O ulozi Haškog tribunala, pravdi, očekivanjima žrtava, za RSE govori Zoran Pajić, profesor na londonskom univerzitetu. Sve što je uradio i Hag, pa i nacionalni sudovi, nije praćeno jednim otvorenim dijalogom o zločinima koji su počinjeni u jugoslovenskim ratovima, ističe Pajić.
RSE: Da li je moguće pomirenja na ovim prostorima?
Pajić: Pomirenje je jako, jako dugoročan proces. Ja čak izbjegavam da govorim o tome jer, prije svega, sama riječ pomirenje izaziva kod žrtava i preživjelih jednu odbojnost. Istraživanja pokazuju da žrtve na osnovu onoga što su sudovi do sada uradili, uključujući i Haški tribunal i nacionalne sudove i ove hibridne sudove gdje imate i strane sudije, kao što je slučaj sa Odjelom za ratne zločine Suda BiH, nisu donijeli očekivani nivo satisfakcije za žrtve. I ta satisfakcija, to zadovoljenje je ustvari preduslov da se uđe u bilo kakve nade u pogledu procesa pimirenja. Naime, šta žrtve ustvari očekuju? Žrtve očekuju, prije svega, jedno potpuno nesumnjivo utvrđivanje činjenica. Ne kažem ja da krivica počinilaca ratnih zločina nije značajna u tom postupku, ali za žrtve je jako važno da znaju činjenice, da znaju gdje su stradali, gdje su pobijeni njihovi najmiliji, kako su proveli zadnje trenutke svoga života, koji su motivi zločina, ko su izvršioci zločina, naredbodavci.
Zoran Pajić
RSE: Mnogi su skloni da kažu kako će pomirenje biti teže nakon posljednjih presuda u Haškom tribunalu. Kakav je vaš stav?
Pajić: Te presude su donesene na osnovu dokaznog postupka. Ali sasvim je sigurno da je dokazni postupak vodio ka tome da optužnica padne. Zato mislim da su sasvim sigurno žrtve dobile šamar ovim oslobađajućim presudama jer im je implicite rečeno:„ Pa eto, zločina nije ni bilo.“ Ispada sad da je „Oluja“ bila elementarna nepogoda.
RSE: A može li to sad zaoštriti odnose u regiji? Mnogi su polagali velike nade u Tribunal.
Pajić: Haški tribunal je učinio mnogo više nego što se do njega očekivalo. Donijeto je ipak preko 160 presuda, otvoreni su mnogi procesi, postavljen je određeni standard suđenja. Međutim, sve što je Tribunal uradio, pa i nacionalni sudovi, nije praćeno jednim otvorenim dijalogom o zločinima koji su počinjeni u jugoslovenskim ratovima. Još uvijek na svim stranama imate jedno dosljedno, uporno poricanje zločina. Onda imate jednu tendenciju tog užasnog izjednačavanja odgovornosti za rat i za počinjene zločine. I ja sam prilično skeptik da će doći do tog pomirenja. Ono čime bi vjerovatno trebala sva društva u regionu biti zadovoljna, to je da dođe do jedne normalne koegzistencije. Pomirenje je suviše krupna riječ. Na kraju-krajeva, odlučujući faktor pomirenja su žrtve. I lako će se pomiriti političari i ovaj intelektualno-politički establišment, ali je problem u tome što će ostati jedna ogromna populacija koja je pretrpjela najveće gubitke za vrijeme rata - i tu je teško očekivati pomirenje u ovim uslovima o kojima govorim.
**************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
