Erdoganovi stavovi o ženama nastavak jačanja religijskog konzervatizma

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u posljednjih je desetak dana dva puta iznio svoja stanovišta o poziciji žene u društvu, mada su njegovi rigidni stavovi o ženama od ranije poznati.

U nedjelju (5. juna) je ženama koje koje odbacuju materinstvo poručio da su nekompletne i dao naputak da je poželjno imati najmanje troje djece. Ovim se, po ocjenama analitičara, još jednom potvrđuje da sekularana Turska posustaje ispred novog religijskog konzervatizma koji jača, a koji je Erdoganova Partija pravde i razvoja (AKP) polako uvodila od dolaska na vlast 2002. godine.

Prije sedam dana, (30. maja) turski predsjednik je u javnom televizijskom prijenosu poručio da „niti jedna muslimanska familija“ ne smije koristiti kontracepciju za planiranje porodice, obrazlažući:

“Umnožićemo naše nasljednike”, precizirao je.

Turski predsjednik je teret odgvornosti za umnožavanje nasljednika posebno stavio na “dobro obrazovane buduće majke” poručujući da ne koriste sredstva za kontrolu rađanja da bi povećali tursku populaciju, čiji je prirodni priraštaj inače jedan od najvećih u Evropi.

U nedjelju (5.juna), Erdogan je dao još jedan naputak porukom da su žene koje odbaciju materinstvo “manjkave” i “nekomplentne”, apelujući na njih da moraju imati najmanje troje djece.

Kako je rekao, obraćajući se Turskoj ženskoj i demokratskoj asocijaciji u Istanbulu, on podržava da žene imaju uspješne karijere, ali naglašava da to ne smije biti prepreka za rađanje djece.

Na jednoj je svadbi prije dvije godine, 2014., naglasio da korišćenje kontracepcije smatra “veleizdajom”.

Sam Erdogan, koji je predsjednik Turske od 2014., a prethodno je bio premijer 12 godina, otac je četvoro djece, a njegova vladajuća AKP ima islamističke korijene i većina njene populacije su konzervativni muslimani.

Turska je inače država sa relativno najmlađom populacijom u Evropi koja broji nešto ispod 80 miliona stanovnika.

Fond za stavnovništvo UN u svojem je izvještaju naveo da Turska “suštinski” nije prepoznala potrebu kvalitetnog planiranja porodice. Jedna od svakih pet udatih žena koristi abortus kao sredstvo kontrole rađanja, navele su UN.

Ovu su inače posljednji Erdoganovi komentari u seriji kontroverznih stavova o ženi i njenoj ulozi u društvu. Riječ je o čovjeku koji uglavnom izbjegava da pruža ruku ženama, a od njegovog dolaska na vlast 2002. godine, sekularno tursko društvu počelo je lagano da klizi prema religioznom konzervatizmu, čime se postepeno i uloga žene u društvu mijenja.

Grupe za ljudska prava svako malo organizuju masovne demonstracije ulicama Istnabula i Ankare tvdeći da je od dolaska na vlast AKP-a dramatično poraslo nasilje nad ženama u Turskoj.

Sam Erdogan je povodom rasta nasilja nad ženama za njegove vladavine rekao da je to “otvorena rana Turske” i obećao da će započeti kampanju protiv naslija nad ženama. I pored toga ostaje čvrst u stavu da žene nijesu ravnopravne sa muškarcima.

Profesorica Karen Barkey, istoričarka i sociološkinja sa Univerziteta Columbia u New Yorku, koja je odrasla i živjela u Istanbulu 1970-tih i 1980-tih, za BBC kaže da je odrastala i živjela u Turskoj koja je bila veoma sekularna i gdje su djevojke u školama bile ravnopravne sa mladićima.

“Mnogo promjena se dogodilo. Jako mnogo ljudi iz ruralnih područja se doselilo u Istanbul i druge veće gradove sa različitim očekivanjima i različitom vizijom onoga što žele i trebaju. Postoji novi konzervatizam, novi religiozni konzervatizam, koji je otežao život ženama u modernoj Turskoj“, kaže ova analitčarka.

Profesorica Barkey ukazuje da je Erdogan sa svojom AKP mobilisao konzervativne slojeve društva i regioznu populaciju, koja se osjećala isključenom od strane zapadno orjentisanih elita koje su vladale Turskom decenijama unazad.

Toj populaciji Erdogan je demokratizovao društvo, pružio nove šanse za bolji život i zaposlenje, i na izvjestan način otvorio Tursku.Oni su za uzvrat postali njegova glasačka mašinerija.

“Turska se tako promijenila. Ali je to došlo sa cijenom - rastućim konzervatizmom“, kaže profesorica Barkey koja navodi da je Erdogan podijelio Tursku i podsjeća da je na protestima protiv njega 2013., na ulice izašlo 3.5 miliona ljudi, ali on je ostao na vlasti, i dalje je i popularan i moćan.

“Mislim da je najveća i najakutnija tenzija koja danas dijeli tursko društvo to kako se gleda na Erdoganovu vladu i na Erdogana samog: ili kao na autoritranog lidera ili kao na oca nacije. I to nije samo podjela sekularisti naspram religioznih. Erdogan dijeli zemlju“, zaključuje Barkey.

Profesorica Deniz Kandiyoti koja je takođe odrasla u Istanbulu, 1950-tih i 1960-tih, sada živi u Londonu i specijalizovala se za pitanja rodne ravnopravnosti u Turskoj, ukazuje na Erdoganovo negiranje ženskih prava.

Kandyoti za BBC kaže da je prve dvije godine vladavine AKP u Turskoj od 2002. do 2004. godine izgledalo da će se duštvo demokratizovati jer je na inicijativu civilnog društva i ženskih organizacija u tom peridu došlo do krucijalnih izmjena krivičnog zakona. No već te 2004-te, veoma je jasno stavljno do znanja da AKP i Erdogan imaju druge prioritete kada je promptno usvojen zakon kojim je preljuba postala krivično djelo.

I tako se nastavilo sve do 2010-te, kada je otvoreno i to na skupu ženskih organizacija tada na funkciji premijera Erdogan rekao da ne vjeruje u ravnoprvnost muškaraca i žena, što je, kako kaže profesorica Kandiyoti odjeknulo kao bomba.

Ona ocjenjuje da Erdoganova sveukupna retorika o ženama ukazuje da su po njemu neke žene ranjiva bića koja treba štiti, makar dio njih.

“Trik je u tome naravno da su neke žene zavrijedile zaštitu. Druge pak žene: e to je otvoreno za debatu. Ako vidite ženu koja nije smjerno obučena, ili vi ne mislite da je dovoljno pristojno obučena, onda se naravno možete ponašati prema njoj kako hoćete. Možete je i silovati ..itd.“ objašanjava profesorica Kandiyoti.

Do koje je mjere Erdoganova vladavina ugozila ženska prava u turskom društvu najbolje govori činjenica da je na nedavnim masovnim demonstracijama povodom ubistva dvadesetogodišnje Ozgecan Aslan, koja je izbodena na smrt dok se opirala pokušaju silovanja, a što je izazvalo bijes javnosti, učestvovao ogroman broj muškaraca, koji su u znak protesta nosili suknje pitajući se: „Kakvo je ovo društvo, ako žene mogu biti sigurne samo isključivo kao objekat segregacije?"

“I organizovane su i muške demonstracije. Muškarci su nosili suknje protestujući. To su muškarci koji očigledno ne žele da žive u društvu u kojem žena mora biti objekat segregacije da bi bila sigurna”, kaže profesorica Deniz Kandiyoti.

Cicek Tahaoglu, novinarka iz Istanbula koja sakuplja medijske izvještaje o nasilju nad ženama u Turskoj od 2011, za web sajt Bianet ukazuje da je nasilje nad ženama rasprostranjena pojava u cijelom turskom društvu, a da je zvanična statistika o nasilju nad ženama nepouzdana.

"U 2009., ministar pravde je saopštio da su te godine ubijene 953 žene, a ministarstvo za prodicu da je ubijene samo 171 žena. To su dva zvanična odgovora, kontradiktorna kao što vidite" kaže Tahaoglu.

"U 2010. Ministarstvo pravde je saopštilo da je 14 puta više žena te godine ubijeno nego u 2003. godini. Nakon toga vlada je prestala da iznosi statističke podatke" kaže Tahaoglu, koja naglašava da nedostatak javnih podataka govori sam za sebe.

"Oni vode statistiku o razvodima, statistiku o skopljenim brakovima, statistiku o rođenjima, ali ne vode statistiku o muškom nasilju. Ta činjenica objašanjva nešto. Kada ne žele da vode statistiku o nasilju muškaraca nad ženama, to nas navodi na zaključak da ne žele da prihvate ozbiljnost ovog problema", zaključuje Cicek Tahaoglu koja navodi na njihovi podaci ukazuju na značajan skok broja ubistava žena i to za 31 posto iz 2013. u 2014.

Prema loklanim podacima skoro 300 žena ubili su mušakrci prošle godine (2015) i pored stalnih kampanja i protesta. Ali nijesu samo bojke problem, kaže Tahaoglu već ono što se događa nakon takavih slučajeva.

"Počinici tih zločina misle da su te žene zalužile da umru. Kada žena nosi mini suknju ona zaslužuje da bude silovana. Ako žena ne kuva ili se ne brine o djeci na način na koji se dopada muškarcu oni misle da ona zasužuje da umre" navodi Tahaoglu dodajući da nije riječ o socijanim stereotipima o muškom nasilju.

"Ubijaju obrazovane žene, i neobrazovane jednako od strane svojih neobrazovanih muževa. Muškarac može biti bez posla ili advokat i ubija svoju ženu. Nema socijalnog obrasca u tome. Problem je mnogo veći od toga" ukazuje ova turska novinarka.