoju podršku ili čak učine nešto radikalnije, kao recimo sankcionisati neke izraelske zvaničnike ili prestati prodavati oružje?
Petrossian: Mislim da je ovo jedno od suštinskih pitanja koje imamo i o kojem razmišljamo prema Konvenciji o genocidu, prema međunarodnom običajnom pravu. One zemlje koje su na neki način pogođene sukobom, djelimično ili nisu direktno uključene u sukob, ipak treba da poštuju obaveze prema međunarodnim konvencijama. Mislim da u ovom trenutku neće biti direktnog uticaja pomenutih zemalja na Izrael. Diplomatskim kanalima ili nekom vrstom politike, biće izvršen pritisak na sprovođenje mera, ali ne mislim da to neće biti baš očigledno.
RSE: Konačna odluka da li je Izrael počinio genocid ili ne neće biti donesena za nekoliko godina. Ali, sudeći po onome što ste do sada čuli i tonu suda, kakav je vaš stav? Kakva bi presuda mogla biti donesena u budućnosti?
Petrossian: Ono što treba da uzmemo u obzir je da je prag dokazivanja genocida veoma visok i ovdje je važno dokazati ili imati dovoljno dokaza da se dokaže namjera uništavanja. A ponekad je vrlo teško dokazati namjeru uništavanja jer ne možete zaviriti u um osobe i vidjeti da li je spremna da počini genocid i uništi jednu određenu grupu. To je zaista teško.
Mislim da bi u zadnjoj fazi Južnoafrička Republika trebala imati dovoljno dokaza da to dokaže, ali su postavili vrlo visok prag. I ovo je jedna od ozbiljnih optužbi koja se u ovom trenutku dokazuje pred Međunarodnim sudom pravde. Žao mi je, ne treba ni to da zaboravimo, da će ovaj slučaj trajati nekoliko godina, neće se odlučivati samo u jednoj godini da li je izraelska vlada počinila genocid ili ga nije spriječila. To će trajati nekoliko godina.
Facebook Forum