U martu 1994. godine potpisan je Washingtonski sporazum, kojim je najprije okončan rat između HVO-a i Armije BiH, te stvorena Federacija BiH. Bio je to prvi korak ka Daytonskom sporazumu i završetku rata u Bosni i Hercegovini. Analitičari i posmatrači društvenih zbivanja u BiH kažu kako je, 20 godina poslije, BiH zaglibila u etnonacionalističkim podjelama, što ima za posljedicu nefunkcionalnu državu, sa oko 45 posto nezaposlenih, masovnim siromaštvom, te raširenim kriminalom i korupcijom.
Prvi marta 1994. godine je u Washingtonu, od strane predstavnikâ bh. Hrvata i Bošnjaka, potpisan preliminarni sporazum, a 30. marta je Ustavotvorna skupština velikom većinom glasova izglasala Ustav Federacije BiH.
Washingtonskim sporazumom jeste zaustavljeno ubijanje, rat između HVO-a i Armije BiH, ali je više loših strana tog sporazuma, smatra sociolog sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof.dr. Slavo Kukić:
“Washingtonskim sporazumom utemeljena je jedna megalomanska državna struktura, koja od 1994.do danas opterećuje građane ovog dijela zemlje, ona proždire silne mase novca“, ocjenjuje Kukić.
Analitičari bh. društvene zbilje smatraju da je Washingtonskim sporazumom, zapravo, dato zeleno svjetlo za institucionaliziranje etničkih podjela u daytonskoj BiH, smatra Zekerijah Smajić, ugledni novinar, ekspert za evropska pitanja:
„Dvadeset godina nemamo svoj vlastiti ustav kojim bi se naša zemlja ustrojila kao savremena, građanska država, koja će biti po svim bitnim elementima ravnopravna i ugledna kao i sve druge države Evrope“, konstatuje Smajić.
„Jedan moj kolega, koji je radio sa mnom na fakultetu i koji je sada u mirovini, mi je prije koji dan rekao:’Znaš, Slavo, pravo da ti kažem - bilo mi je bolje u ratu nego danas. Kako odoh u penziju, Slavo, ja se osjećam poniženim čovjekom, a bogami sam sve češće i gladan!’”, kaže Kukić.
Tako posmatrači bh. zbilje podsjećaju na ovih dana obznanjene podatke da je 2013. godina završena sa stopom nezaposlenosti od 45 posto, a ta stopa je čak 63,1 posto među mladima. Stopa zaduženja na godišnjem nivou u 2013. godini je 71 posto bila veća u odnosu na 2012. godinu.
Pored toga, ambijent u kojem država živi, tvrdi prof. dr. Slavo Kukić, podsjeća na onaj s početka 90-ih:
“BiH je danas na vrhu piramide europskih zemalja po kriminalu i korupciji. Pri tome je važno da nositelji kriminala i korupcije nisu narko-bosovi ili neki drugi, nego da postoji popriličito čvrsta, sigurna povezanost između njih i političke klase.”
Prof. Kukić podsjeća i na nedavnu izjavu otpravnika poslova Američke ambasade u BiH Christophera Hilla, koji je otprilike kazao da odmah gleda gdje mu je novčanik kada vidi neke od bh. političara, pa se postavlja pitanje zašto niko od prozvanih nije reagirao:
„To je takva uvreda na koju će svaki pošten čovjek, neokaljan, javno regirati. Svatko, bojim se, od njih pomalo strahuje da Hill nema jockera u rukavu za njega, kojeg će onda obznaniti.“
Štaviše, postoje i brojni znaci bolesti uma bh. društva, tvrdi sarajevski prof. dr. Senadin Lavić. Prof. Lavić tvrdi i da mediji samoubilački ponavljaju katastrofične, skandalozne, defetističke priče, a kritizira i profesore na univerzitetima širom BiH:
“Umjesto da rade naučna istraživanja i da pišu knjige, oni su pretvorili u glavne ideologe etnopolitika, ili etnopolitičkog modela života“, kaže Lavić.
Analitičari smatraju da krivicu snosi i međunarodna zajednica, koja je u godinama nakon rata imala sasvim drugačiji angažman. Zekerijah Smajić smatra da je u BiH došlo do konflikta interesa velikih sila:
„Fokus međunarodne zajednice bio je pogrešno usmjeren kada je u pitanju BiH. Umjesto da se obnavljaju tvornice, ulagalo se u ono što je demokratizacija društva, političke organizacije i institucije, nevladin sektor, koje danas kada treba da se govori o socijalnim problemima ne rade svoj posao.“
Prof. dr. Slavo Kukić upozorava:
„Budemo li čekali, može nam se dogoditi ono što se sada događa od Stoca do Livna - svaki tjedan ‘ispari’ nekoliko stotina mladih ljudi koji odoše, jer imali su sreću pa imaju hrvatska dokumenta, u Njemačku, Francusku, Dansku.“
Suština je da nema vizije budućnosti koja će objediniti ljude u BiH, tvrdi prof. dr. Senadin Lavić:
„Ne vjerujem da će dosadašnje politike Čovića, Dodika i sličnih među Bošnjacima, uspjesti bilo šta bitno napraviti u ovoj zemlji. Dakle, nemojte se, građani, ljutiti na političare, jer vi ih birate i vi im omogućavate da vladaju vama.“
Prvi marta 1994. godine je u Washingtonu, od strane predstavnikâ bh. Hrvata i Bošnjaka, potpisan preliminarni sporazum, a 30. marta je Ustavotvorna skupština velikom većinom glasova izglasala Ustav Federacije BiH.
Washingtonskim sporazumom jeste zaustavljeno ubijanje, rat između HVO-a i Armije BiH, ali je više loših strana tog sporazuma, smatra sociolog sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof.dr. Slavo Kukić:
“Washingtonskim sporazumom utemeljena je jedna megalomanska državna struktura, koja od 1994.do danas opterećuje građane ovog dijela zemlje, ona proždire silne mase novca“, ocjenjuje Kukić.
Analitičari bh. društvene zbilje smatraju da je Washingtonskim sporazumom, zapravo, dato zeleno svjetlo za institucionaliziranje etničkih podjela u daytonskoj BiH, smatra Zekerijah Smajić, ugledni novinar, ekspert za evropska pitanja:
„Dvadeset godina nemamo svoj vlastiti ustav kojim bi se naša zemlja ustrojila kao savremena, građanska država, koja će biti po svim bitnim elementima ravnopravna i ugledna kao i sve druge države Evrope“, konstatuje Smajić.
„Jedan moj kolega, koji je radio sa mnom na fakultetu i koji je sada u mirovini, mi je prije koji dan rekao:’Znaš, Slavo, pravo da ti kažem - bilo mi je bolje u ratu nego danas. Kako odoh u penziju, Slavo, ja se osjećam poniženim čovjekom, a bogami sam sve češće i gladan!’”, kaže Kukić.
Tako posmatrači bh. zbilje podsjećaju na ovih dana obznanjene podatke da je 2013. godina završena sa stopom nezaposlenosti od 45 posto, a ta stopa je čak 63,1 posto među mladima. Stopa zaduženja na godišnjem nivou u 2013. godini je 71 posto bila veća u odnosu na 2012. godinu.
Pored toga, ambijent u kojem država živi, tvrdi prof. dr. Slavo Kukić, podsjeća na onaj s početka 90-ih:
“BiH je danas na vrhu piramide europskih zemalja po kriminalu i korupciji. Pri tome je važno da nositelji kriminala i korupcije nisu narko-bosovi ili neki drugi, nego da postoji popriličito čvrsta, sigurna povezanost između njih i političke klase.”
Prof. Kukić podsjeća i na nedavnu izjavu otpravnika poslova Američke ambasade u BiH Christophera Hilla, koji je otprilike kazao da odmah gleda gdje mu je novčanik kada vidi neke od bh. političara, pa se postavlja pitanje zašto niko od prozvanih nije reagirao:
„To je takva uvreda na koju će svaki pošten čovjek, neokaljan, javno regirati. Svatko, bojim se, od njih pomalo strahuje da Hill nema jockera u rukavu za njega, kojeg će onda obznaniti.“
Štaviše, postoje i brojni znaci bolesti uma bh. društva, tvrdi sarajevski prof. dr. Senadin Lavić. Prof. Lavić tvrdi i da mediji samoubilački ponavljaju katastrofične, skandalozne, defetističke priče, a kritizira i profesore na univerzitetima širom BiH:
“Umjesto da rade naučna istraživanja i da pišu knjige, oni su pretvorili u glavne ideologe etnopolitika, ili etnopolitičkog modela života“, kaže Lavić.
Analitičari smatraju da krivicu snosi i međunarodna zajednica, koja je u godinama nakon rata imala sasvim drugačiji angažman. Zekerijah Smajić smatra da je u BiH došlo do konflikta interesa velikih sila:
„Fokus međunarodne zajednice bio je pogrešno usmjeren kada je u pitanju BiH. Umjesto da se obnavljaju tvornice, ulagalo se u ono što je demokratizacija društva, političke organizacije i institucije, nevladin sektor, koje danas kada treba da se govori o socijalnim problemima ne rade svoj posao.“
Prof. dr. Slavo Kukić upozorava:
„Budemo li čekali, može nam se dogoditi ono što se sada događa od Stoca do Livna - svaki tjedan ‘ispari’ nekoliko stotina mladih ljudi koji odoše, jer imali su sreću pa imaju hrvatska dokumenta, u Njemačku, Francusku, Dansku.“
Suština je da nema vizije budućnosti koja će objediniti ljude u BiH, tvrdi prof. dr. Senadin Lavić:
„Ne vjerujem da će dosadašnje politike Čovića, Dodika i sličnih među Bošnjacima, uspjesti bilo šta bitno napraviti u ovoj zemlji. Dakle, nemojte se, građani, ljutiti na političare, jer vi ih birate i vi im omogućavate da vladaju vama.“
