Početkom godine, bh. web portal „DEPO“ je objavio izbor deset najboljih jugoslavenskih dječijih filmova, a ranije su i neki hrvatski portali objavili „Dječije filmove za dugo sjećanje“. Ovaj izbor nas je podsjetio na filmska ostvarenja uz koja su odrastale generacije dječaka i djevojčica, ali i na univerzalne ljudske poruke koje su donosili.
Sjećate li se filma „Boško Buha“, u kojem je glavnog junaka, partizana iz Virovitice, glumio Ivan Kojundžić, kojem je to bila jedina filmska uloga? Kad je odrastao, posvetio se spikerskom poslu i radi na Hrvatskom radiju. Podsjeća da se ove godine navršava punih 35 godina od snimanja ovog filma:
„Sigurno je da će me to pratiti cijeli život, i kad sam još bio dječak u dobi od 14-15 godina. Kad se god sjetim vremena kad smo snimali, uvijek živo preda mnom prolete sjećanja na te dane kad smo se družili, kad smo snimali. Puna tri mjeseca je trajalo snimanje u Crnoj Gori. Bili smo još jedno vrijeme u kontaktu kad se prikazivao film, pa televizijska serija. Poslije, protekom vremena, i to se prorijedilo da bi sad u potpunosti prestalo.“
Zbog čega se i danas rado gleda film „Boško Buha“? Kojundžić kaže da je to zbog toga što je ratno doba na kraju XX stoljeća na području bivše Jugoslavije od mnogo djece napravilo žrtve ili ih je natjeralo da preko noći odrastu, baš kao i u filmu snimljenom 1978. godine. A drugi razlog je:
„Taj film ima jednu duboko ljudsku, duboko humanu poruku i snimljen je na način koji je pristupačan generacijama klinaca koji sad imaju desetak-petnaest godina, pa i više. Mislim da će tako biti i u budućnosti. Zapravo, poruka filma je potresna, film se najviše fokusira na djecu u ratu, na to kako su odjednom i na brzinu morali postati odrasli, kako su morali postati ljudi, brinuti se o sebi, o svojim obiteljima, prijateljima. Čini mi se da je ta humana poruka ono što ljude privlači i dalje.“
Za razliku od Ivana Kojundžića, koji nije postao popularni lik sa filmskog platna, to je ostvario Slavko Štimac, jedan od najuspješnijih glumaca jugoslovenskih prostora.
Među brojnim filmovima u kojima je Štimac glumio, generacije i generacije dječaka i djevojčica oduševljavale su se filmom „Vlak u snijegu“. Nasuprot nasilju koje je zapljusnulo naše ulice, u tom filmu se pjevalo o zajedničkom radu a ta se pjesma i danas rado pjeva. Izvode je brojni horovi, naprimjer, „Zagrebački mališani“:
Na konstataciju da se stari filmovi gledaju i danas, u ovo moderno doba, Štimac kaže:
„Očigledno da imaju neku vrednost. Meni je jako drago da je to aktuelno. To je samo dokaz o kvalitetu tih filmova. To što se stari filmovi gledaju, znači da ipak postoji potreba za drugačijim sadržajima. Sve je neki život od danas do sutra, kao – evo, sad će biti bolje, sad je opet lošije.“
Slavko Štimac, koji je ostvario uspješnu ulogu u seriji i filmu „Salaš u malom ritu“, ističe nešto drugačiji rediteljski pristup nego u ostalim partizanskim filmovima:
„’Salaš u malom ritu’ nije bio onako crno-beli, nego smo tu imali Nemce koji nisu bili potpuni negativci, nego upravo kao ljudi, kao karakteri. Taj gazda, Nemac, kod koga je taj mali živi, pa jedan vojnik... Bio je to čak neki pomak u odnosu na ono uobičajeno kako su se pravili ti likovi, totalnih negativaca, crno-belo određenih. Nije to bilo ono što smo uobičavali da zovemo ’partizanskim’ filmovima. Manje propagande", navodi Štimac.
(VIDEO: Scena iz serije Salaš u malom ritu)
„Danas se jako malo i prave filmovi o deci. Ne mogu čak da se setim nekog filma u zadnje vreme koji se bavi decom", kaže Štimac.
To što se dječiji filmovi danas gotovo i ne snimaju, samo je jedan od razloga decenijske popularnosti filmskih ostvarenja bivše Jugoslavije, ali u tome ima roditeljskog uticaja i njihovog žala za prošlim vremenima ili njihove želje da se sa svojom djecom vrate u vlastito djetinjstvo, smatra filmski kritičar Dževdet Tuzlić:
„To je neka vrsta žala za svim onim što je prošlo. Zašto danas djeca ne mogu da budu u tom osjećanju, osjećanju svojih roditelja? Iz prostog razloga – što gledati te filmove danas je u tehničkoj revoluciji veoma teško prihvatljivo s obzirom na stanje očuvanosti tog filmskog blaga. To je jedan razlog. Drugi razlog je što su danas drugačiji afiniteti, i u umjetničkom i u svakom drugom smislu. Tome je ponajviše kriva, naravno, filmska industrija koja nemilosrdno danas pokušava i djecu da uvuče u taj segment koji se više tiče zarade nego umjetničkih vrlina koje se iskazuju u filmovima.“
Vremena su se promijenila, mnogo toga tragičnog desilo se na bivšem jugoslovenskom prostoru. Na primjedbu da se u nekadašnjim a i danas popularnim filmovima često traže samo ideološke poruke, Ivan Kojundžić, ’Boško Buha’ sa filmskog platna, kaže:
„Ideologije su ideologije, one su prolazne, one su podložne i sudu povijesti i sudu kritike. Međutim, te univerzalne vrijednosti ne bi trebale biti upitne i one će vrijediti za sva vremena. Ja vjerujem da ono što je dobro da će uvijek biti dobro.“
(VIDEO: Pjesma iz filma Boško Buha, izvodi Oliver Dragojević)
*********************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Sjećate li se filma „Boško Buha“, u kojem je glavnog junaka, partizana iz Virovitice, glumio Ivan Kojundžić, kojem je to bila jedina filmska uloga? Kad je odrastao, posvetio se spikerskom poslu i radi na Hrvatskom radiju. Podsjeća da se ove godine navršava punih 35 godina od snimanja ovog filma:
„Sigurno je da će me to pratiti cijeli život, i kad sam još bio dječak u dobi od 14-15 godina. Kad se god sjetim vremena kad smo snimali, uvijek živo preda mnom prolete sjećanja na te dane kad smo se družili, kad smo snimali. Puna tri mjeseca je trajalo snimanje u Crnoj Gori. Bili smo još jedno vrijeme u kontaktu kad se prikazivao film, pa televizijska serija. Poslije, protekom vremena, i to se prorijedilo da bi sad u potpunosti prestalo.“
Zbog čega se i danas rado gleda film „Boško Buha“? Kojundžić kaže da je to zbog toga što je ratno doba na kraju XX stoljeća na području bivše Jugoslavije od mnogo djece napravilo žrtve ili ih je natjeralo da preko noći odrastu, baš kao i u filmu snimljenom 1978. godine. A drugi razlog je:
„Taj film ima jednu duboko ljudsku, duboko humanu poruku i snimljen je na način koji je pristupačan generacijama klinaca koji sad imaju desetak-petnaest godina, pa i više. Mislim da će tako biti i u budućnosti. Zapravo, poruka filma je potresna, film se najviše fokusira na djecu u ratu, na to kako su odjednom i na brzinu morali postati odrasli, kako su morali postati ljudi, brinuti se o sebi, o svojim obiteljima, prijateljima. Čini mi se da je ta humana poruka ono što ljude privlači i dalje.“
Za razliku od Ivana Kojundžića, koji nije postao popularni lik sa filmskog platna, to je ostvario Slavko Štimac, jedan od najuspješnijih glumaca jugoslovenskih prostora.
Među brojnim filmovima u kojima je Štimac glumio, generacije i generacije dječaka i djevojčica oduševljavale su se filmom „Vlak u snijegu“. Nasuprot nasilju koje je zapljusnulo naše ulice, u tom filmu se pjevalo o zajedničkom radu a ta se pjesma i danas rado pjeva. Izvode je brojni horovi, naprimjer, „Zagrebački mališani“:
Na konstataciju da se stari filmovi gledaju i danas, u ovo moderno doba, Štimac kaže:
„Očigledno da imaju neku vrednost. Meni je jako drago da je to aktuelno. To je samo dokaz o kvalitetu tih filmova. To što se stari filmovi gledaju, znači da ipak postoji potreba za drugačijim sadržajima. Sve je neki život od danas do sutra, kao – evo, sad će biti bolje, sad je opet lošije.“
Slavko Štimac, koji je ostvario uspješnu ulogu u seriji i filmu „Salaš u malom ritu“, ističe nešto drugačiji rediteljski pristup nego u ostalim partizanskim filmovima:
„’Salaš u malom ritu’ nije bio onako crno-beli, nego smo tu imali Nemce koji nisu bili potpuni negativci, nego upravo kao ljudi, kao karakteri. Taj gazda, Nemac, kod koga je taj mali živi, pa jedan vojnik... Bio je to čak neki pomak u odnosu na ono uobičajeno kako su se pravili ti likovi, totalnih negativaca, crno-belo određenih. Nije to bilo ono što smo uobičavali da zovemo ’partizanskim’ filmovima. Manje propagande", navodi Štimac.
(VIDEO: Scena iz serije Salaš u malom ritu)
„Danas se jako malo i prave filmovi o deci. Ne mogu čak da se setim nekog filma u zadnje vreme koji se bavi decom", kaže Štimac.
To što se dječiji filmovi danas gotovo i ne snimaju, samo je jedan od razloga decenijske popularnosti filmskih ostvarenja bivše Jugoslavije, ali u tome ima roditeljskog uticaja i njihovog žala za prošlim vremenima ili njihove želje da se sa svojom djecom vrate u vlastito djetinjstvo, smatra filmski kritičar Dževdet Tuzlić:
„To je neka vrsta žala za svim onim što je prošlo. Zašto danas djeca ne mogu da budu u tom osjećanju, osjećanju svojih roditelja? Iz prostog razloga – što gledati te filmove danas je u tehničkoj revoluciji veoma teško prihvatljivo s obzirom na stanje očuvanosti tog filmskog blaga. To je jedan razlog. Drugi razlog je što su danas drugačiji afiniteti, i u umjetničkom i u svakom drugom smislu. Tome je ponajviše kriva, naravno, filmska industrija koja nemilosrdno danas pokušava i djecu da uvuče u taj segment koji se više tiče zarade nego umjetničkih vrlina koje se iskazuju u filmovima.“
Vremena su se promijenila, mnogo toga tragičnog desilo se na bivšem jugoslovenskom prostoru. Na primjedbu da se u nekadašnjim a i danas popularnim filmovima često traže samo ideološke poruke, Ivan Kojundžić, ’Boško Buha’ sa filmskog platna, kaže:
„Ideologije su ideologije, one su prolazne, one su podložne i sudu povijesti i sudu kritike. Međutim, te univerzalne vrijednosti ne bi trebale biti upitne i one će vrijediti za sva vremena. Ja vjerujem da ono što je dobro da će uvijek biti dobro.“
(VIDEO: Pjesma iz filma Boško Buha, izvodi Oliver Dragojević)
*********************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.