Veliki generacijski jaz, promijenjen stav prema politici i ulozi države te osjećaj manjka slobode i nejednakosti koji se pojavio kao posljedica iskustva pandemije COVID-19 mogli bi preoblikovati evropsku politiku, pokazalo je novo istraživanje Evropskog vijeća za vanjske odnose (ECFR), koje se temelji na anketama provedenim u 12 zemalja Evropske unije, prenose svjetski mediji.
'Priča o dvije pandemije i dvije Evrope'
Radikalno različita iskustva pandemije COVID-19 stvorila su otrovne geografske, generacijske i društvene podjele širom Evrope koje bi mogle dramatično uticati na politiku kontinenta u godinama koje dolaze, piše Gardijan (The Guardian) ukazujući na novu studiju Evropskog vijeća za vanjske odnose objavljenu 1. septembra.
Studija tink-tenka sa sjedištem u Briselu, temeljena na istraživanju javnog mnijenja u 12 država Evropske unije (EU) koje je u posljednjih 18 mjeseci ispitivalo različite efekte pandemije na regije, starosne skupine i pojedince u EU, pokazuje "priču o dvije pandemije i dvije Evrope".
"Evropa je danas kontinent podijeljenih iskustava: pojavile su se velike podjele koje bi mogle biti jednako ozbiljne kao i one dužničke krize u eurozoni i migracijske krize 2015.", rekao je Mark Leonard, direktor i suosnivač ECFR-a i koautor izvještaja.
Iako je 54 odsto Evropljana reklo da nije ozbiljno pogođeno pandemijom, brojka je, naglašava Gardijan, prikrila velike razlike, pri čemu je većina u južnoj i istočnoj Evropi izvijestila o značajnim ličnim izazovima - dok su oni u sjevernoj i zapadnoj Evropi to posmatrali kao "sportski događaj".
Ukupno 72 odsto ispitanika u Danskoj, 65 odsto u Njemačkoj, 64 u Francuskoj i 63 odsto u Holandiji reklo je da im pandemija korona virusa nije uzrokovala značajne nevolje u posljednjih 18 mjeseci. Međutim, te su brojke drastično drugačije u zemljama istočne i južne Evrope, gdje je većina u Mađarskoj (65 odsto), Španiji (64 odsto), Portugalu i Poljskoj (61 odsto), Bugarskoj (59) i Italiji ( 51 odsto) kazala suprotno.
Podaci su također otkrili upečatljivu podjelu između ljudi koji su pandemiju doživjeli kao zdravstvenu krizu, od kojih je većina imala povjerenja u motive svoje vlade, i onih koji su to doživjeli više kao ekonomsku katastrofu i koji su generalno bili manje povjerljivi i sumnjičaviji prema vladi. Anketom su, dodaje Gardijan, identifikovane i dvije druge podjele - snažan generacijski jaz i pitanje koje se odnosi na ideju slobode.
Osjećaji gubitka slobode
Osim podatka da je pandemija kreirala potencijalno dugotrajne podjele širom Evropske unije, činjenica da se većina Evropljana osjeća manje slobodnim u odnosu na prethodne godine mogla bi imati velike posljedice za politiku širom Starog kontinenta - na šta upozorava istraživanje ECFR-a, ističe Juronjuz (Euronews).
Od 16.200 anketiranih u 12 država članica Evropske unije, samo 22 odsto ispitanika reklo je da se osjeća slobodno, u odnosu na 64 odsto prije pandemije. Veliki broj Evropljana - 27 odsto - kaže da se nakon pandemije ne osjećaju slobodnim, u odnosu na sedam odsto od prije dvije godine, ukazuje nova studija.
Prema istraživanju, samo jedan od deset Nijemaca sada kaže da se osjeća slobodno za razliku od 2019. kada je to izjavilo 69 odsto Nijemaca. Gubitak slobode posebno se osjeća u Austriji i Holandiji gdje je udio ljudi koji se osjećaju slobodnim pao u posljednje dvije godine za više od 60 odsto, na 15 odnosno 19 odsto. U međuvremenu, dodaje evropski televizijski kanal, najveći udio ljudi koji se trenutno osjećaju slobodno nalazi se u Mađarskoj (41 odsto) i Španiji (38 odsto). Međutim, samo 48 odsto Španaca osjećalo se slobodno prije dvije godine, a 68 odsto u Mađarskoj.
Ova posebna metrička pitanja znače jer, kako tvrde u ECFR, ona pokazuju "da se čini da je kriza dovela do velikog pomaka u načinu na koji se političke stranke odnose prema slobodi: mnoge glavne stranke su užurbano ponovno prihvatile vladine akcije, dok mnoge populističke stranke postaju sve više libertarijanske". ECFR ukazuje da se način na koji različita shvatanja slobode utiču na politiku može posebno primijetiti u Poljskoj, Francuskoj i Njemačkoj.
U Poljskoj je, prema izvještaju, pandemija pojačala podjele između već postojećih ideoloških grupa i tu je najveći udio ljudi koji misle da vlada koristi ograničenja povezana s pandemijom kako bi stvorila privid kontrole ili kao izgovor za kontrolu javnosti.
U Njemačkoj, u kojoj je dugo vladala "demokratija na bazi konsenzusa", nije bilo snažnog protivljenja javnosti ograničenjima ili nepovjerenja u vezi s motivima za njihovo provođenje, ali je registrovana promjena da većina ljudi osjeća "visok nivo nezadovoljstva".
U Francuskoj, dodaje Juronjuz, pandemija je podstakla "upečatljive promjene političke filozofije" u nekim od najvažnijih stranaka. Pristalice centrističke orijentacije predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuela Macrona), na primjer, sada će vjerovatnije podržati visoko intervencionističku državnu politiku. Međutim, pristalice Marin Le Pen (Marine), liderke krajnje desničarske stranke Nacionalno okupljanje (Rassemblement National) koja je često pozivala na jaču državu, sada "žele da se njihova stranka predstavi kao tribun slobode protiv represivne moći države u vrijeme pandemije".
Generacijski jaz – najotrovniji ožiljak pandemije
Budući da su mladi sve više ljuti što su ‘žrtvovali’ svoju budućnost, pandemijska ograničenja ostavila su duboko podijeljeni kontinent na rubu sukoba novog doba, ukazuje londonski list Tajms (Times) navodeći kako novi izvještaj ECFR-a pokazuje da bi toksične posljedice pandemije mogle oblikovati evropsku politiku definisanu gnjevom mlađe generacije.
Evropa je rascjepkana dubokim skrivenim podjelama i ožiljcima od pandemije koji prijete da dovedu do sukoba između starih i mladih u predstojećim godinama, smatra Evropsko vijeće za vanjske odnose (ECFR) navodeći kako je podjela na mlade i stare najočiglednija, s tim da većina ljudi mlađih od 30 godina sebe vidi kao "velike žrtve" krize. Gotovo dvije trećine, 64 odsto, ljudi starijih od 60 godina kaže da nisu iskusili nikakve lične posljedice Covida. To pada na 43 odsto među mlađim od 30 godina, a 57 odsto direktno je pogođeno pandemijom.
"Vlade širom Evrope bile su u pravu što su se fokusirale na spašavanje života najstarijih, ali to je imalo svoju cijenu. Čitava jedna generacija osjeća da je njihova budućnost žrtvovana radi njihovih roditelja i djedova i baka", rekao je Ivan Krastev, jedan od autora izvještaja i predsjednik Centra za liberalne strategije u Bugarskoj.
Generacijski jaz koji bi, ističe Tajms, mogao najaviti nove međugeneracijske političke preokrete slične pobuni poslijeratne mladeži, postaje najjasniji s pitanjem ko je kriv za pandemiju.
Rastuće nepovjerenje i skepticizam prema vlasti prevladavaju jer pandemija narušava povjerenje mladih u politički sistem što bi moglo imati dugoročne posljedice za budućnost, zaključuje se u izvještaju.