Trend femicida u Kirgistanu se nastavlja usred društvene i političke ravnodušnosti

Pišu: Kanimgul Elkeeva i Chris Rickleton

Govoreći kroz suze, Salkinai Kurmanova kaže da zna zašto je njena ubijena ćerka Rahima nikada ne posećuje u snovima.

Kurmanova je bila ta koja je pomirila Rahimu sa njenim otuđenim i uporno nasilnim mužem nakon što je ove godine došao u njihovu porodičnu kuću da moli za oproštaj tokom muslimanskog svetog mjeseca ramazana, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Iste noći kada se Rahima vratila svom mužu, ona je brutalno ubijena, zadobila je 27 uboda nožem dok je svemu prisustvovalo njeno trogodišnje dijete.

"Sada shvatam koliko je moje rezonovanje bilo nezrelo. Rekla bih joj: 'On je i nečiji sin. Ti si još mlada. Bolje je imati muža nego nemati", prisjeća se Kurmanova.

Kao odgovor, rekla je, Rahima ju je pitala: "Zašto smo ovakve? Patimo zbog naše dobrote i saosjećanja. Zašto to radiš?"

"Kada se sjetim kako su je mučili i ubijali, srce mi se cijepa. Ponekad do zore ne mogu da zaspim. Kada je sudsko saslušanje, postajem nervozna i ne mogu da sjedim mirno", rekla je ožalošćena majka.

Slučaj koji pokriva Rahimino ubistvo jedan je od najmanje tri šokantna slučaja femicida koji se trenutno vode pred kirgiškim sudovima, a Kirgistanski servis RSE je ranije u septembru razgovarao sa rođacima dvije od tri žrtve.

Ali nema znakova da slučajevi šokiraju zvaničnike ili društvo i tjeraju na promjenu.

Od 2010. godine, prema istraživanju koje je naručila Fondacija za otvoreno društvo, ubijeno je više od 1.100 Kirgistanki, pri čemu su muškarci ubice u 80 odsto slučajeva, a žrtve znaju svog ubicu u oko 75 odsto slučajeva.

Ove statistike se ne odnose na samoubistva žena, za koja stručnjaci kažu da su često povezana sa stalnom fizičkom torturom.

"Nezainteresovanost javnosti i neefikasnost odgovornih državnih tijela osnovni su uzroci femicida", rekla je za Kirgistanski servis RSE sociološkinja Gulnara Ibraeva.

"Ovo zovemo femicidom jer se masovno dešava."

'Bila sam ponosna na njeno čisto srce'

Za Rozu Žekšenovu, majku Ajžan Alikulove, tugu i šok zbog gubitka ćerke u februaru ove godine pogoršava ekstremno nasilje njene smrti, tipična karakteristika femicida.

Pamti je kao "hrabro i šarmantno" dijete koje je "mnogo voljelo svoju baku".

"Kada je bila u devetom razredu, ona i njeni drugari su od novca zarađenog branjem voća kupili jogurt za sirotište. Bila sam tako ponosna na njeno čisto srce", prisjeća se Žekšenova.

Ta strast za volontiranjem nastavila se i u njenim odraslim godinama. Alikulova, koja je radila u inostranstvu u Belgiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Njemačkoj i Turskoj i tečno govorila nekoliko jezika, 12. avgusta bi napunila 40 godina.

Umjesto toga, Žekšenova je provela taj datum oplakujući ćerku nakon što je umrla manje od mjesec dana nakon što se muškarac kojeg je upoznala na novogodišnjoj proslavi i uselio u njen stan.

"Ima tragova davljenja. Ima tri rupe na potiljku. Osam rebara joj je slomljeno. Jedno slomljeno rebro joj je probilo pluća, a drugo rebro bubreg. Imala je krvarenje u mozgu. Moja ćerka je nosila naočare, a ramovi su joj bili ugurani u oči, nije bilo mjesta na njenom licu bez modrica", rekla je Žekšenova, plačući nad foto-albumima u kojima se nalaze sećanja na srećnija vremena.

"Kada se sjetim kako je moja ćerka patila i umrla, ne želim da živim ni minut više."

U velikoj većini slučajeva, žene koje umiru od posljedica nasilja obično trpe fizičko zlostavljanje. Ali kada je riječ o nefatalnim slučajevima nasilja, "manje od 30 odsto dođe do suda, a možda samo jedan odsto rezultira punom kaznom", prema zakonu, rekla je Ibrajeva.

Podaci na koje se pozivaju Ujedinjene nacije (UN) pokazuju da se tri četvrtine ubistava u koje su umiješane žene dešavaju u kući žrtve.

Ali, iako je to statistički čini opasnijom lokacijom od ulica kirgistanskih gradova i sela, to ne znači da Kirgistanke uživaju sigurnost izvan kuće.

Policijski nemar nekažnjen, nedostatak zaštite

Otmice žena, često u svrhu braka, češće su u Kirgistanu nego u bilo kojoj drugoj zemlji u regionu Centralne Azije.

Ovo se ogleda u tome što je zemlja na 95. mjestu od 177 u prošlogodišnjem Indeksu mira i bezbjednosti žena (VPSI), niže nego bilo gdje u svom neposrednom susjedstvu, a Uzbekistan je na 94. mjestu.

Slučajevi takozvane otmice nevjeste, ponekad pogrešno povezani sa predsovjetskim nomadskim tradicijama, neizbježno privlače veću pažnju medija nego smrti od nasilja u porodici.

Jedan takav slučaj koji je podstakao demonstracije civilnog društva u Biškeku 2021. uključivao je brutalno ubistvo 20-godišnje Burulai Turdaali-kizi.

Turdaali-kizi je ubio 29-godišnji muškarac koji ju je već ranije kidnapovao nakon što policija neobjašnjivo nije razdvojila osumnjičenog i žrtvu u policijskoj stanici nakon što ih je privela.

Još jedan šokantan slučaj odnosi se na 27-godišnju Aizadu Kanatbekovu, koja je pronađena zadavljena nakon dnevne otmice od strane grupe muškaraca, od kojih je jedan bio fiksiran na ideju da se oženi sa njom.

U svom izveštaju o slučaju Kanatbekove 2021. godine, Human Rights Watch je citirao izveštaje da policija u glavnom gradu Biškeku nije uspela da izvrši policijsku potragu za Kanatbekovom i njenim otmičarima, dok je „Majka Kanatbekova rekla da se policija smijala njenoj molbi za pomoć nakon otmice i rekla joj da će uskoro plesati na vjenčanju svoje ćerke."

Pritisak javnosti da se policija kazni zbog zanemarivanja u tom slučaju doveo je do smjene tadašnjeg šefa policije Biškeka.

Ali prema naknadnom izvještaju Human Rights Watcha iz semptembra, čak i prije mnogo godina postojali su izvještaji da je Bakit Matmusajev nastavio da radi na moćnim, iako nižeg profila, policijskim funkcijama nakon njegovog razrješenja.

Okružni sud u Biškeku je u maju presudio da Matmusaeva oslobodi optužbi za nemar koju je protiv njega podigla porodica Kanatbekova, presudu koju je potvrdio gradski sud ranije u septembru.

Nakon što je žena u južnom Kirgistanu ubijena u incidentu nasilja u porodici u januaru, moćni šef Državnog komiteta za nacionalnu bezbjednost (UKMK), Kamčibek Tašijev, rekao je da žene koje trpe zlostavljanje takođe mogu da se obrate lokalnim ograncima UKMK-a, ali je ponudio malo detalji o procesu.

"Moramo da zaštitimo naše majke, supruge i ćerke, a takođe smo dužni da im pomognemo", rekao je Tašijev. "Kad je majka u pitanju, tu su i porodica i otadžbina".