Sa oduzetim pasošem, filipinska radnica čisti kuću svog poslodavca na Kosovu i brine o njegovoj deci od trenutka kada otvori oči do kasno u noć.
Šest dana u sedmici, Laura – pseudonim koji Radio Slobodna Evropa (RSE) koristi da zaštiti njen identitet – takođe trpi zlostavljanje od jednog djeteta njenog poslodavca.
"Šef je sam vidio kako me dijete udara. Razgovarao je s njim, a dijete je reklo da to više neće učiniti, ali i dalje to radi", rekla je ona za RSE.
Laura radi na Kosovu više od godinu dana, a ovamo ju je dovela agencija za zapošljavanje stranih radnika u Albaniji.
Iz Albanije je na Kosovo prevezena kolima agencijskog radnika – bez vize, boravišne ili radne dozvole.
"Na granici [oni] nisu provjerili... nisu pregledali. Samo su me pustili da prođem. Agent me je doveo ovdje, i upoznala sam poslodavca u blizini Prizrena", objasnila je ona.
Granica između Kosova i Albanije se ne nadgleda kao druge granice. Od maja ove godine, sporazumom je građanima obje zemlje omogućeno da prelaze bez pasoša ili lične karte.
RSE je zatražio komentare od Ministarstava unutrašnjih poslova Kosova i Albanije, ali nije dobio odgovor do objavljivanja ovog teksta.
U međuvremenu, kosovska policija je navela da se granica sa Albanijom nadgleda korištenjem alternativnih metoda kako bi se osiguralo da nema "nelegalnih aktivnosti", kao što su sistemi kamera, obavještajni podaci bezbjednosnih institucija i patrole duž granične zone.
Kosovski Direktorat za migracije i strance takođe sprovodi redovne inspekcije kako bi provjerio kompanije za koje se sumnja da zapošljavaju strane radnike.
"U zavisnosti od nalaza na terenu i [ako] se uoče nezakonite radnje tokom patrola, preduzimaju se neophodne mjere", saopštila je Kosovska policija.
Laurin ugovor predviđa 40-satnu radnu sedmicu za kompaniju. Međutim, njena stvarnost je znatno drugačija: živi i radi do 16 sati dnevno u domaćinstvu u kojem je zaposlena kao domaćica.
Ova situacija ostavlja Laurina radna prava bez nadzora, jer Inspektorat rada Kosova nema mandat da pregleda privatne domove.
Brikena Hodža (Brikena Hoxha), direktorka Kosovske inicijative za stabilnost (IKS), objasnila je da radnici poput Laure potpisuju ugovore sa vlasnicima preduzeća, pretvarajući se da rade za te firme, ali su zaposleni u privatnim kućama.
"Sektor kućne njege radi gotovo potpuno neformalno. Ovo zapošljavanje je potpuno neformalno, a uslovi nisu kakvi bi bili da su imali legitimne ugovore", rekao je Hodža za RSE.
RSE je pitao Inspekciju rada – za koju je obaviješten da je svjesna zlostavljanja poslodavaca prema radnicima u domaćinstvu – ali nije dobio nikakav odgovor.
Kontakt između filipinskih radnika i njihovih poslodavaca na Kosovu omogućavaju agencije za zapošljavanje, prvenstveno iz Albanije i Sjeverne Makedonije.
Prema Hodži, koja mjesecima prati uslove rada migranata, radnici koji dolaze preko Albanije suočavaju se sa najvećim izazovima.
Uprkos pokušajima, agencije za zapošljavanje u Albaniji nisu bile dostupne da odgovore na pitanja RSE.
Stručnjak za zapošljavanje Kumrie Zika kritikovala je ove agencije zbog nepoštivanja fer procedura zapošljavanja.
"Njihov jedini cilj je profit, a radnici migrante nesumnjivo gledaju kao na robu kojom se trguje po bilo kojoj vrijednosti, bez ikakve procedure. Bezbroj je slučajeva da agencije dovode Filipince u Albaniju kako bi ih prebacili na Kosovo bez radnih dozvola ili viza", kaže Zika za RSE.
Nedavno je Albanija potpisala sporazum sa Međunarodnom organizacijom rada (ILO) u kojem se navodi da agencije ne mogu naplaćivati migrantima naknade za zapošljavanje, jer bi poslodavci trebalo da pokriju te troškove.
Međutim, Kenza Dimechkie iz MOR-a kaže za RSE da se ovo pravilo često zanemaruje.
"U Albaniji imamo agencije za zapošljavanje koje zapošljavaju ljude koji možda već rade u zemljama Zaljeva ili drugdje u Aziji. Oni dolaze u Albaniju, a zatim ih šalju na Kosovo", kaže Dimechkie.
"Oni prolaze kroz više posrednika koji bi mogli naplatiti naknade. Ovi troškovi se mogu akumulirati i ostaviti radnike zadužene, što im otežava da napuste posao", dodala je.
Dimechkie je predložila stroži nadzor agencija za zapošljavanje kao korak ka rješavanju ovih problema.
Međutim, Zika kaže da u Albaniji nema dovoljno inspekcijskih nadzora nad ovim agencijama, "jer da je bilo dovoljno inspekcija, ti slučajevi bi bili smanjeni".
RSE je prisustvovao jednom od njihovih sastanaka, gdje su podijelili priče o raznim borbama – borbama koje su se plašili da iznesu javno u strahu od svojih poslodavaca koje nazivaju "moćnim ljudima" na Kosovu.
Sandra — još jedan pseudonim koji RSE koristi da zaštiti identitet — otkrila je da je većina filipinskih radnica na Kosovu zaposlena u kućnoj njezi. Radeći do 16 sati dnevno šest dana u sedmici, zarađuju najmanje 500 eura mjesečno.
"One žive besplatno u domovima svojih poslodavaca i tamo jedu besplatno. Ali to nije dovoljno jer je raditi 16 ili 18 sati dnevno za fiksnu platu zaista teško", rekla je Sandra.
Ona je naglasila da će organizacija koju namjeravaju da osnuju podržati prava svih radnika migranata na Kosovu, a ne samo Filipinaca.
Poslednjih godina na Kosovu je došlo do porasta broja takvih radnika, jer kompanije pokušavaju da zamijene Kosovare koji migriraju u zapadne zemlje.
Podaci Ministarstva unutrašnjih poslova pokazuju da većina radnika dolazi iz Turske i Bangladeša i zaposleni su u sektorima poput građevinarstva i ugostiteljstva. Međutim, broj radnika sa Filipina značajno je porastao u posljednje dvije godine.
Situacija je posebno izazovna za Filipince, jer Filipini i Kosovo nemaju diplomatske odnose. Filipini ne priznaju nezavisnost Kosova.
"Ne postoji konzulat na Kosovu gdje bi mogli da se pozabave svojim problemima. Najbliži konzulati su u Albaniji i Sjevernoj Makedoniji. Međutim, to što nemaju dokumente onemogućava im da legalno prijave probleme", objašnjava Hodža.
Bez bilateralnih sporazuma, Filipincima je potrebna turistička viza za ulazak na Kosovo.
Laura je na Kosovu ostala skoro godinu dana bez ikakve dokumentacije — ni vize, ni boravišne ni radne dozvole. Mjesecima je bila previše uplašena da napusti dom u kojem je radila, čak i na slobodan dan.
"Jako sam se plašila da izađem jer sam se bojala da će me policija uhvatiti. Rekla sam svom poslodavcu da ne mogu mirno da radim bez odgovarajućih dokumenata", priča Laura.
Na kraju su pokrenute procedure za njenu boravišnu dozvolu.
O ovakvim pitanjima je obaviješteno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Međutim, na pitanje RSE, Ministarstvo je prebacilo odgovornost na Kosovsku policiju i Inspektorat rada.
Da bi dobila boravišnu dozvolu, Laura bi morala da napusti Kosovo i ponovo pokrene proces podnošenja zahtjeva od nule, u skladu sa zakonom. Međutim, to se u njenom slučaju nije dogodilo.
Zakon takođe zahtijeva da ugovori o radu budu na jeziku koji radnici razumiju, što nije bio slučaj sa Laurom.
"Prvi put sam vidjela ugovor na engleskom kada smo podnijeli zahtjev za boravišnu dozvolu. Tražila sam kopiju, ali mi je dat samo jedan na albanskom. Da li se to razlikovalo od onoga što je dostavljeno nadležnima? Ne znam, jer nisam mogla da razumijem ugovor koji sam dobila", rekla je Laura.
Dok su na Kosovu bez dokumenata, radnici poput Laure u potpunosti zavise od svojih poslodavaca.
"Rečeno im je da će, ako ne rade za njih [poslodavca], biti protjerani sa Kosova i vraćeni u svoju matičnu zemlju", objasnila je Sandra.
Sandra je jedna od rijetkih Filipinki na Kosovu koja ne živi u kući svog poslodavca. U nekim slučajevima, kako bi spriječili radnike da odu radi drugih prilika, poslodavci čuvaju njihove pasoše - kao u Laurinom slučaju.
"Potreban mi je pasoš jer moram poslati novac na Filipine. Ali mi to nisu dali. Šef je natjerao drugog radnika iz svoje kompanije da me otprati do banke i pošalje novac mojoj porodici", rekla je Laura.
Brikena Hodža je istražila opcije za okončanje takvih zloupotreba. Ona vjeruje da promjene moraju početi novim zakonom o radu.
Stalno se javljaju pozivi da se revidira aktuelni zakon, usvojen 2010. godine, kako bi, između ostalih izmjena, uključio i kućnu njegu. Međutim, uprkos kritikama i obećanjima, nije uvršten u zakonodavnu agendu za 2024. godinu.
"Civilno društvo već odavno zahtijeva da se ti zakoni mijenjaju. Nadam se da će institucije ovo shvatiti ozbiljno i zaustaviti eksploataciju ovih radnika i njihovo tretiranje kao robova", naglašava Hodža.
Uprkos zlostavljanjima, mnogi filipinski radnici na Kosovu kažu da žele da nastave da žive i rade tamo. Oni jednostavno samo traže pristojne uslove rada.
"Čak i ako ne poznajete nekoga na ulici, on vam se samo smiješi. To je znak koliko su ljudi ovdje ljubazni", kaže Sandra.
Facebook Forum