Nakon prezentiranja uslijedila je diskusija o tome da li je politika takozvanog „haškog uvjetovanja“ dovoljna da bi se potakao proces pomirenja u cijeloj regiji, ili je potrebno više pažnje posvetiti lokalnom pravosuđu i inicijativama nevladinih organizacija kako bi se ubrzao proces suočavanja s prošlošću.
Iako je Europska unija odigrala značajnu ulogu u postizanju pravde za tisuće žrtava u bivšoj Jugoslaviji, to još uvijek nije dovoljno za postizanje trajnog mira na Balkanu. Europska unija treba učiniti puno više na polju tranzicijske pravde koja ne obuhvaća samo posao pravosuđa nego i cjelokupan proces pomirenja u postkonfliktnim društvima, zaključak je izviješća IWPR-a, Istituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje. Merdijana Sadović, voditeljica Programa IWPR-a za međunarodnu pravdu:
“Kritičari EU tvrde da se mora još puno toga uraditi u ostalim sferama tranzicijske pravde. Pored suđenja koja se odvijaju pred Haškim tribunalom, suđenja za ratne zločine pred lokalnim sudovima također su jako važna. To je EU prepoznala, pa tako Brisel financira programe koji za cilj imaju unapređenje saradnje tužilaca za ratne zločine iz regiona sa tužiocima iz Haškog tribunala, zatim obezbjeđuje financijska sredstva za organizacije koje prate suđenja za ratne zločine, a isto tako u svojim redovnim saopštenjima za medije EU izražava podršku radu lokalnih sudova, kao i njihovim presudama.“
Na prostoru bivše Jugoslavije još uvijek nema dovoljno političke volje da se stane u kraj svim počiniteljima ratnih zločina. U tome prednjači Srbija. Europska unija treba raditi puno više na istraživanju zločina, izručenju osumnjičenih i zaštiti svjedoka, dodala je Sadović:
„Sudovi za ratne zločine funkcioniraju sa različitim stepenom efikasnosti širom regiona, ali čini se da je situacija najlošija u Srbiji gdje je nedostatak političke volje za procesuiranje ratnih zločina rezultat ambivalentnog stava javnosti u vezi sa stvarnom ulogom Beograda u bivšoj Jugoslaviji.“
Alma Dedić, predstavnica Odjela za pravosuđe UNDP-a, ističe kako je i ova organizacija do sada davala podršku na polju tranzicijske pravde. Jedan od projekata bile su i konsultacije o tranzicijskoj pravdi u lokalnim zajednicima:
„Konsultacije su okupile 14 fokusnih grupa, tj. pripadnika određenih fokusnih grupa - od religioznih zajednica, preko žrtava do veterana, zatim izbjegličke populacije, pripadnika pravosudnog sektora u BiH, vladinih institucija, novinara, akademičara, socijalnih radnika itd., dakle 14 struktuiranih fokusnih grupa koje su involvirane u ovakav jedan proces.“
Europska unija podržala je incijativu o uspostavljanju regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije - REKOM. Međutim, iza njih trebaju stati države i vlade.
Što se tiče Bosne i Hercegovine, ova inicijativa je na samom početku, kaže Aleksandra Letić, predstavnica Helsinškog odbora RS:
„Mi smo tek negdje na početku, unazad pet dana četvrta lokalna konsultacija sa udruženjima žrtava je tek održana u BiH. Mi još nemamo neku jasniju ideju u kom pravcu bi eventualno išli - taj mandat, izbor članova komisije, ovlaštenja komisije, ogranuičenja i slično - još uvijek nemamo tu neku jasniju sliku jer još uvijek radimo na terenu, i to sa veteranima, sa vjerskim zajednicama, ali prvenstveno s udruženjima žrtava.“
Edina Bećirević
Edina Bećirević, profesorica na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu, mišljenja je kako insistiranje na regionalnoj komisiji i utvrđivanju zajedničke isitne nije pravo rješenje:
„Mislim da bi trebalo insistirati na uspostavljanju nekih lokalnih komisija na pomirenju na terenu, dakle mislim da bi pristup trebao biti bootom-up, ili odozdo prema gore.“
Postizanje pomirenja na Balkanu europsko je pitanje i EU treba aktivno sudjelovati kako ne bi ponovo došlo do krize kakvu smo imali 90-ih godina, jedan je od zaključaka izviješća.
Iako je Europska unija odigrala značajnu ulogu u postizanju pravde za tisuće žrtava u bivšoj Jugoslaviji, to još uvijek nije dovoljno za postizanje trajnog mira na Balkanu. Europska unija treba učiniti puno više na polju tranzicijske pravde koja ne obuhvaća samo posao pravosuđa nego i cjelokupan proces pomirenja u postkonfliktnim društvima, zaključak je izviješća IWPR-a, Istituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje. Merdijana Sadović, voditeljica Programa IWPR-a za međunarodnu pravdu:
“Kritičari EU tvrde da se mora još puno toga uraditi u ostalim sferama tranzicijske pravde. Pored suđenja koja se odvijaju pred Haškim tribunalom, suđenja za ratne zločine pred lokalnim sudovima također su jako važna. To je EU prepoznala, pa tako Brisel financira programe koji za cilj imaju unapređenje saradnje tužilaca za ratne zločine iz regiona sa tužiocima iz Haškog tribunala, zatim obezbjeđuje financijska sredstva za organizacije koje prate suđenja za ratne zločine, a isto tako u svojim redovnim saopštenjima za medije EU izražava podršku radu lokalnih sudova, kao i njihovim presudama.“
Sudovi za ratne zločine funkcioniraju sa različitim stepenom efikasnosti širom regiona, ali čini se da je situacija najlošija u Srbiji gdje je nedostatak političke volje za procesuiranje ratnih zločina rezultat ambivalentnog stava javnosti u vezi sa stvarnom ulogom Beograda u bivšoj Jugoslaviji.
„Sudovi za ratne zločine funkcioniraju sa različitim stepenom efikasnosti širom regiona, ali čini se da je situacija najlošija u Srbiji gdje je nedostatak političke volje za procesuiranje ratnih zločina rezultat ambivalentnog stava javnosti u vezi sa stvarnom ulogom Beograda u bivšoj Jugoslaviji.“
Alma Dedić, predstavnica Odjela za pravosuđe UNDP-a, ističe kako je i ova organizacija do sada davala podršku na polju tranzicijske pravde. Jedan od projekata bile su i konsultacije o tranzicijskoj pravdi u lokalnim zajednicima:
„Konsultacije su okupile 14 fokusnih grupa, tj. pripadnika određenih fokusnih grupa - od religioznih zajednica, preko žrtava do veterana, zatim izbjegličke populacije, pripadnika pravosudnog sektora u BiH, vladinih institucija, novinara, akademičara, socijalnih radnika itd., dakle 14 struktuiranih fokusnih grupa koje su involvirane u ovakav jedan proces.“
Europska unija podržala je incijativu o uspostavljanju regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije - REKOM. Međutim, iza njih trebaju stati države i vlade.
Što se tiče Bosne i Hercegovine, ova inicijativa je na samom početku, kaže Aleksandra Letić, predstavnica Helsinškog odbora RS:
„Mi smo tek negdje na početku, unazad pet dana četvrta lokalna konsultacija sa udruženjima žrtava je tek održana u BiH. Mi još nemamo neku jasniju ideju u kom pravcu bi eventualno išli - taj mandat, izbor članova komisije, ovlaštenja komisije, ogranuičenja i slično - još uvijek nemamo tu neku jasniju sliku jer još uvijek radimo na terenu, i to sa veteranima, sa vjerskim zajednicama, ali prvenstveno s udruženjima žrtava.“
Edina Bećirević, profesorica na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu, mišljenja je kako insistiranje na regionalnoj komisiji i utvrđivanju zajedničke isitne nije pravo rješenje:
„Mislim da bi trebalo insistirati na uspostavljanju nekih lokalnih komisija na pomirenju na terenu, dakle mislim da bi pristup trebao biti bootom-up, ili odozdo prema gore.“
Postizanje pomirenja na Balkanu europsko je pitanje i EU treba aktivno sudjelovati kako ne bi ponovo došlo do krize kakvu smo imali 90-ih godina, jedan je od zaključaka izviješća.
