Dejtonski mirovini sporazum je zaustavio oružani rat, ali je rat nastavljen političkim sredstvima. Bosna i Hercegovina može izaći iz aktualne krize dolaskom novih političkih snaga, poput MOST-a u Hrvatskoj, izjavio je u intervjuu za RSE fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
RSE: Dejtonski mirovni sporazum, osim što je zaustavio rat, stvorio je pretpostavke za stvaranje nove države BiH. Koliko je iskorištena ta šansa? Što je najveća prepreka, zbog koje je BiH danas nefunkcionalna država?
Marković: Mislim da je Dejtonski mirovini sporazum nepravedan, nezakonit i sramotan. Mi sami nismo mogli zasutaviti rat, došli su treći koji napravili takav sporazum kojim nije moguće da se bh. društvo liječi i da se država gradi na pravim osnovama. Razlog tome je što je Dejtonski sporazum shvaćen jednokratno, umjesto da bude kao proces. Sporazum kao proces nije htjela prihvatiti velikosrpska ideologija, koja je bila agresor u ovom ratu. Dakle, ovdje je ponižena žrtva, napravljena je Republika Srpska i BiH je podijeljena. U ovakvoj Bosni, kakvu su oni napravili, ima jedna imperijalisitčka navika zapadnog svijeta da, gdje god su oni nešto napravili, to niko drugi ne može popraviti.
RSE: BiH je podijeljena na dva entiteta. Koliko je ta međuentitetska granica podijelila ljude i odvojila jedne od drugih?
Marković: Ta podjela Bosne na dva entiteta omogućila je da se ljudi iz BiH svedu na nacionalnu razinu i da funkcioniraju kao Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Tu se stvara jedna šizofrenija identiteta. Kada ljudi ne osjećaju Bosnu kao svoje društvo, kako će onda graditi to društvo. Ono gdje ja vidim jedino rješenje jeste Europa. Ako bi se BiH priklonila tim standardima kojim se izgrađuje Europa, ona bi mogla krenuti pravim putem.
RSE: Koliko su suživotu pomogli ili odmogli vjerski sužbenici u BiH?
Marković: Mislim da vjerski službenici nemaju neku političku snagu i oni nisu mnogo utjecali na zbivanja u BiH. Međutim, nacionalne stranke su koristile vjeru i religiju za instrumentaliziranje svojih potreba. U tome je pogreška religijskih lidera da se nisu tome dostatno oduprli. Naprotiv, više su se ravnali i koordinirali sa nacionalnim ciljevima, nego sa vjerskim polazištima. Što je najgore, onemogućili su da vjera i religija zdravo funkcioniraju.
RSE: Jesu li oni mogli utjecati da se djeca ne odvajaju u školama?
Marković: Da su vjerski službenici bili slobodniji od ove nacionalne instrumentalizacije, oni su mogli puno doprinijeti izgradnji zdravih elemenata društva, a u to spada i ovaj segment obrazovanja, koji ste spomenuli. Mogli su doprinijeti da se omogući funkcioniranje društva na poštivanju svih ljudskih prava i sloboda. Škola kao jedna od temeljnih institucija, morala bi odgajati ljude da funkcioniraju u tom društvu. Vjerski lideri su mogli puno više doprinijeti, da su bili neovisniji.
RSE: Kako vidite budućnost u BiH?
Marković: Sa ovakvom kakva je sada BiH teško je zamisliti budućnost. Ja se nadam da se u BiH, krećući se prema Europi i unutrašnjem zrenjem, rađa alternativa, koja će omogućiti da dođu političari koji neće voditi politiku na razini identiteta, nego na razini izgradnje zdravog društva. Jako sam zadovoljan s ovim što je napravljeno u Hrvatskoj sa MOST-om. Imamo primjer Švicarske i Belgije koje su sličnog ustroja kao BiH i koje su ekonomski eksplodirale. Ja to očekujem da će se dogoditi i ovdje, ako država, imalo stane na svoje noge. Milsim da će ekonomija pokrenuti zemlju i omogućiti povratak ljudi. Ako pogledamo povijest, imali smo takvih modela.
RSE: Koja je reforma ili promjena najneophodnija, da bi BiH bila funkcionalna država, kako mladi ne bi odlazili iz nje?
Marković: Najneophodnija promjena bi bila da dođu političari koji ne pripadaju nacionalnoj stranci, nego političari koji, poput europskih lidera rade, na organizaciji društva, prije sve na ekonomiji. Na nacionalnoj razini se samo manipulira. Pucaju se velike nacionalne ideje, a u biti se sve svodi na pljačku. Čišćenje našeg društva može početi samo primicanjem Europi i preuzimanjem standarda kao što primjerice, radi Hrvatska i njihov sudski sistem naprimjer. Kada neke razine ljudskog društva počnu zakonski funkcionirati, onda se takvo društvo može čistiti i može početi normalna izgradnja zdravog društva i zdrave države.
RSE: Kada analiziramo ovih 20 godina, da li je po Vama možda u prvom desetljeću bilo nekih krupnijih iskoraka nego u zadnjem desetljeću ovakve Bosne i Hercegovine?
Marković: Ako želimo biti iskreni, moramo se prisjetiti kakav smo užasan rat imali, i kako je ovaj narod teško trpio. Ja mislim da se BiH ipak pozitivno razvija. Imate pravo da je u prvih deset godina bilo puno nade, ali i puno razočarenja. Sad je došlo do stagnacije. Mislim da se iza ove stagnacije moraju otvoriti neki pozitivni ventili. Mislim da moramo biti dobro realistični i ne biti toliko razočarani. Mislim da i mladim ljudima treba dati, da vide šansu da BiH može funkcionirati zdravije i da će onda se možda pokrenuti i ta privatna inicijativa... da se mladi ljudi okrenu ne samo bježanju, nego i traženju rješenja ovdje. Ja očekujem i takve pomake. Ipak život ima i svoju spontanu dinamiku koju moramo poštivati i nadati joj se.
