Građani Francuske, jedne od najbitnijih zemalja za Zapad, Evropsku uniju i NATO, ovog vikenda izlaze na birališta kako bi izabrali novi parlament.
Očekuje se da će glasanje zadati još jedan udarac već uzdrmanom predsjedniku Emanuelu Makronu (Emmanuel Macron), a predviđa se uspjeh krajnje desnice i krajnje ljevice, što će imati posljedice koje će se osjetiti širom kontinenta.
Radio Slobodna Evropa odgovara na vaša pitanja o izborima.
Zašto se ovi izbori održavaju sada?
Francuska je imala parlamentarne izbore 2022. godine, nekoliko mjeseci nakon predsjedničkih izbora koji su vratili Makrona u Jelisejsku palatu na još pet godina.
Vanredni izbori, koji će se održati u dva kruga 30. juna i 7. jula, umnogome su povezani s njim, jer ih je raspisao nakon ponižavajućeg poraza na izborima za Evropski parlament početkom juna.
Tamo je njegova centristička koalicija dobila nešto manje od 15 odsto glasova, dok je njegova protivnica, populistkinja ekstremne desnice Marin (Marine) Le Pen i njen "Nacionalni front" bila uvjerljivo prva sa preko 30 odsto.
- Analiza rezultata izbora za Europski parlament: Centar vodi, za sada
- Uspeh krajnje desnice na izborima za Evropski parlament
Mnogi su raspisivanje izbora vidjeli kao kockanje, gdje Makron zapravo pita Francuze da li je to smjer kojim žele ići ili je taj rezultat početkom juna bio samo slučajnost.
Da li se kockanje isplatilo?
Sudeći po anketama, nimalo. Zapravo, predviđa se da će Nacionalni front dobiti između 30 i 34 odsto glasova, a da će se Makronov "Ensemble" (Zajedno) boriti za oko 20 odsto. Time ne bi ni završili na drugom mjestu.
Nedavno stvoreni Novi narodni front – nespretna koalicija zelenih, socijaldemokrata, komunista ljevičarskog vatrenog govornika Žan Luka Melanšona (Jean-Luc Melenchon) i njegove "Nepokorene Francuske" – nalazi se blizu 30 odsto i izaziva Nacionalni front.
Još nemaju kandidata za premijera u slučaju pobjede, a predizborna kampanja bila je obilježena svakodnevnim uvredama među strankama.
Ipak, to nije ništa u poređenju sa haosom u nekada dominantnoj desnocentrističkoj stranci Republikanaca (LR) - stranci bivših predsjednika kao što su Žak Širak (Jacques Chirac) i Nikola Sarkozi (Nicolas Sarkozy).
Nakon što je Makron raspisao izbore, predsjednik stranke Erik Čioti (Eric Ciotti) napravio je pakt s Nacionalnim frontom iza leđa ostatku stranke, što je dovelo do toga da drugi stranački čelnici pokušavaju da ga svrgnu, što je sve nalikovalo na dobru staru francusku komediju.
Nije iznenađujuće što trenutno imaju podršku od samo sedam odsto.
Kako će se ovo završiti?
Vrlo dobro pitanje. Radi se o tome da gore navedeni procenti zapravo nisu previše važni jer se 577 mjesta ne dijeli proporcionalno.
Umjesto toga, kandidati se takmiče u 577 izbornih jedinica. Dakle, iako su ovo nacionalni izbori, riječ je o lokalnim ličnostima i lokalnim pitanjima.
Ako nijedan kandidat ne dobije 50 odsto u prvom krugu, dva kandidata koja dobiju najviše glasova suočavaju se u drugom krugu 7. jula.
Da stvari budu složenije, svaki kandidat koji dobije podršku 12,5 odsto glasača u prvom krugu takođe ima priliku da ide u drugi krug.
U 2022. godini, od ukupno 577 izbornih jedinica, samo ih je sedam imalo tri kandidata u drugom krugu, ali možemo očekivati mnogo više njih ovog ljeta.
Dakle, očekujte mnogo dogovora između stranaka prije 7. jula. Sve će se svoditi na taktičko glasanje kako bi se spriječio ili promovisao kandidat jedne ili druge stranke.
I dok će Makronova stranka vjerovatno doživjeti poraze u mnogim mjestima, njegovi glasači mogu biti ključni u konačnome, u zavisnosti od toga hoće li otići ulijevo ili udesno.
Hoće li neko formirati većinu?
Uprkos teškoćama u predviđanju ishoda u zapravo 577 lokalnih izbora u dva kruga, napravljene su neke projekcije. Potrebno je dobiti 289 mjesta da bi se postigla većina u parlamentu.
Nacionalni front, koji trenutno ima 88 mjesta, vjerovatno će dobiti preko 200, a Novi narodni front blizu ili nešto iznad 200.
S druge strane, Makronovi centristi bi mogli pasti sa sadašnjih 250 mjesta na manje od 100.
Iako je do kohabitacija, odnosno scenarija u kojima predsjednička stranka nije na vlasti u parlamentu, dolazilo tri puta od formiranja Francuske Pete Republike 1950-ih, mogli bismo vidjeti nešto potpuno novo ovog puta: parlament bez većine, gdje niko nema funkcionalnu većinu.
To bi mogao biti najvjerovatniji scenario jer nijedan od tri bloka ne dijeli zajednički stav, što otežava bilo kakvu koaliciju.
Šta će se desiti u slučaju parlamenta bez većine?
Paraliza. Žordan Bardela (Jordan Bardella), 28-godišnji štićenik Marin Le Pen i kandidat za premijera Nacionalnog fronta, javno je rekao da može vladati samo ako ima većinu. Makron može da pokuša da sastavi neku vrstu "nacionalne koalicije voljnih" s tehnokratskim premijerom.
Neki su rekli da bi trenutna predsjednica Evropske centralne banke Kristin Lagard (Christine Lagarde) mogla biti ta osoba.
Ustavno je spriječen da raspiše nove izbore narednih godinu .
Neka vrsta prelazne vlade može nastaviti da radi neko vrijeme, ali neće moći da donosi zakone, već samo budžete.
Bilo je glasina da bi Makron mogao sam da podnese ostavku, uvlačeći Francusku u još veći nered, iako je to malo vjerovatno.
Barem glasanje o nepovjerenju protiv njega nije pravno moguće. Ljetne olimpijske igre, koje se održavaju u Parizu i počinju 26. jula, ne mogu doći dovoljno brzo za čovjeka koji očajnički treba barem sportsku podršku.
Može li krajnja desnica da postigne apsolutnu pobjedu?
Naravno da može. Le Pen i Bardela su dobro radili na tome da Nacionalni front postane "prihvatljiviji" širem spektru birača.
Mnogi se nadaju da će se umjerenije ponašati na vlasti, slično kao italijanska premijerka Đorđa Meloni (Giorgia Meloni) i njena stranka "Braća Italije" koja je došla na vlast 2022.
Ali Le Pen je dalje na desnom političkom spektru. Ruska banka joj je posudila novac, ranije je izrazila divljenje Vladimiru Putinu, i instinktivno je protiv EU i NATO-a.
Ako dođu na vlast, zalagaće se za strože imigracione politike, smanjenje starosne dobi za penzionisanje na 62 godine, smanjenje PDV-a na račune za energiju, osporavanje francuskog doprinosa budžetu EU i ukidanje automatskog prava na francusko državljanstvo za one rođene u Francuskoj od stranih roditelja.
Šta bi to značilo za EU?
Pa, sve te reforme koštaju. Tržišta bi mogla postati uzburkana jer bi finansijska nestabilnost u drugoj ekonomiji eurozone imala uticaj i izvan granica Francuske.
Procjene kažu da bi program Nacionalnog fronta lako mogao povećati već veliki budžetski deficit, sa trenutnih pet odsto BDP-a na preko šest odsto.
To je važno jer je Evropska komisija početkom juna stavila Francusku u proceduru prekomjernog deficita zbog kršenja fiskalnog deficita EU od tri odsto BDP-a.
Jasnije preporuke iz Brisela očekuju se u novembru, ali EU će tražiti stezanje kaiša.
To nije jedina potencijalna tačka sukoba s Briselom.
Krajnje desna vlada bi mogla brzo doći na nišan EU zbog subvencionisanja domaćih firmi i kršenja pravila unutrašnjeg tržišta EU, kršenja tržišta električne energije EU i diskriminacije drugih građana EU.
Šta je sa spoljnom politikom?
Važno je napomenuti da je Francuska predsjednički sistem u kojem su vanjska i bezbjednosna politika uglavnom u rukama Makrona.
On je taj koji, na primjer, još predstavlja zemlju na ključnim samitima u EU, NATO-u i G7.
Dakle, politička podrška Ukrajini i daljnjem proširenju EU će se nastaviti.
- Macron rekao da Evropa mora biti spremna za rat ako hoće mir
- Francuska procjenjuje da je u Ukrajini ubijeno 150.000 ruskih vojnika
- Zelenski u Briselu potpisao tri bezbjednosna sporazuma
Ipak, može naići na probleme kada je riječ o finansiranju raznih vrsta vanjskih poduhvata u budućnosti, kao što su vojna i finansijska pomoć Kijevu, jer to zahtijeva odobrenje parlamenta.
Tu je i "efekat hlađenja". S parlamentom koji nije naročito zainteresovan za podršku ratnim naporima ili prijem novih članova u organizacije kao što su EU i NATO, Makron bi mogao da ima manji prostor za manevrisanje.
Na neki način, on rizikuje da postane 'politički mrtav' u posljednje dvije godine svog mandata, nesposoban da progura bilo koji od svojih velikih planova kao što su dublja integracija EU ili francuska čizma na terenu u Ukrajini.
