Prodaja fudbalera najmlađeg uzrasta, uglavnom za bagatelnu cijenu, uobičajena je i u Bosni i Hercegovini, kaže Bakir Tiro, urednik sportskog servisa za Balkan Agencije Anadolija i stalni predstavnik BiH u UEFI-nom izboru fudbalera godine.
RSE: Čitava ova regija postala je sinonim za prodaju, za transfer fudbalera najmlađeg uzrasta. Bosna i Hercegovina tu nije nikakav izuzetak.
Tiro: Jednostavno, ekonomska situacija na ovim prostorima je takva da se i mladi igrači što prije žele dokopati pogotovo zapadnih zemalja i inostranstva i okusiti određenu zaradu od fudbala. U većini slučajeva je to neispravan put. Trebali bi proći jedan pravilan igrački put kaljenja u svojoj zemlji, u svojim klubovima, pa onda napraviti prave, istinske trasfere. Mislim da mnogo veće novce mogu zaraditi.
RSE: Kod nas se vrlo rijetko regrutuju mladi ljudi u reprezentaciji. Oni su ipak najprije otišli vani, ili su nađeni vani, pa onda tek zaigrali za Bosnu i Hercegovinu.
Tiro: Ima i tih slučajeva, da nisu 'na oku', da igraju u manjim evropskim klubovima, nego što bi napravili neku ozbiljniju priču kada prođu ovaj regularniji i zdraviji proces, tako da postoje slučajevi da izgubimo nekog igrača, nepažnjom i selektora i svih, ali niko nije bezgrješan, dešava se to u svim zemljama u svijetu. Treba podsjetiti na jedno pravilo koje možda nije bilo popularno, ali je bilo dobro u zemljama bivše Jugoslavije, a tim je bio povećan i kvalitet domaće lige, gdje su igrači tek u 28. godini mogli praviti inostrane transfere. Danas živimo u nekom novom dobu, vjerovatno bi to bilo pod lupom, nazivalo bi se i ugrožavanjem ljudskih prava, a to pravilo, koliko god je okrutno bilo, davalo je fudbalerima neki pravilan razvoj, i u svom matičnom klubu, a i njihovi matični klubovi su napravili dobre igrače koje su kasnije prodavali i onda su mogli zarađivati i opstojati. Treba reći i treba biti pošten – danas je fudbal jedno veliko tržište i ne može se spriječiti odlazak tih mladih igrača, iz razloga što je sve biznis.
RSE: Imamo roditelje koji su dovoljno siromašni da nemaju strpljenja sačekati da dijete odraste, da postigne neku cijenu. Ponekad oni forsiraju da se djeca prodavaju u bescijenje.
Tiro: Nažalost, to je tako. Ekonomska situacija diktira sve životne segmente, pa tako i to da roditelji forsiraju odlazak svoje djece. Nažalost, ovo se mora reći, u njima vide lični spas i spas svojih porodica. U takvoj situaciji kad se nađete, vjerovatno mnogi nemaju izbora i ne treba ih kriviti za to.
