„Posljednji put sam ga vidio živog 11. jula 1995. godine. Pronađen je 2011. godine. Od tada do danas njegovo tijelo je bilo u Komemorativnom centru u Tuzli. Supruga i ja smo odlučili da ukopamo nekompletno tijelo, da znam gdje da dođem“, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Ahmo Ibišević, koji će 11. jula 2020. u Potočarima kod Srebrenice ukopati sina Salku, koji je najmlađa je žrtva koja će ove godine biti ukopana u Memorijalnom centru Potočari. Imao je 23 godine 1995. godine.
Mlađeg sina, kaže Ahmo, još nije pronašao. U Memorijalnom centru Potočari ukopao je do sada dva sina, dva brata i majku.
Bahrudin Salihović će u subotu, 11. jula, ukopati oca Bajru, koji je 1995. imao 52 godine. Sa ocem se, kaže, rastao 11. jula, iste godine. I on će ukopati nekompletno tijelo oca. Brat i sestre žive u inostranstvu i zbog pandemije COVID-a 19, neće doći na ukop.
„Za dva dana biće 25 godina kako sam ga posljednji put vidio. Izgubio sam tri tetka, sedam tetića, dajdžu, amidže, amidžiće. Svi su ukopani u Memorijalnom centru. Posljednji kojeg ću ukopati je moj otac“, priča Bahrudin.
Bahrudin je preživio je genocid, kako kaže, jer se dva dana krio među ubijenim Srebreničanima.
„Preko dana sam se krio tako što sam preko sebe stavljao leš mrtvoga čovjeka koga nisam znao. Dok prođe dan, a navečer kreneš dalje, kilometar dva, sve sam to preživio“, kaže Bahrudin.
U Memorijalnom centru Potočari kod Srebrenice 11. jula će biti ukopano devet nekompletnih tijela ubijenih Srebreničana u genocidu 1995.
Među njima je i Kemal, muž Hasibe Musić. Imao je 27 godina kada je ubijen. Ona kaže kako je naknadno odlučila da ga sahrani u subotu.
„Pronašla sam ga u okolini Kozluka. Ukopala sam i djevera 2016.“, kaže Hasiba.
Smail Avdagić je u Potočare došao da ukopa amidžu (očevog brata) koga nikada nije upoznao, jer je rođen 1993.godine.
„Ja o njemu ne znam ništa. Ne znam ni njega ni oca. Da nema njihovih slika, ja uopšte ne bih znao kako oni izgledaju. Došao sam da ga ukopam, jer amidža nije imao djecu. Mi koji smo preživjeli genocid ćemo ga ukopati“, ističe Smail.
Tabut Hasiba Hasanovića u Potočare je došla da dočeka sestra od njegove supruge, koja će stići u petak.
„Otišao je preko šume sa ocem i braćom. Oni su pronađeni prije, a on tek sada. Ovdje su mu ukopana tri brata i otac. Tako je bilo. Mora se dalje živjeti, ali je teško“, priča Hasibova svastika.
Kolona sa posmrtnim ostacima devet žrtava genocida u Srebrenici iz jula 1995. godine, koja je krenula iz Visokog u četvrtak ujutro, stigla je u Potočare oko 16 sati, 9. jula.
Kolona se kratko zaustavila ispred zgrade Predsjedništva BiH u Sarajevu, gdje se okupio veći broj građana, kao i predstavnici političkog života u Bosni i Hercegovini.
U Srebrenici su u završnoj fazi pripreme za 11. juli, kada će se u Memorijalnom centru obaviti kolektivna dženaza za devet žrtava genocida.
Najstarija žrtva koja će biti ukopana je Hasan (Alije) Pezić iz mjesta Pustoše kod Vlasenice. On je imao sedamdeset godina kada je ubijen, a nestao je 1995. godine na području Kozluka.
U mezarju Memorijalnog centra Potočari ove godine bit će ukopani:
- Sead (Huso) Hasanović, rođen 1971. u Krivačama kod Han Pijeska
- Alija (Bekto) Suljić, rođen 1969. u Poznanovićima, Srebrenica
- Hasan (Alija) Pezić, rođen 1925. u mjestu Pustoše
- Hasib (Šaban) Hasanović, rođen 1970. u Slatini kod Srebrenice
- Zuhdija (Suljo) Avdagić, rođen 1947. godine u Novoj Kasabi
- Bajro ( Ramo) Salihović, rođen 1943. u Voljavici kod Bratunca
- Ibrahim (Hamid) Zukanović, rođen 1941. u Sasama kod Srebrenice
- Salko (Ahmo) Ibišević, rođen 1972. godine u Ljuboviji
- Kemal (Husein) Musić 1968. rođen u Glogovoj.
Sedam porodica koje su ranije dale saglasnost za ukop posmrtnih ostataka svojih najmilijih, tu saglasnost su povukle. Razlog je što zbog pandemije mnogi članovi porodica žrtava neće moći prisustvovati dženazi i ukopu u Potočarima.
U Komemorativnom centru u Tuzli nalaze se posmrtni ostaci još 97 žrtava za koje je stigao DNK nalaz o identitetu, ali te žrtve nisu zvanično identifikovale porodice.
U Memorijalnom centru u prethodnih 19 kolektivnih dženaza ukopano je 6.610 žrtava genocida.
Prva kolektivna dženaza obavljena je 31. marta 2003. godine, kada je ukopano 600 žrtava. Druga dženaza je te godine obavljena 11. jula.
Iste godine 20. septembra, obavljena je i treća dženaza, uz prisustvo Billa Clintona, bivšeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, koji je tog dana i zvanično otvorio Memorijalni centar Potočari.
* Saradnja na tekstu: Sadik Salimović
Facebook Forum