Stotine hiljada izbjeglica sa Bliskog istoka i iz Afrike rizikuju sve da uđu u Evropsku uniju, koja ih je u potpunosti nespremno dočekala, i mjesecima su već bez adekvatnog odgovora na rastuću katastrofu.
Umjesto valjane reakcije, generacije nakon pada Berlinskog zida u Evropi ponovo grade nove zidove.
U autorskom tekstu za "Project Syndicate", pod nazivom “Evropska migraciona paraliza”, bivši šef njemačke diplomatije Joschka Fischer (Joška Fišer) podsjeća da je stoljećima ranije evropski kontinet bio rastrzan ratovima, glađu i siromaštvom, da su milioni Evropljana emigrirali preko Atlantika u Sjevernu i Južnu Ameriku ili još dalje, u Australiju, baš zbog ekonomskih i socijalnih nedaća, tražeći bolje živote za sebe i svoju djecu.
I svi oni su bili, rečeno jezikom današnje emigracione i izbjegličke debate, “ekonomski migranti". U dvadesetom vijeku posebno, radikalne ideje, politička represija i dva razarajuća svjetska rata bili su dominatni motivi masovih odlazaka iz Evrope.
Danas je EU jedan od najbogatijih regiona na svijetu. Decenijama već najveći dio Evropljana živi u mirnim demokratskim državama koje garantuju njihova fundamentalana prava. Nekadašnja bijedna evropska migraciona prošlost postala je tek daleko sjećanje, ako ne i u potpunosti zaboravljena činjenica.
No mnogi Evropljani danas osjećaju se ugroženi. Ali ne zbog Rusije, koja agresivno gura svoje trupe prema susjedima, već upravo zbog izbjeglica i migranata, najsiromašnijih od siromašnih.
Fisher podsjeća, da dok cijelo ljeto mirno gledamo kako se stotine ljudi dave u Mediteranu iz gotovo svih krajeva Evrope, 26 godina nakon pada Gvozdene zavjese, stižu pozivi za izolaciju, masovne deportacije i izgradnju nekoliko novih zidova i ograda.
Podsjetimo, Mađarska ubrzano gradi 160 kilometara ograde prema Srbiji, Bugarska je već postavila 80 kilometara bodljikave žice duž granice sa Turskom, Britanija ograđuje dijelove luke u Calaisu. Sve to u cilju da sebe “zaštite” od izbjeglica i migranata koji preko Balkana pokušavaju da se domognu Evrope.
Evropom se ubrzano šire ksenofobija i otvoreni rasizam, a nacionalisti, pa čak i ekstremni desničari, ubiraju poene u svemu.
Britanski "Times" zaključuje da je u toj trci Mađarska možda odnijela kratkoročnu pobjedu, ali će Evropa biti ta koja će nositi prokletstvo sve dok je nespremna da se na odgovoran način suoči sa obimom ove krize.
Jer u ovom je trenutku broj izbjeglica na tlu Evrope koje pokušavaju ući u EU veći je nego ikad od II svjetskog rata. Većina tih ljudi stiže iz zemlja u kojima bukti rat, ekstremizam i tiranija. Tri četvrtine tih ljudi, prema Evropskoj agenciji za kontrolu granica Frontex, su iz Sirije, Avganistana i Eritreje, potom slijede ostale nesrećne države poput Libije.
Mnogo je dimenzija ove krize koje se ozbiljno ne uzimaju u obzir. Izbjeglice ne mogu čekati da “Islamska država” nestane, kao što postepeno nestaju noćne more, a ne može ni Evropa. A ova kriza trenutno najače pogađa najslabije ekonomije u regionu. Osim toga podgrijava antimigrantski ekstremizam i kod bogatih i siromašnih u Evropi, a time dodatano otežava evropske napore da kreiraju bilo kakav koherentan i efikasan odgovor.
Istovremeno, ovo je tek početak krize jer će se uslovi koji su već natjerali ove ljude da napuste svoje domove, kako stvari stoje, samo pogoršavati.
A u Evropskoj uniji, gdje mnoge države imaju najveće i najbolje sisteme socijalne zaštite na svijetu, djeluju kao da su preplavljeni i politički i moralno i adminstrativno.
Ova trenutana paraliza predstavlja značajan rizik za EU. Niko ozbiljan ne vjeruje da države članice, svaka sama, naročito Italija i Grčka koje su najviše pogođene, mogu dugoročno savladati izazov koji je pred njih postavljen, a to je ogroman priliv izbjeglih ili migranta.
Izostanak EU jedinstva šansa za desničare i ksenofobe
U ponedjeljak 24. avgusta, njemački i francuski lideri Angela Merkel i Francioise Hollande su objavili plan u deset tačaka koji se bazira na razmještanju pravih tražilaca azila prema kvoti u cijeloj EU, a vraćanje onih kojima zahtjev za azil bude odbijen, jer su njihove zemlje označene kao “sigurne”. Mada je u ovoj krizi, koje je poprimila obrise prave humanitarne katastrofe, po svemu sudeći zanemarljiv broj onih koji dolaze iz sigurnih zemalja.
Činjenica da su dvije zemlje organizovale samit o tome svjedoči svakako da su makar oni shvatili da se u postojećem haosu mora uspostaviti neki red, ali njihov plan zavisi i od podrške drugih u Španiji, Portugaliji, istoku Evrope. Osim toga Britanija, druga po veličini evropska ekonomija i omiljena destinacija za izbeglice i ekonomske migrante, nije dio tog plana.
Njemačka je objavila da će primiti oko 800.000 tražilaca azila ove godine, duplo više od očekivanog, a toliki broj ljudi, piše britanski "Times" prijeti da preplavi najbogatiju evropsku zemlju.
Njemačka je već od početka godine procesuirala 218.000 zahtjeva. U Britaniji, pak, u istom periodu ta brojka je 30.000.
Francuska i Njemačka su odlučne da prisile druge EU članice da prihvate veći broj izbjeglica i migranata srazmjerno veličini njihovih ekonomija. EK je do kraja godine najavila konkretne korake, a Angela Merkel nagovijestila da planira da izvrši pritisak na istočnoevropske zemlje iza scene. Ona vjeruje da svi moraju podijeliti teret kao dio cijene članstva u EU, no suočena je sa oštrim otporom. Potez Mađarske govori sam za sebe, kada je riječ o Poljskoj - tu je iskustvo asimilacije crnih migranata ili Slovačke koja je najavila da će prihvatiti samo hrišćane. Britanija i Danska, pak, imaju garantovano pravo da ne prihvate zajedničke planove, koji im se ne sviđaju ili im ne odgovaraju i već ima jasnih indicija da će to i učiniti.
Merkel, osim toga, ima probleme kod kuće i to zbog naglog rasta protesta neonacista koji se pri tom nijesu zadržali samo na protestima, već su prešli i na napade na centre za azil. Kancelarka Merkel oštro osuđuje takvo ponašanje, a u srijedu 26.avgusta je, prilikom posjete novom centru za migrante u Hejdenau u blizini Drezdena, tražila od Nijemaca "da ustanu protiv sramnih antiimigrantskih protesta", iako su je baš i dočekali ekstremno desni demonstranti uzvikujući: "Izdajico“.
Ona je, pak, uzvratila da neće imati tolerancije za mržnju.
„To što se desilo je sramno i gnusno. Učinićemo sve da dokažemo da će Njemačka pomoći svima kojima je potrebno i da neće biti tolerancije prema onima koji dovede u pitanje dostojanstvo drugih i nijesu spremni da pomognu onda kada je to nužno“, poručila je kancelarka.
U njenu korist govore istraživanja javnog mnjenja, koja pokazuju da, na sreću, većina građana Njemačke želi dobrodošlicu migrantima, koje su, kako su zabilježili mediji, krišom ovoga ljeta dovodili sa sobom u zemlju sa ljetovanja i pomagali im da traže azil. Demonstranti su u manjin,i ali su naprosto glasniji.
Za razliku od njemačkih vlasti, u istom je danu, pak, mađarska policija upotrijebila suzavac na migrante u kampu za prihvat.
Koliko je važna jasna poruka države da su izbjeglice ili migranti, nevoljnici koji iz pakla bježe u potrazi za pristojnim životom govori primjer Srbije. I pored brojnih ekonomskih problema sa kojima se sama Srbija suočava, poruke državnog vrha da je hiljadama ljudi koji dnevno pristižu na njihovu granicu potrebna pomoć rezultirale su ne samo izostankom širenja ksenofobije već pojedničanim potezima građana koji, kako - tako, pokušavaju pomoći.
Osnovni je, pak, problem što su EU države odbacile zajedničko suočavanje sa ovim problemom, a to je, prema ocjeni Joschke Fischera, pozicija koja prijeti da ubrza eroziju solidarnosti unutar Evrope i pojača aktuleni trend prema njenoj dezintegraciji.
Imigranti i izbjeglice nova prilika za Evropu
Prema njegovim riječima, tri su aktulena uzroka sadašnje migracije u Evropi: ekonomske boljke Zapadnog Balkana, turbulencije širom Bliskog istoka, te građanski ratovi i konflikti u Africi. Intenziviranje ili ekspanzija rata na istoku Ukrajine takođe bi veoma lako mogli postati četvrti razlog za nove izbjegličke talase.
Drugim riječima, kada govorimo o uzrocima svih migracija sa kojima se EU trenutno suočava, sve do jedne imaju korijene u ozbiljnim krizama u njenom susjedstvu. No i pored toga, EU čini veoma malo da pomogne u njihovom rješavanju.
Prema riječima Fischera, bivšeg šefa njemačke diplomatije i utemljivača njemačkih Zelenih, jasno je da EU mora značajno pojačati zajedničku vanjsku i bezbjednosnu politiku, uključujući i takozvanu "evropsku susjedsku politiku", u cilju da se efikasnije i bolje odgovori na uzroke migracija.
"Možda jedini još upečatljiviji promašaj od odbijanja država članica da podrže reforme zbog nesposobnosti da reaguju je stvaranje vakuma koji sada na legalan način popunjavaju ksenofobični populisti”, ocjenjuje Fischer.
On smatra da, za razliku od Arfirike i Bliskog istoka, gdje zbog vanjskopolitičkih slabosti EU ima veoma mali uticaj, sa Zapadnim Balkanom - gdje je Hrvatska članica EU, Crna Gora i Srbija započele pregovore o članstvu, Albanija i Makedonija u kandidatskom statusu, kao i potencijalno BIH i Kosovo - stvari stoje drugačije. EU tu ima značajan uticaj i mora ga iskoristi.
Fischer se zapitao zašto EU nije aktivnija na Balkanu, gdje bi jače mogla podržati procese ekonomske i administrativne modernizacije, te infrastrukturne projekte povezane sa evropskim industrijskim centrima. Zašto je to tako, kako kaže, ostaje tajna Evropske komisije i država članica. Apsurdno je, smatra, da, uz sve ostalo, tražilaca azila u zemlje EU ima i iz zemalja kandidata za pridruživanje evropskom bloku.
Migrantska kriza ovog ljeta podcrtala je i jedan još veći strukturni problem Evrope: demografiju. Kako evropska populacija postaje sve starija, starom kontinentu je urgentno potrebna imigracija. No i pored toga, širom Evrope se snažno protive imigraciji, jer to takođe znači i socijalne promjene.
"Dugoročno, kreatori evropske politike moraće da objasne svom narodu da ne mogu imati ekonomski prosperitet i visok nivo socijalne sigurnosti, te populaciju u kojoj penzioneri predstavljaju rastuće breme na plećima ekonomski aktivnih stanovnika. Evropska radna snaga mora rasti, što je jedan od razloga zbog kojeg Evropljani moraju prestati da tretiraju migrante kao prijetnju, a početi da gledaju na njih kao na novu priliku", poručuje Fischer.
