Autor: Jason Strother, Glas Amerike (Prevela: Ena Stevanović)
Dan 9. novembar 1989. godine kada su stanovnici istočnog i zapadnog Berlina srušili zid koji je tri desetljeća dijelio njihov grad je ostao zapamćen u povijesti.
Ali ne i u komunističkoj Sjevernoj Koreji, vjernom savezniku Istočne Njemačke.
Park Gun-ha, koji je tada imao 20 godina i koji je služio vojni rok na sjeveru, kaže da je Sjeverna Koreja imala vrlo malo informacija o ujedinjenju Njemačke.
„Nije nam rečeno zašto se Njemačka ujedinila,“ kaže Park i prisjeća se da su sjevernokorejski mediji prikazali pad Berlinskog zida kao posljedicu korumpiranih oportunista u Istočnoj Njemačkoj. Park kaže da nije saznao cijelu priču sve dok 2005.nije pobjegao u Južnu Koreju.
Naslijeđe Hladnog rata
Podjela Korejskog poluotoka je trajno naslijeđe Hladnog rata. Demilitarizirana zona razdvaja hiljade obitelji, komunikacija između strana je vrlo slaba, a vojna napetost je izrazito visoka.
Međutim, mnogi tvrde da bi iskustvo Njemačke moglo pomoći ujedinjenu dviju Koreja.
“Slučaj Njemačke je vrlo zanimljiv. Nema toliko uspješnih ujedinjenja, a samo nekolicina njih se desila mirnim putem. U tom smislu je razumljivo da se Koreanci ugledaju na Njemačku“, ocjenjuje Bernhard Seliger, direktor njemačke fondacije Hanns-Seidel sa sjedištem u Seulu.
Međutim, Seliger kaže da postoje mnoge razlike i sličnosti između situacije u kojoj se nalazila Njemačka i ove u kojoj se nalazi Koreja.
Naprimjer, ekonomska neujednačenost dviju Koreja je mnogo veća nego što je bio slučaj sa Istočnom i Zapadnom Njemačkom. Ne postoje zajedničke institucije, kao naprimjer crkva u Njemačkoj i za razliku od Zapadne Europe u to vrijeme, postoje mnogi nerazrješeni teritorijalni i povijesni sporovi među državama sjeveroistočne Azije.
Novi problemi
Seliger dodaje da je ujedinjenje Njemačke stvorilo nove probleme u zemlji.
Trebalo je mnogo godina da se prevaziđu imovinske i kulturalne razlike između Istoka i Zapada. Južna Koreja sumnja u uspješnost njemačkog modela upravo zbog tih teških vremena.
„Prije deset-petnaest godina sam čuo kako su mnogi Južni Korejci govorili da ne žele slijediti put Njemačke jer to podrazumijeva velike ekonomske izazove i dovodi do unutarnjih pukotina,“ kaže Seliger.
On kaže da je trebalo gotovo dva desetljeća da nestanu te razlike između Istočne i Zapadne Njemačke.
Međutim, Seliger i drugi posmatrači Koreje napominju da su potencijalni problemi u vezi sa ujedinjenjem rezultirali time da je mlada generacija Južnokoreanaca sve manje zainteresirana za ujedinjenje sa sjeverom.
Nezainteresiranost nije iznenađujuća
Lars-André Richter, direktor fondacije za slobodu „Friedrich Naumann“ sa sjedištem u Seulu kaže da ta nezainteresiranost za ujedinjenje nakon sedamdeset godina podijele nije iznenađujuća.
„Oni su premladi da bi se sjećali, čak i njihovi roditelji su premladi da bi se sjećali ujedinjene Koreje. Tako se izgubila emocionalna veza“, dodaje.
Richter kaže da to nije bio slučaj sa Njemačkom čija podjela je trajala četrdeset godina.
Sjevernokorejski dezerter Park koji sada radi za udrugu bivših sjevernokorejskih vladinih dužnosnika u Seulu nije tako siguran da bi njemački model ujedinjenja bio pogodan za Koreju.
On napominje da su lideri Istočne Njemačke pristali na promjene i prije ujedinjenja sa Zapadom. Takav potez se čini nemogućim u današnjoj Sjevernoj Koreji.
Park kaže da bi bilo idealno kada bi vlada Sjeverne Koreje postala više demokratska i krenula mirnim putem ka ujedinjenju, ali vjerovatnost za takvo što je vrlo mala. Pjongjang neće odustati od svojih ovlasti, kaže on.
Park kaže da će se ujedinjenje Sjeverne i Južne Koreje dogoditi iznenada, ali tek nakon kolapsa Sjeverne Koreje.
