Spašavanje Grčke zapravo je spašavanje jedinstvene evropske valute. „Guardian“ naglašava da Grčka u nastaloj krizi zapravo i nije glavni akter.
Podsjeća se da se devedesetih kada je Jacques Delors postigao sporazum o euru, mnogi upozoravali da tako različite ekonomije teško mogu zajedno. Eurokrati su odgovarali da se radi o prirodnom strahu, i da je bitno da se poštuju kriteriji iz Mastrichta.
Ali, istodobno su se pravila kršila kada su u eurozonu ušle Belgija i Italija, iako su imale veći dug od dozvoljenog. Ali i sam mehanizam je bio pomalo glupast, piše britanski list, podsjećajući na apsurd da je ulazak u eurozonu dopušten zemljama koje imaju deficit od 3 posto bruto nacionalnog dohotka.
Zašto ne i 3,1 posto?!, pita se komentator Guardiana. List ističe da vlade u eurozoni, od Dublina do Tallina uz jedinstvenu monetarnu politiku imaju i 17 različitih fiskalnih i bankovnih sustava. Ta besmislica posebno je do izražaja došla u vrijeme financijske krize.
Žele li Evropa održati euro, i kao konkurent dolaru, ministri financija će morati poraditi na jedinstvenoj politici. No, pri tome će biti nužna podrška građana.
Pogled sa istoka
Političari u eurozoni često demokraciju smatraju luksuzom, a ne nužnožću, što je bilo jasno kada je Bruxelles zatražio od grčkog parlamenta da usvoji plan mjera štednje, iako se tome protive grčki građani.
Ilustrativna fotografija
Istodobno, u Istočnoj Evropi sve je manje zagrijanih za ulazak u eurozonu, piše Business Week.
Autori teksta Ott Ummelas i Aaron Eglitis ističu kako je za države nekadašnjeg „istočnog bloka“, članstvo u EU, a potom uvođenje eura, značio raskid za prošlošću i primicanje Zapadu.
Početkom mjeseca je guverner latvijske Narodne banke Ilmars Rimsevics izjavio kako zemlja ne bi smjela uvesti euro ni po koju cijenu. Njegov susjed Vitas Vasiliauskas istaknuo je da korištenje eura ne znači nešto što bi trebalo biti vječno.
Marek Belka, čelni čovjek Narodne banke Poljske kazao je da Warshawa i druge zemlje iz okruženje ne bi imale koristi brzim prihvaćanjem eura.
Češki premijer Petar Necas je poručio da njegova zemlje neće preći na euro sve dok ima koristi od vlastite valute, češke krune.
No, za te zemlje je alarmantna spoznaja da bi u slučaju da jesu članice morale izdvojiti milijarde za spas Grčke, Portugala i Irske.
Ipak, ne smije se zaboraviti da Estonija koja je 1. januara postala članica eurozone danas ima najveći godišnji rast u Evropi čak 8,5 posto.
Podsjeća se da se devedesetih kada je Jacques Delors postigao sporazum o euru, mnogi upozoravali da tako različite ekonomije teško mogu zajedno. Eurokrati su odgovarali da se radi o prirodnom strahu, i da je bitno da se poštuju kriteriji iz Mastrichta.
Ali, istodobno su se pravila kršila kada su u eurozonu ušle Belgija i Italija, iako su imale veći dug od dozvoljenog. Ali i sam mehanizam je bio pomalo glupast, piše britanski list, podsjećajući na apsurd da je ulazak u eurozonu dopušten zemljama koje imaju deficit od 3 posto bruto nacionalnog dohotka.
Zašto ne i 3,1 posto?!, pita se komentator Guardiana. List ističe da vlade u eurozoni, od Dublina do Tallina uz jedinstvenu monetarnu politiku imaju i 17 različitih fiskalnih i bankovnih sustava. Ta besmislica posebno je do izražaja došla u vrijeme financijske krize.
Žele li Evropa održati euro, i kao konkurent dolaru, ministri financija će morati poraditi na jedinstvenoj politici. No, pri tome će biti nužna podrška građana.
Pogled sa istoka
Političari u eurozoni često demokraciju smatraju luksuzom, a ne nužnožću, što je bilo jasno kada je Bruxelles zatražio od grčkog parlamenta da usvoji plan mjera štednje, iako se tome protive grčki građani.
Autori teksta Ott Ummelas i Aaron Eglitis ističu kako je za države nekadašnjeg „istočnog bloka“, članstvo u EU, a potom uvođenje eura, značio raskid za prošlošću i primicanje Zapadu.
Početkom mjeseca je guverner latvijske Narodne banke Ilmars Rimsevics izjavio kako zemlja ne bi smjela uvesti euro ni po koju cijenu. Njegov susjed Vitas Vasiliauskas istaknuo je da korištenje eura ne znači nešto što bi trebalo biti vječno.
Marek Belka, čelni čovjek Narodne banke Poljske kazao je da Warshawa i druge zemlje iz okruženje ne bi imale koristi brzim prihvaćanjem eura.
Češki premijer Petar Necas je poručio da njegova zemlje neće preći na euro sve dok ima koristi od vlastite valute, češke krune.
No, za te zemlje je alarmantna spoznaja da bi u slučaju da jesu članice morale izdvojiti milijarde za spas Grčke, Portugala i Irske.
Ipak, ne smije se zaboraviti da Estonija koja je 1. januara postala članica eurozone danas ima najveći godišnji rast u Evropi čak 8,5 posto.