Joseph Hammond (Priredila Mirjana Rakela)
Žene su ponovno na političkoj sceni Egipta. Prosvjedi koji potresaju tu arapsku zemlju, uostalom, kao ni oni u Tinsu, nisu se odvijali bez prisutnosti “slabijeg spola”.
Kada je Samira Osman prvi put preko Facebooka primila poziv da sudjeluje na demonstracijama na Trgu Tahrir u Cairu, najprije je pomislila da se netko s njom šali.
Slični pozivi kružili su društevnim mrežama i ranije, no 25. januara , 22 godišnja Osman je shvatila da joj se pruža divna prilika da i ona podigne glas protiv režima.
“Bilo mi je dosta diktature, kao i toga da mi netko krade snove i nadanja", kaže ova mlada žena.
Prisutnost žena na demonstracijama bila je snažna poruka, jednako kao i sve drugo što su moglo ćuti na prosvijedu. Slika konzervativnog društva u kojem ženi nije mjesto na javnoj sceni počela je blijediti.
Pridružujući se demonstracijama 25. januara shvatila je da pojedine zabrne nestaju.
“Najprije trebalo je probiti kućnu barijeru. Majke su nam to trebale dopustiti izlazak na ulicu, jer do tada je svako suprostavljanje režimu značilo da se ide u zatvor. Nije bilo majke koja bi dopustila svojoj djeci da idu na demonstracije. Ovaj put sve je bilo drugačije, i one su krenule na demonstracije riskirajući da budu uhapšene i odu u zatvor”, navela je Osman.
Ahmed za naš radio pojašnjava kakvu su ulogu žene odigrale u prosvjedima.
"One su ove demonstracije učinile etičnijima i mirnijima, barem prvih dana. No u posljednje vrijeme vidio sam i neke povrijedjene djevojke. No, nesumnjivo je da su pomogle da se demonstracije na trgu održe ovoliko dana”.
On priznaje da su ih žene insprirarale na revoluciju.
Novina u povijesti
I Ahmed i Samira procjenjuju da je svaki četvrti demonstrant bila žena. Bilo je ih je iz svih društevnih slojeva, različitih godina, različitih političkih i vjerskih uvjerenja.
Mlade žene obučene po posljednoj, zapadnoj, modi bile su zajedno za ženama u nijabu i burki. Muslimanke, kršćanke, ateistkinje… digle su svoj glas. Ne samo one protiv režima Hosnija Mubaraka, već i one koje podržavaju njegov režim.
Kada su prosvjedi dobili nasilnu stranu, mnogi su žene i djecu pozvali da se drže dalje od Trga Tahrir. No, dogodilo se suprotno.
“Dogodilo se ono što je do jučer bilo nepojmljivo. Do sada je bilo nezamislivo, kaže Samira, da djevojka provede noć na ulici. Živjele smo na ulici, čistile Trg, kao i naši muški kolege.”
To je uistinu bila novina, barem u novijoj povijesti Egipta.
U nekim bivšim vremenima, uloga žena je bila drugačija. Uostalom, i rimski osvajači kada su stigli na obale Nila i te kako su bili impresionirani Cleoptarom, dok je Shajar al Durra bila proglašena sultkanicom Egipta koja je odigrala važnu ulogu u stvaranju dinastije Mamaluke koja je vladala stoljećima Egiptom.
Bilo je žena i u parlamentu 1957. No, posljednjih desetljeća žene su nestajale iz političkog života. Tako su, na primjer 2005., samo četiri žene bile zastupnice u predstavničkom tijelu Egipta.
Gotovo utopija
Vladajuća Nacionalna demokratska stranka donjela je zakon koji je trebao osigurati veću zastupljenost žena u javnom životu. Tako je vlada imenovala prvu ženu sutkinju, predsjednicu Sveučikišta ali i nekoliko ministrica.
Zakon koji je donesen 2009., osigurao je ženama 64 zastupnička mjesta osvojena na proteklim izborima. No, otpor opozicijskih stranaka bio je ogroman.
Naime, žene koje su se odlučivale sudjelovati u javnom životu, prolazile su kroz teške oblike zlostavljana. Na ovim demonstracijama to nije bio slučaj.
Samira kaže da je to bio perfektan tjedan, gotovo utopija.
"Muškarci nisu na mene gledali kao na objekt seksualne želje, već kao na ravnopravno sudionicu u demonstracijama. Štitili su nas”, ističe Samira.
Egipatska vlada je raspustila parlament, možda ih u novom sazivu bude još i više nego sada. Ipak, još je mnogo prepreka koje žene moraju svladati , prvenstveno onih ekonomskih.
Nour Fadl ima 24 godine. Diplomirala je menagment.
“Zadovoljna sam s poslom koji imam. To je dobro plaćen posao u privatnom sektoru, no još uvijek nije dovoljno da bih mogla misliti o obitelji, radjanju djece, njihovom školovanju, zdravstvenoj skrbi i svemu onom što je potrebno za svakodnevan život. Biti će teško”, kaže.
Ipak , Egipćanke koje protestiraju na ulicama Caira, vide pomak. Lina Marah kaže da više nema razlike izmedju muškaraca i žena u Egiptu.
Žene su ponovno na političkoj sceni Egipta. Prosvjedi koji potresaju tu arapsku zemlju, uostalom, kao ni oni u Tinsu, nisu se odvijali bez prisutnosti “slabijeg spola”.
Kada je Samira Osman prvi put preko Facebooka primila poziv da sudjeluje na demonstracijama na Trgu Tahrir u Cairu, najprije je pomislila da se netko s njom šali.
Slični pozivi kružili su društevnim mrežama i ranije, no 25. januara , 22 godišnja Osman je shvatila da joj se pruža divna prilika da i ona podigne glas protiv režima.
“Bilo mi je dosta diktature, kao i toga da mi netko krade snove i nadanja", kaže ova mlada žena.
Prisutnost žena na demonstracijama bila je snažna poruka, jednako kao i sve drugo što su moglo ćuti na prosvijedu. Slika konzervativnog društva u kojem ženi nije mjesto na javnoj sceni počela je blijediti.
Pridružujući se demonstracijama 25. januara shvatila je da pojedine zabrne nestaju.
“Najprije trebalo je probiti kućnu barijeru. Majke su nam to trebale dopustiti izlazak na ulicu, jer do tada je svako suprostavljanje režimu značilo da se ide u zatvor. Nije bilo majke koja bi dopustila svojoj djeci da idu na demonstracije. Ovaj put sve je bilo drugačije, i one su krenule na demonstracije riskirajući da budu uhapšene i odu u zatvor”, navela je Osman.
Ahmed za naš radio pojašnjava kakvu su ulogu žene odigrale u prosvjedima.
"One su ove demonstracije učinile etičnijima i mirnijima, barem prvih dana. No u posljednje vrijeme vidio sam i neke povrijedjene djevojke. No, nesumnjivo je da su pomogle da se demonstracije na trgu održe ovoliko dana”.
On priznaje da su ih žene insprirarale na revoluciju.
Novina u povijesti
I Ahmed i Samira procjenjuju da je svaki četvrti demonstrant bila žena. Bilo je ih je iz svih društevnih slojeva, različitih godina, različitih političkih i vjerskih uvjerenja.
Kada su prosvjedi dobili nasilnu stranu, mnogi su žene i djecu pozvali da se drže dalje od Trga Tahrir. No, dogodilo se suprotno.
“Dogodilo se ono što je do jučer bilo nepojmljivo. Do sada je bilo nezamislivo, kaže Samira, da djevojka provede noć na ulici. Živjele smo na ulici, čistile Trg, kao i naši muški kolege.”
To je uistinu bila novina, barem u novijoj povijesti Egipta.
U nekim bivšim vremenima, uloga žena je bila drugačija. Uostalom, i rimski osvajači kada su stigli na obale Nila i te kako su bili impresionirani Cleoptarom, dok je Shajar al Durra bila proglašena sultkanicom Egipta koja je odigrala važnu ulogu u stvaranju dinastije Mamaluke koja je vladala stoljećima Egiptom.
Bilo je žena i u parlamentu 1957. No, posljednjih desetljeća žene su nestajale iz političkog života. Tako su, na primjer 2005., samo četiri žene bile zastupnice u predstavničkom tijelu Egipta.
Gotovo utopija
Vladajuća Nacionalna demokratska stranka donjela je zakon koji je trebao osigurati veću zastupljenost žena u javnom životu. Tako je vlada imenovala prvu ženu sutkinju, predsjednicu Sveučikišta ali i nekoliko ministrica.
Zakon koji je donesen 2009., osigurao je ženama 64 zastupnička mjesta osvojena na proteklim izborima. No, otpor opozicijskih stranaka bio je ogroman.
Naime, žene koje su se odlučivale sudjelovati u javnom životu, prolazile su kroz teške oblike zlostavljana. Na ovim demonstracijama to nije bio slučaj.
Samira kaže da je to bio perfektan tjedan, gotovo utopija.
"Muškarci nisu na mene gledali kao na objekt seksualne želje, već kao na ravnopravno sudionicu u demonstracijama. Štitili su nas”, ističe Samira.
Egipatska vlada je raspustila parlament, možda ih u novom sazivu bude još i više nego sada. Ipak, još je mnogo prepreka koje žene moraju svladati , prvenstveno onih ekonomskih.
Nour Fadl ima 24 godine. Diplomirala je menagment.
“Zadovoljna sam s poslom koji imam. To je dobro plaćen posao u privatnom sektoru, no još uvijek nije dovoljno da bih mogla misliti o obitelji, radjanju djece, njihovom školovanju, zdravstvenoj skrbi i svemu onom što je potrebno za svakodnevan život. Biti će teško”, kaže.
Ipak , Egipćanke koje protestiraju na ulicama Caira, vide pomak. Lina Marah kaže da više nema razlike izmedju muškaraca i žena u Egiptu.