U petak uveče, u organizaciji kulturnog centra Rex, počinje šesti filmski festival "Slobodna zona". Pod sloganom "Preko crte", u Dvorani Kulturnog centra Beograda i Muzeju Jugoslovenske kinoteke, do 10. novembra, biće prikazano 26 filmova - 16 dokumentarnih i deset igranih.
Kako najavljuju organizatori, šesti festival “ Slobodna zona” donosi 26 sjajnih dokumentarnih i igranih filmova iz čitavog sveta, a otvara ga rumunski kandidat za Oskara “Ako mi se zviždi, zviždim” - Florina Šerbana, čiji glavni junak, Silviu, pitomac jednog rumunskog popravnog doma, pet dana pre odsluženja kazne iznenada dolazi u situaciju koja će mu promeniti život.
Kao i prethodnih godina, filmovi “Slobodne zone” bave se najaktuelnijim društvenim i političkim temama. Dakle, u pitanju je niz angažovanih, kritičkih i provokativnih filmova, čiji su se junaci, izdani od društva, sistema, političara i zanemareni čak i u sopstvenim porodicama, našli pred samima sobom.
"Kao teme imaćemo i ženska prava i slobode, suočavanja sa ratnim zločinima, Islam… To je pregršt tema koje su nama svake godine vrlo značajne i mi želimo da beogradsku publiku upoznamo sa rediteljima koji se na ovaj način bave angažovanim filmom", kaže Branka Pavlović, koselektorka Festivala.
Branka Pavlović kaže da će na ovogodišnjem filmskom festivalu “Slobodna zona” biti prikazano nekoliko filmova iz zemalja bivše Jugoslavije, među kojima su i filmovi Jasmile Žbanić “Na putu” i Srđana Šarenca “Selo bez žena”.
“Tu će biti i Biljana Tutorov, autorka filma “Kargo – izgubljeno, nađeno”, o Darku Rundeku i njegovom orkestru. On ima to jedno emigrantsko iskustvo nekoga ko je rođen u bivšoj Jugoslaviji i koga su ratovi oterali u emigraciju”, pojašnava Pavlovićeva.
"Slobodna zona" predstaviće i film “ Plati i ženi ”, skopskog reditelja Atanasa Georgijeva, koji na ličnom primeru, razotkriva kako mladi iz regiona pokušavaju da, sklapanjem braka u inostranstvu, dođu do neophodnih papira za boravak.
Insert iz filma "Plati i ženi"
“Isprofirala se ideja da redatelj filma Atanas Georgijev sam pokuša proći kroz cijelo to iskustvo traženja nevjeste u Beču, pronalaženja nevjeste, i pokušaja dobivanja evropskih papira, s tim, da bi se on, onog trenutka kad bi se oženio, odrekao tih papira. Samo da pokaže koliko je glupo i banalno bilo sve to što se tiče evropske administracije prema zemljama bivše Jugoslavije”, kaže producent ovog filma Siniša Jurčić iz Zagreba.
RSE: Gospodine Georgijev, koliko su unutar zemalja bivše Jugoslavije ostali zajednički problemi, i kako ih Vi sagledavate?
Georgijev: Najveći problem je da niko ne razmišlja o opštem dobru. To je ono što me najviše zabrinjava. Ustvari, svako pokušava da spasi svoju guzicu i ništa više. Oprostite na izrazu! To je ružno i podlo. Ne brinu se više ljudi ni o komšijama, niti o najbližim ljudima u familiji. Ranije je nekako bilo drugačije.
Osim što ukazuju na brojne zajedničke probleme u ovdašnjim društvima, Festival ”Slobodna zona” je i dobra prilika da otvori prostor za širu i plodotovorniju saradnju mladih stvaralaca.
“Prvi ljudi s kojima sam ostvario profesionalnu saradnju su bili ljudi iz Srbije, i prvi festival na koji smo došli sa svojim filmom je bio u Beogradu. Ja sam emocionalno vezan za ljude iz bivše Jugoslavije. To su ljudi koji razumiju moje potrebe, moje želje, razumiju što i kako želim u životu. S druge strane, to je tržište od 25 – 26 miliona ljudi koji razumiju moj jezik. Ja mislim da će oni radije pogledati moj film, nego neko u Švedskoj, u Belgiji, ili ne znam gdje. Jednostavno, mislim da ta suradnja treba biti jača i bolja, jer ljudi koji, nazovimo to tako, nisu okrvarili ruke puno lakše surađuju nego oni koji imaju nešto na duši”, zaključuje Siniša Jurčić.
Kako najavljuju organizatori, šesti festival “ Slobodna zona” donosi 26 sjajnih dokumentarnih i igranih filmova iz čitavog sveta, a otvara ga rumunski kandidat za Oskara “Ako mi se zviždi, zviždim” - Florina Šerbana, čiji glavni junak, Silviu, pitomac jednog rumunskog popravnog doma, pet dana pre odsluženja kazne iznenada dolazi u situaciju koja će mu promeniti život.
Kao i prethodnih godina, filmovi “Slobodne zone” bave se najaktuelnijim društvenim i političkim temama. Dakle, u pitanju je niz angažovanih, kritičkih i provokativnih filmova, čiji su se junaci, izdani od društva, sistema, političara i zanemareni čak i u sopstvenim porodicama, našli pred samima sobom.
"Kao teme imaćemo i ženska prava i slobode, suočavanja sa ratnim zločinima, Islam… To je pregršt tema koje su nama svake godine vrlo značajne i mi želimo da beogradsku publiku upoznamo sa rediteljima koji se na ovaj način bave angažovanim filmom", kaže Branka Pavlović, koselektorka Festivala.
Branka Pavlović kaže da će na ovogodišnjem filmskom festivalu “Slobodna zona” biti prikazano nekoliko filmova iz zemalja bivše Jugoslavije, među kojima su i filmovi Jasmile Žbanić “Na putu” i Srđana Šarenca “Selo bez žena”.
“Tu će biti i Biljana Tutorov, autorka filma “Kargo – izgubljeno, nađeno”, o Darku Rundeku i njegovom orkestru. On ima to jedno emigrantsko iskustvo nekoga ko je rođen u bivšoj Jugoslaviji i koga su ratovi oterali u emigraciju”, pojašnava Pavlovićeva.
"Slobodna zona" predstaviće i film “ Plati i ženi ”, skopskog reditelja Atanasa Georgijeva, koji na ličnom primeru, razotkriva kako mladi iz regiona pokušavaju da, sklapanjem braka u inostranstvu, dođu do neophodnih papira za boravak.
Insert iz filma "Plati i ženi"
“Isprofirala se ideja da redatelj filma Atanas Georgijev sam pokuša proći kroz cijelo to iskustvo traženja nevjeste u Beču, pronalaženja nevjeste, i pokušaja dobivanja evropskih papira, s tim, da bi se on, onog trenutka kad bi se oženio, odrekao tih papira. Samo da pokaže koliko je glupo i banalno bilo sve to što se tiče evropske administracije prema zemljama bivše Jugoslavije”, kaže producent ovog filma Siniša Jurčić iz Zagreba.
RSE: Gospodine Georgijev, koliko su unutar zemalja bivše Jugoslavije ostali zajednički problemi, i kako ih Vi sagledavate?
Georgijev: Najveći problem je da niko ne razmišlja o opštem dobru. To je ono što me najviše zabrinjava. Ustvari, svako pokušava da spasi svoju guzicu i ništa više. Oprostite na izrazu! To je ružno i podlo. Ne brinu se više ljudi ni o komšijama, niti o najbližim ljudima u familiji. Ranije je nekako bilo drugačije.
Osim što ukazuju na brojne zajedničke probleme u ovdašnjim društvima, Festival ”Slobodna zona” je i dobra prilika da otvori prostor za širu i plodotovorniju saradnju mladih stvaralaca.
“Prvi ljudi s kojima sam ostvario profesionalnu saradnju su bili ljudi iz Srbije, i prvi festival na koji smo došli sa svojim filmom je bio u Beogradu. Ja sam emocionalno vezan za ljude iz bivše Jugoslavije. To su ljudi koji razumiju moje potrebe, moje želje, razumiju što i kako želim u životu. S druge strane, to je tržište od 25 – 26 miliona ljudi koji razumiju moj jezik. Ja mislim da će oni radije pogledati moj film, nego neko u Švedskoj, u Belgiji, ili ne znam gdje. Jednostavno, mislim da ta suradnja treba biti jača i bolja, jer ljudi koji, nazovimo to tako, nisu okrvarili ruke puno lakše surađuju nego oni koji imaju nešto na duši”, zaključuje Siniša Jurčić.
