Tom Gjelten, američki novinar i autor dvije knjige o ratu u BiH
Film Angeline Jolie jeste i nije ljubavna priča
Svi koji su imali priliku vidjeti rediteljski debi Angeline Jolie, film “U zemlji krvi i meda”, kažu kako je to potresan i emotivan film. Poznata holivudska glumica koja svakom svoju aktivnošću, bilo da je riječ o filmskim ulogama, dobrotvornom radu, braku s Brad Pittom ili višestrukim majčinstvom, izaziva pažnju širom svijeta, uspjela je na visokoj razini autentičnosti pojasniti suštinu bh ratnih zbivanja. Iako o Angelininom filmu mnogi govore kao o ljubavnoj priči, oni rijetki koji su film imali priliku vidjeti, kažu – i jeste i nije.
Na njujorškoj pretpremijeri moderator konferencije za novinare bio je Tom Gjelten, američki novinar koji je ujedno i autor dvije knjige o ratu u Bosni i Hercegovini. Ovaj ratni izvještač bio je i glavni konsultant Angeline Jolie
RSE: Možete li nam prenijeti najvažnije utiske nakon rada sa Angelinom Jolie na ovom filmu?
Gjelten: Moram reći da je Angelina Jolie izuzetno informirana, promišljena, radoznala, pametna osoba koja ima snažnu sposobnost da saosjeća sa patnjom durgih. Do kraja je bila posvećena ovom filmu o ratu u BiH, iako je ona imala samo 16 godina kada je počeo taj rat i tada nije obraćala pažnju na ono što se događa u svijetu. Kako je odrastala, tako je rastao i njen interes za ta zbivanja, naročito za sudbinu žene i ono što joj se u ratu događa. Glavna ličnost filma Angeline Jolie je mlada žena iz Sarajeva koja je uhapšena na srpskoj strani. Snimanje filma je već bilo
Šta se u ratu događa ljudima i na koji način se raspadaju dugogodišnje veze, kako nestaju prijateljstva, pucaju brakovi, sve druge relacije među ljudima. Taj aspekt njenog filma je i za mene nešto što smatram jako važnim.
odmaklo kada mi se Angelina obratila s pitanjem da budem dio tima, da provjerim ono što su činjenice, što je vezano za pozadinu rata u kojem se odvija Angelinina priča.
RSE: U kom pogledu je vaše novinarsko iskustvo i izvještavanje iz BiH bilo relevantno za ovaj film?
Gjelten: Jedna stvar koja me impresionirala u ovom projektu - “U zemlji meda i krvi” nije ni politički, ni istorijski film, to je prije svega ljudska priča. Angelina mi je rkela da želi u svom filmu pokazati šta je to što rat uradi ljudima, šta se u ratu događa sa svim ljudskim. I mene je kao novinara najviše zaokupljalo to isto pitanje - šta se u ratu događa ljudima i na koji način se raspadaju dugogodišnje veze, kako nestaju prijateljstva, pucaju brakovi, sve druge relacije među ljudima. Taj aspekt njenog filma je i za mene nešto što smatram jako važnim.
RSE: U intervjuu sa Angelinom Jolie Christiane Amanpour kaže za rat u Bosni da je to bio “Vijetnam” njene generacije. Da li se to odnosi i na vašu generaciju?
Gjelten: To je možda malo pretjerana opservacija. Ja sam stariji od Christian i ja sam ta genercija sa ožiljkom. Moji bliski prijatelji su poginuli u tom ratu. To je za
mene bilo lično isksutvo, ne samo intelektualno. Rat u Bosni je za nas koji smo izvještavali iz tog rata bio izuzetno važan, to je bio sukob koji u tom momentu definira svijet, koji otvara moralne dileme. Na taj način sam bio dio tog rata, kao novinar. Ono što Christian i Angelina imaju na umu to je činjenica da je Vijetnam intelektualno, filozofski i politički bio rat koji definira vrijeme u kojem se događa. U tom pogledu je i rat u BiH također bio konflikt koji definira vrijeme, koji mijenja način na koji gledamo svijet.
Potiskivanje ratnog iskustva
RSE: Da li predviđate da će ovaj film biti uspješan kod američke publike?
Gjelten: Ne vjerujem u neki veliki komercijalni uspjeh. Praktično svake sedmice izlazi novi film koji ima predikate komercijalnog uspjeha. Ne znam koliko ljudi pred praznike želi vidjeti ratnu dramu. Angelina je odlučila da ide sa verzijom na lokalnom
Snimanje filma "U zemlji krvi i meda", oktobar 2010.
jeziku sa titlovima, a to u startu limitira broj ljudi koji su zainteresirani da vide film. Svi oni koji su dosada vidjeli film su veoma potreseni i nose snažne utiske, bez obzira da li govorimo o publici u New Yorku ili u Sarajevu. Svi novinari koji su vidjeli film imaju samo riječi pohvale. Ja ne očekujem komercijalni uspjeh, ali u umjetničkom smislu za ovaj film se može reći da će biti uspješan.
RSE: Rat se dogodio prije nepunih dvadeset godina. Radeći na ovom filmu to je i za vas bio povratak u ratno Sarajevo. Kako ste to lično doživjeli?
Gjelten: U utorak sam bio domaćin cijeloj ekipi filma, vodio sam konferenciju za štampu nakon njujorške pretpremijere, sa Angelinom Jolie i svim glumcima. Kao što se to već zna, glumci su iz BiH, Srbije, Hrvatske. Na samom početku zamolio sam svakog od njih da ispriča neku svoju ličnu ratnu priču, nešto što je svakome od njih pomoglo u realizaciji uloge u filmu. Svako je imao neko snažno lično isksutvo, neku svoju priču. Ali svi su rekli istu stvar - koliko malo govore o ratu i koliko je to iskustvo potisnuto.
Ovo je izuzetno autentičan film. Postoje scene logora koje su identične sa slikom koju ja pamtim iz rata, jer sam vidio te logore. Prisilne deportacije, rastanci, etničko čišćenje, sve je u filmu tačno tako kako sam upamtio. U početku nisam bio siguran da li želim da sudjelujem u filmskom projektu, ali nakon tog početnog oklijevanja, svim srcem sam se prihvatio posla. Postoje scene u kojima se u pozadini čuje radio i Angelina me je zamolila da te stranice scenarija popunim – ja sam profesionalni novinar i logično je da znam šta je u tom trenutku moglo biti emitovano na radiju. Sve što sam radio su bile male stvari, detalji, ali drago mi je da sam učestvovao u tom filmskom projektu, čini mi se da sam dio nečeg važnog, nečeg većeg od bilo koga od nas.
