Inauguracija budućeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa vjerovatno će najaviti tektonsku promjenu u politici Washingtona prema Ukrajini, s deklarisanim zalaganjem za mirovni sporazum ili sporazum o prekidu vatre i jasnom željom za povlačenjem SAD-a.
To je navelo evropske čelnike da razgovaraju o prethodno nezamislivim idejama o tome kako obezbijediti poslijeratnu sigurnost Ukrajine bez SAD-a.
Na vrhu liste je prijedlog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o raspoređivanju evropskih vojnih snaga u Ukrajinu, ako se postigne dogovor.
Prvi put je pokrenut prije skoro godinu dana, a ponovo je osnažen nakon Trumpove izborne pobjede. Prošlog mjeseca, talijanski ministar odbrane Guido Crosetto rekao je da bi Rim bio voljan pridružiti se potencijalnoj misiji, a njegov njemački kolega Boris Pistorius rekao je da se Berlin "sprema" i "razmatra scenarije".
Ali ova dva primjera ističu ogromne prepreke takvoj misiji.
Italijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani rekao je da su takve rasprave preuranjene.
S obzirom na invaziju nacističke Njemačke na Sovjetski Savez - uključujući Ukrajinu - tokom Drugog svjetskog rata, takođe je teško zamisliti da su njemačke snage raspoređene u zemlji.
Šefica EU za vanjske poslove Kaja Kallas rekla je da sve dok Rusija granatira Ukrajinu, "nemamo o čemu razgovarati".
Ali njen komentar naglašava još jedan faktor koji bi evropsku vojnu ulogu ostavio nerealizovanu: ruski predsjednik Vladimir Putin.
"Mislim da nema apsolutno nikakvih indikacija da je Putin u ovom trenutku uopće zainteresiran za pregovore", rekao je Ian Bond, zamjenik direktora Centra za evropske reforme, istraživačkog centra. "Znate, Putin misli da pobjeđuje."
'Veliki red'
Bond nije usamljen u ovoj procjeni. Čini se da se Trump ne slaže s tim, rekavši na konferenciji za novinare 7. januara u Mar-a-Lagu da vjeruje da bi mogao postići dogovor u roku od šest mjeseci. Ali čak i tada, nema znakova da bi Putin pristao na evropsku silu.
Nicu Popescu, iz Evropskog vijeća za vanjske odnose, vidi još jednu poteškoću. Kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, Moskva može blokirati bilo koju mirovnu misiju.
"Problem s tradicionalnim mirovnim misijama je taj što su one vezane odlukama UN-a, što znači da Rusija može staviti veto ili prekinuti misiju u bilo kojem trenutku. Takva misija takođe ne bi bila ograničena na zapadne zemlje, već bi imala i trupe iz drugih dijelova svijeta", rekao je.
Popescu, koji je bio ministar vanjskih poslova Moldavije 2021-2024, rekao je da se rasprava među evropskim liderima ne odnosi na mirovne snage.
"O čemu se razgovara je vojno prisustvo kako bi se spriječio novi rat. To znači trupe, ne lako naoružane mirovne snage, već opremljene protivavionskim kapacitetima i kapacitetima za antielektronsko ratovanje, za odbranu gradova kao što su Odesa i Kijev."
Popesku priznaje da je to "teško pitanje" za evropske vojske.
Britanija i Francuska imaju najjaču vojsku u Evropi, ali su preopterećene.
U Britaniji je vojska uglavnom bila fokusirana na operacije protiv terorizma i protiv pobunjenika od napada u Sjedinjenim Državama 11. septembra 2001. Prošla je niz rezova u posljednjoj deceniji, a u nedavnom parlamentarnom izvještaju se navodi da Britanija nije bila "nepripremljena" da se suprotstavi ruskoj pretnji.
U julu je premijer Keir Starmer najavio reviziju strategije odbrane.
Francuska vojska ima veći broj od britanske, ali je takođe razvučena dugogodišnjim borbenim rasporedima širom Afrike.
"Ostalo nam je samo šest dalekometnih raketnih bacača, nemamo nikakva prava sredstva za borbu protiv bespilotnih letjelica", rekao je Leo Peria Peigne iz Francuskog instituta za međunarodne odnose u novembru.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da će sigurnosne garancije Kijevu za okončanje ruskog rata biti učinkovite samo ako ih obezbijede Sjedinjene Države. Neki zagovornici evropskog vojnog prisustva kažu da bi to bilo moguće samo uz pomoć SAD-a u područjima kao što su planiranje, logistika i obavještajne službe.
Politička ograničenja
Dodatak ovim vojnim ograničenjima su i politička. Da li bi evropske vlade zaista bile spremne da rasporede značajne snage u Ukrajinu protiv ruskih želja i bez učešća SAD na terenu?
Ideja bi mogla biti duboko nepopularna u javnom mnjenju. Ankete u zapadnoj Evropi konstantno pokazuju nizak nivo podrške za slanje trupa u Ukrajinu.
Rizici slanja takvog kontingenta, čak i u neborbenoj ulozi, bili bi ogromni. Morala bi se utvrditi pravila borbe koja pokrivaju kako odgovoriti ako na njih pucaju ruske snage, a političke posljedice žrtava mogle bi biti ogromne.
Makron je suočen sa zidom nakon što je izgubio većinu u Narodnoj skupštini Francuske. Starmer je tek vratio svoju Laburističku stranku na funkciju nakon 14 godina u opoziciji. Oba lidera imaju mnogo toga da izgube od krvave krize u kojoj bi učestvovali njihovi vojnici u Ukrajini.
Mnogi ukazuju i na opasnost od eskalacije. Čini se da je to jedan od razloga zašto je administracija odlazećeg američkog predsjednika Joea Bidena isključila bilo kakvo vojno prisustvo u Ukrajini.
Ipak, neki analitičari tvrde da bi situacija na bojnom polju mogla postati toliko loša da se evropski lideri osjećaju primorani da djeluju.
"Ako ste Poljska, izgledi za kolaps Ukrajine s milionima izbjeglica koji dolaze preko vaših granica i ruskim snagama koje se približavaju vašoj granici su mnogo, mnogo gori od izgleda da ćete morati učiniti više da poduprete trenutne ukrajinske linije fronta", rekao je Ian Bond, ali je dodao kako smo "veoma, veoma daleko od toga".