Kada je britanski fotograf Roger Fenton sišao sa broda u luci Balaklava u martu 1855. godine, suočio se sa scenom koja je otkrila "užasnu priču o lošem upravljanju".

Među "ogromnom količinom truleće materije", napisao je Fenton, stajali su tako mršavi konji, kao da su bili "obični kosturi s opuštenim glavama i potonulih očiju".

Napolju u luci nabujale leševe volova nosila je plima, dok su pod vodom ležala "brojna mrtva tijela, čiju je svu odjeću razbacala voda".

Na fotografijama koje je fotograf načinio na Krimu od marta do juna 1855., malo je tragova te prljavštine ili lošeg upravljanja, kao ni vizuelnog zapisa o jezivom ljudskom uništenju koji je ostao na ratištima kojima je Fenton svjedočio.

Umjesto toga, Britanac je napravio sljedeće slike koje su sada pohranjene u Arhivu Kongresne biblioteke SAD-a.

Fotografije pružaju sanirani zapis jednog od posljednjih ratova, prije kaki uniformi i čeličnih šljemova u kojem su se vojnici oblačili i umirali.

Krimski rat je trajao od oktobra 1853. do februara 1856.

Iskra koja je zapalila vatru bila je rasprava o tome treba li pravoslavna Rusija ili katolička Francuska služiti kao zvanični čuvar kršćana u propadajućem Osmanskom carstvu. Carigrad je, pod velikim pritiskom, izabrao Francusku.

Rusija je započela neprijateljstvo invazijom na otomansku teritoriju smještenu u današnjoj Moldaviji i Rumuniji, a potom razarajući mornaricu sultana u bici na Crnom moru.

Tokom rušenja Osmanskog carstva, Rusija je vidjela priliku da krene ka jugu, dok su Velika Britanija i Francuska zadržale status quo.

Britansko poslovanje sa Osmanskim carstvom je tada napredovalo, a činilo se da ruski ekspanzionizam prijeti trgovačkim putevima Londona prema Indiji.

Ruska južna pomorska luka Sevastopolj na poluostrvu Krim postala je meta napadačkih snaga predvođenih Zapadom, dok je obližnja luka Balaklava odabrana kao opskrbna baza za opsadu grada.

Fenton je putovao kombijem sa konjskom zapregom (na gornjoj fotografiji krajnje lijevo). Kola su služila kao spavaća soba i mračna komora za razvijanje njegovih slika. Vozilo je testirao u jednom britanskom selu prije nego što je krenuo prema Krimu.

Fentonov pristup komandantima na Krimu bio je zahvaljujući njegovim vezama u britanskim višim klasama.

Rođen je u bogatoj porodici, a prije odlaska na Krim fotografisao je britansku kraljevsku porodicu.

Vjerovatno je zbog toga, za potrebe britanske javnosti, rat predstavio u pozitivnom svjetlu.

Najpoznatija fotografija sa njegovog zadatka na Krimu je "Dolina sjene smrti" na kojoj su razbacane topovske kugle, od kojih su neke bile uredno postavljene na cestu - kako bi se poboljšala slika.

"Prizor je nadmašio svaku maštu", kasnije je zapisao fotograf o dolini. "Okrugla sačma i granata ležali su cijelim putem poput potoka na dnu udubine, nisi mogao hodati a da ne gaziš po njima."

Dok su Fentonove fotografije zadržale veličanstvenost nalik slikama, novinari poput Williama Howarda Russella podnosili su Velikoj Britanij nešto kritičnije izvještaje, opisujući tok rata.

Kako se broj smrtnih slučajeva, uglavnom od bolesti, zbrajao na desetine hiljada, nezadovoljstvo javnosti ratom počelo je da raste.

Jedan važniji Russellov izvještaj opisuje napad lake brigade, u kojem su stotine konjanika greškom poslate, umjesto pravo duž doline prepune ruskih strijelaca, u liniju neprijateljskih topova.

"Nikad nisu svjedočili strašnijem prizoru nego kada su gledali svoje herojske sunarodnjake kako, bez moći pomoći, hrle u naručje iznenadne smrti", napisao je Russell.

"Na udaljenosti od 1.200 jardi cijeli je red neprijatelja rigao naprijed, iz trideset željeznih usta, bujica dima i plamena kroz koji su siktale smrtonosne lopte. Njihov let bio je obilježen trenutnim prazninama u našim redovima, mrtvim ljudima i konjima, pa i konjima koji su ranjeni ili bez jahača letjeli po ravnici."

Roger Fenton se vratio u London prije nego što su savezničke snage konačno zauzele Sevastopolj, čime je rat okončan u ljeto 1855. godine.

Više od pola miliona ljudi je ubijeno tokom Krimskog rata, a velika većina je umrla od bolesti.

Postignut je mirovni sporazum u kojem se od Rusije tražilo da vrati svu otomansku i moldavsku teritoriju koju je zauzela, dok je alijansa predvođena Britancima i Francuskom vratila rusku zemlju koju je zauzela u ratu, uključujući Sevastopolj i Balaklavu.

I ruski car i osmanski sultan složili su se da neće uspostaviti nikakav pomorski ili vojni arsenal na obali Crnog mora.