Autor: Paul Taylor, Reuters (Prevela: Ena Stevanović)
Neuspjeh Europske unije da zaključi važan sporazum sa Ukrajinom ove sedmice dovodi u pitanje politiku EU čiji je cilj okruživanje bloka „prstenom prijatelja“ i koja do sada nije uspjela stabilizirati njeno susjedstvo.
Za fijasko na Samitu istočnog partnerstva u Vilniusu se uglavnom okrivljuje mutna post-sovjetska politika ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča i pritisak ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Međutim, mnogi kritičari, uključujući i jednog od inicijatora europske politike susjedstva, kažu da napore Europske unije da izvozi demokraciju i tržišnu ekonomiju u države istočno i južno od bloka već dugo sprječava nepostojanje ravnoteže između nagrade i kazne.
Brisel je postavio previsoke zahtjeve za partnere koji moraju usvojiti standarde Europske unije u području poslovanja, upravljanja i ljudskih prava u zamjenu za premale političke i financijske nagrade, kaže Michael Leigh, viši savjetnik njemačkog Marshall fonda.
Pristalice ovakve politike su i dalje uvjerene da će ona u konačnici uspjeti privući susjede Europske unije u njenu ekonomsku orbitu, ako Europejci strateški budu imali strpljenja da se oporavljaju od kratkoročnih razočarenja.
Janukovič je u četvrtak odbio potpisati sporazum o pridruživanju EU, nakon što je Rusija izvršila trgovinski i energetski pritisak kako bi odvratila od EU ovu bivšu sovjetsku republiku koja je uveliko ovisna o ruskom plinu. Armenija se u septembru također povukla nakon sličnih prijetnji.
Janukovič je čelnicima EU rekao da nisu uložili dovoljno novaca da pomognu ekonomskoj tranziciji Ukrajine i da su se umiješali u njihovu unutarnju politiku time što su kao uvjet postavili oslobađanje iz zatvora oporbene čelnice Julije Timošenko.
„Za Europsku uniju ‘ne' od Ukrajine i Armenije, skupa sa situacijom u većini arapskih zemalja u području Mediterana predstavlja kraj desetogodišnjeg nastojanja da uspostavi europsku susjedsku politiku,“ rekao je Leigh koji je do prošle godine bio generalni direktor za proširenje i susjedsku politiku pri Europskoj komisiji.
Međutim, trenutni lideri misle drugačije. Njemačka kancelarka Angela Merkel je u Vilniusu rekla da ponuda Europske unije Ukrajini ostaje na stolu i da EU ne bi trebala postavljati rok za ovaj sporazum.
Merkel je odbacila Janukovičev prijedlog da se EU, Rusija i Ukrajina trebaju sastati i izraditi strategiju koja bi pomogla njegovoj državi da prebrodi duboku ekonomsku krizu.
Krug prijatelja
Bivši predsjednik Europske komisije Romano Prodi je prvi došao na ideju da se izgradi poseban odnos sa susjedima EU malo prije nego što se deset centralnih i istočnoeuropskih zemalja pridružilo EU 2004.godine.
U njegovoj viziji, „krug prijatelja“ od Moldavije do Maroka će sa EU dijeliti „sve osim institucija“.
Slobodna trgovina i zajednička pravila u područjima kao što su zaštita okoliša, javna nabava i sigurnost investicija su samo neke od koristi koje bi te države imale od jedinstvenog tržišta EU, što bi ih učinilo privlačnim za strane investitore.
Kroz mrežu sporazuma o pridruživanju, ove države bi prihvatile veliki dio europskog pravilnika i izgradile bi demokratsku strukturu upravljanja sa tehničkom i ograničenom financijskom pomoći iz Brisela.
„Ovo je krivo shvaćeno od samog početka i ja sam jedan od krivaca za to,“ rekao je Leigh. „Napravljena po uzoru na proces pridruživanja, ali bez poticaja na članstvo, Europska susjedska politika nudi premalo koristi u zamjenu za političke reforme koje partnerske vlade ionako nisu imale namjeru sprovoditi,“ dodaje on.
Bez magnetskog učinka pristupanja, EU ne vrši isti pritisak na partnere s autoritarnim režimima i na ekonomske elite koje, često s pravom, percipiraju politiku EU kao prijetnju svojim pozicijama.
Rivali poput Rusije, Saudijske Arabije i Katara mašu čekovnim knjižicama koje nipodištavaju europske fondove i ne zahtijevaju uspostavu demokracije, neovisnost pravosuđa i borbu protiv korupcije.
„Europska unija je, gledajući unazad, napravila nekoliko ozbiljnih grešaka. Nije bilo potrebno niti prikladno predlagati Ukrajini nevjerojatno zahtjevan, dubok i sveobuhvatan sporazum o slobodnoj trgovini,“ kaže Leigh. On tvrdi da bi Brisel trebao nuditi lakše trgovinske sporazume sa manje nametljivim uvjetima.
Čak i pristalice odbačenog sporazuma prizaju da bi njegovo potpisivanje podrazumijevalo visoke početne troškove za Kijev koji se ionako bori sa teškom krizom, dok bi ekonomske koristi došle tek kasnije.
Parafiranje sporazuma o pridruživanju sa Moldavijom i Gruzijom u Vilniusu je oskudna utjeha za čelnike EU koji su se nadali velikoj nagradi- smještanju Ukrajine, strateški lociranog, potencijalnog tržišta od 46 milijunastanovnika, u svoju orbitu.
Nemiri na jugu
Europska unija nije bila mnogo uspješnija ni na svom južnom rubu, 18 godina nakon pokretanja tzv.Barcelonskog procesa za euro-mediteransku suradnju.
Europske nade da će Arapsko proljeće iz 2011.godine kojim su svrgnute dugogodišnje autokrate donijeti nove demokratske partnere koji se bore za transparentnost i bolji sistem vladavine su uglavnom pale u vodu.
Tunis, u kojem je vladajuća islamistička stranka Ennahda načelno pristala predati vlast ima posljednju priliku za demokratsku tranziciju pod pokroviteljstvom EU.
Najmnogoljudnija arapska zemlja Egipat se vratila vojnom vođstvu i ostaje u ekonomskom rasulu, nakon što je vojska u julu srušila izabranog islamističkog predsjednika Muhameda Morsija i njegovo Muslimansko bratstvo.
Libija je u kaosu sa slabom vladom koja ne može uspostaviti svoj autoritet nad suparničkom paravojnim snagama. Alžir, drugi europski opskrbljivač plinom je izbjegao Arapsko proljeće i ostaje nepoznanica skupa sa svojim bolesnim predsjednikom koji se ne pojavljuje u javnosti od kad je u aprilu pretrpio moždani udar.
Maroko se nakon opreznog eksperimenta kralja Muhameda da dijeli vlast sa umjerenim islamistima postepeno vraća na staro.
Pristalice Europske susjedske politike i dalje tvrde da je europska strategija jedini relalan put za države koje se žele modernizirati i izvući svoje stanovništvo iz siromaštva.
Ukrajina će na kraju krenuti tim putem, kažu oni, možda već iduće godine ili možda tek nakon što ode Janukovič.
Pawel Swieboda iz organizacije DemosEuropa sa sjedištem u Varšavi kaže da su centralne europske države prošle tu tranziciju devedesetih godina usvajanjem standarda EU koji su privukli strane investitore i donijeli ogromne dobitke.
„Država kao što je Ukrajina treba promijeniti sistem upravljanja i pametna je ideja od EU što ih je pokušala namamiti na aranžman kojim bi se korak po korak sistem morao reformirati iznutra,“ kaže Swieboda, bivši poljski pregovarač za pridruživanje EU.
„Morate imati vremena i strpljenja, zaboraviti na krajnje odredište putovanja i natjerati ih da se pomijeraju,“ zaključuje on.
Neuspjeh Europske unije da zaključi važan sporazum sa Ukrajinom ove sedmice dovodi u pitanje politiku EU čiji je cilj okruživanje bloka „prstenom prijatelja“ i koja do sada nije uspjela stabilizirati njeno susjedstvo.
Za fijasko na Samitu istočnog partnerstva u Vilniusu se uglavnom okrivljuje mutna post-sovjetska politika ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča i pritisak ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Međutim, mnogi kritičari, uključujući i jednog od inicijatora europske politike susjedstva, kažu da napore Europske unije da izvozi demokraciju i tržišnu ekonomiju u države istočno i južno od bloka već dugo sprječava nepostojanje ravnoteže između nagrade i kazne.
Brisel je postavio previsoke zahtjeve za partnere koji moraju usvojiti standarde Europske unije u području poslovanja, upravljanja i ljudskih prava u zamjenu za premale političke i financijske nagrade, kaže Michael Leigh, viši savjetnik njemačkog Marshall fonda.
Pristalice ovakve politike su i dalje uvjerene da će ona u konačnici uspjeti privući susjede Europske unije u njenu ekonomsku orbitu, ako Europejci strateški budu imali strpljenja da se oporavljaju od kratkoročnih razočarenja.
Janukovič je u četvrtak odbio potpisati sporazum o pridruživanju EU, nakon što je Rusija izvršila trgovinski i energetski pritisak kako bi odvratila od EU ovu bivšu sovjetsku republiku koja je uveliko ovisna o ruskom plinu. Armenija se u septembru također povukla nakon sličnih prijetnji.
Janukovič je čelnicima EU rekao da nisu uložili dovoljno novaca da pomognu ekonomskoj tranziciji Ukrajine i da su se umiješali u njihovu unutarnju politiku time što su kao uvjet postavili oslobađanje iz zatvora oporbene čelnice Julije Timošenko.
„Za Europsku uniju ‘ne' od Ukrajine i Armenije, skupa sa situacijom u većini arapskih zemalja u području Mediterana predstavlja kraj desetogodišnjeg nastojanja da uspostavi europsku susjedsku politiku,“ rekao je Leigh koji je do prošle godine bio generalni direktor za proširenje i susjedsku politiku pri Europskoj komisiji.
Međutim, trenutni lideri misle drugačije. Njemačka kancelarka Angela Merkel je u Vilniusu rekla da ponuda Europske unije Ukrajini ostaje na stolu i da EU ne bi trebala postavljati rok za ovaj sporazum.
Merkel je odbacila Janukovičev prijedlog da se EU, Rusija i Ukrajina trebaju sastati i izraditi strategiju koja bi pomogla njegovoj državi da prebrodi duboku ekonomsku krizu.
Krug prijatelja
Bivši predsjednik Europske komisije Romano Prodi je prvi došao na ideju da se izgradi poseban odnos sa susjedima EU malo prije nego što se deset centralnih i istočnoeuropskih zemalja pridružilo EU 2004.godine.
U njegovoj viziji, „krug prijatelja“ od Moldavije do Maroka će sa EU dijeliti „sve osim institucija“.
Slobodna trgovina i zajednička pravila u područjima kao što su zaštita okoliša, javna nabava i sigurnost investicija su samo neke od koristi koje bi te države imale od jedinstvenog tržišta EU, što bi ih učinilo privlačnim za strane investitore.
Kroz mrežu sporazuma o pridruživanju, ove države bi prihvatile veliki dio europskog pravilnika i izgradile bi demokratsku strukturu upravljanja sa tehničkom i ograničenom financijskom pomoći iz Brisela.
„Ovo je krivo shvaćeno od samog početka i ja sam jedan od krivaca za to,“ rekao je Leigh. „Napravljena po uzoru na proces pridruživanja, ali bez poticaja na članstvo, Europska susjedska politika nudi premalo koristi u zamjenu za političke reforme koje partnerske vlade ionako nisu imale namjeru sprovoditi,“ dodaje on.
Bez magnetskog učinka pristupanja, EU ne vrši isti pritisak na partnere s autoritarnim režimima i na ekonomske elite koje, često s pravom, percipiraju politiku EU kao prijetnju svojim pozicijama.
Rivali poput Rusije, Saudijske Arabije i Katara mašu čekovnim knjižicama koje nipodištavaju europske fondove i ne zahtijevaju uspostavu demokracije, neovisnost pravosuđa i borbu protiv korupcije.
„Europska unija je, gledajući unazad, napravila nekoliko ozbiljnih grešaka. Nije bilo potrebno niti prikladno predlagati Ukrajini nevjerojatno zahtjevan, dubok i sveobuhvatan sporazum o slobodnoj trgovini,“ kaže Leigh. On tvrdi da bi Brisel trebao nuditi lakše trgovinske sporazume sa manje nametljivim uvjetima.
Čak i pristalice odbačenog sporazuma prizaju da bi njegovo potpisivanje podrazumijevalo visoke početne troškove za Kijev koji se ionako bori sa teškom krizom, dok bi ekonomske koristi došle tek kasnije.
Parafiranje sporazuma o pridruživanju sa Moldavijom i Gruzijom u Vilniusu je oskudna utjeha za čelnike EU koji su se nadali velikoj nagradi- smještanju Ukrajine, strateški lociranog, potencijalnog tržišta od 46 milijunastanovnika, u svoju orbitu.
Nemiri na jugu
Europska unija nije bila mnogo uspješnija ni na svom južnom rubu, 18 godina nakon pokretanja tzv.Barcelonskog procesa za euro-mediteransku suradnju.
Europske nade da će Arapsko proljeće iz 2011.godine kojim su svrgnute dugogodišnje autokrate donijeti nove demokratske partnere koji se bore za transparentnost i bolji sistem vladavine su uglavnom pale u vodu.
Tunis, u kojem je vladajuća islamistička stranka Ennahda načelno pristala predati vlast ima posljednju priliku za demokratsku tranziciju pod pokroviteljstvom EU.
Najmnogoljudnija arapska zemlja Egipat se vratila vojnom vođstvu i ostaje u ekonomskom rasulu, nakon što je vojska u julu srušila izabranog islamističkog predsjednika Muhameda Morsija i njegovo Muslimansko bratstvo.
Libija je u kaosu sa slabom vladom koja ne može uspostaviti svoj autoritet nad suparničkom paravojnim snagama. Alžir, drugi europski opskrbljivač plinom je izbjegao Arapsko proljeće i ostaje nepoznanica skupa sa svojim bolesnim predsjednikom koji se ne pojavljuje u javnosti od kad je u aprilu pretrpio moždani udar.
Maroko se nakon opreznog eksperimenta kralja Muhameda da dijeli vlast sa umjerenim islamistima postepeno vraća na staro.
Pristalice Europske susjedske politike i dalje tvrde da je europska strategija jedini relalan put za države koje se žele modernizirati i izvući svoje stanovništvo iz siromaštva.
Ukrajina će na kraju krenuti tim putem, kažu oni, možda već iduće godine ili možda tek nakon što ode Janukovič.
Pawel Swieboda iz organizacije DemosEuropa sa sjedištem u Varšavi kaže da su centralne europske države prošle tu tranziciju devedesetih godina usvajanjem standarda EU koji su privukli strane investitore i donijeli ogromne dobitke.
„Država kao što je Ukrajina treba promijeniti sistem upravljanja i pametna je ideja od EU što ih je pokušala namamiti na aranžman kojim bi se korak po korak sistem morao reformirati iznutra,“ kaže Swieboda, bivši poljski pregovarač za pridruživanje EU.
„Morate imati vremena i strpljenja, zaboraviti na krajnje odredište putovanja i natjerati ih da se pomijeraju,“ zaključuje on.
