Dokumentovanje ratnih logora u BiH: Još jedan kamenčić u mozaiku istine

U narednih pet godina u BiH trebali bi biti popisani svi logori i mjesta zatočenja iz rata. To je cilj projekta “Dokumentovanje logora u ratu u BiH”, što bi bila dragocjena kocka u mozaiku utvrđivanja činjenica o prošlosti. Na ovaj način stvorila bi se jedinstvena baza podataka. Procjenjuje se da se radi o preko 600 lokacija i na hiljade osoba.

“Dokumentovanje logora i mjesta zatočenja u kontekstu utvrđivanja činjenica o prošlosti” stvaranje je baze podataka koja će biti dostupna javnosti i omogućiti potpunije informacije o različitim logorima i zatvorima na prostoru BiH od 1992. do 1995. godine. Za samo nekoliko mjeseci okončani su profili za 15 logora i mjesta zatočenja. Koordinator projekta Hikmet Karčić navodi podatke sakupljene o tri mjesta zatočenja u ratu, kazneno-popravnim domovima u Foči i Butmiru, te Silosu Kaćuni na području Busovače.

„Najveći broj ubijenih zatočenika bio je u KP domu Foča, 266 Bošnjaka i Hrvata. Najveći broj logoraša, odnosno zatočenika koji su prošli kroz neki logor u BiH bio je, prema dosadašnjim istraživanjima, u KP domu Butmir - to je cifra od 10.000 ljudi“, kaže Karičić.

Iako su od rata prošle dvije decenije, niti jedna državna instituicije nije napravila jedinstvenu bazu podataka o logorima u BiH, a niti o ljudima koji su bili zatočeni tokom rata. Na ovaj način to će se promijeniti, tvrdi Karčić.

„To će značiti prekid manipulacije i politizacije udruženja žrtava, logoraša itd.. Imaćemo jednu naučnu publikaciju o svim logorima i mjestima zatočenja u BiH. Ovo je prvi projekat koji su u BiH radi na ovu temu. Danas ne postoji definicija logora. To je jedan od problema sa kojima se mi suočavamo“, kaže naš sagovornik.

Projekat će trajati ukupno tri do pet godina, a njegov konačni cilj je da se popišu sva mjesta zatočenja. Procjenjuje se da se radi o preko 600 lokacija. Popis logora u BiH neće biti jednostran. Bez obzira koje su nacionalnosti bili zatočenici, svi logori i mjesta zatočenja moraju biti evidentirana, tvrdi direktorica "Centra za demokratiju i tranzicionu pravdu" iz Banje Luke Zlatica Gruhonjić.

„Cilj jeste da popišemo sve logore, odnosno mjesta zatočenja koja su postojala na području BiH u periodu od 1992. do 1995. godine, kako bismo izbjegli manipulacije bilo koje vrste podacima, imenima itd“, objašnjava Gruhonjić.

Dokumentovanje logora provodi se u saradnji sa udruženjima logoraša, a korišteni su i dokazi Haškog tribunala, kao i izjave zatočenika u logorima i svjedoka tih događaja.

„Radimo na osnovu istraživanja na terenu. Radimo takođe na osnovu tzv. desk istraživanja, istraživanja haških presuda, presuda Suda BiH i ostalih sudova na području BiH, na osnovu različitih, relevantnih izvještaja do kojih možemo da dođemo, izvještaja UN-a itd“, kaže Zlatica Gruhonjić.

Projekat je podržao i profesor Zdravko Grebo. Podsjetivši na ideju "Knjige mrtvih” u BiH, profesor Grebo smatra kako je vrlo bitno da se utvrde činjenice o žrtvama iz devedestih, da svaka žrtva ima svoje ime i prezime, te da se na taj način izbjegnu manipulacije žrtvama koje se često koriste za nečasne političke ciljeve.

„Ovo je još jedan od pokušaja da se dođe makar do faktografske istine, do koje nikad neće, naravno, doći u cjelini, ali da se makar utvrde činjenice o onome što nam se ili što su nam užasno napravili neki drugi ljudi. Mapiranja logora i mjesta zatočeništva bi trebala da bude još jedan kamenčić u tom mozaiku utvrđivanja istine“, ističe Grebo.

Savez logoraša BiH učestvovao je kao partner u implementaciji projekta u periodu august - decembar 2013. godine, te svoj doprinos dao u dokumentovanju deset logora za koje postoje pravosnažne sudske presude. Od rezultata projekta u potpunosti se ograđuju, kaže predsjednik Saveza Jasmin Mešković.

„Mi ne stojimo iza toga. Opredjeljenje u Savezu logoraša BiH je jasno: za nas je logor samo ono gdje je bio logor, da je postojala odgovornost, da su ljudi prošli torturu zlostavljanja i mučenja i silovanje, a ne nikakvo skidanje s interneta i prepisivanje iz knjiga“, objašnjava Mešković.

Prema navodima udruženja bivših logoraša u BiH, oko 1.350 mjesta zatočenja, logora i sličnih pritvora postojalo je u BiH tokom rata. Iako nema zvaničnih, podaci udruženja govore da je oko 200.000 ljudi bilo zatočeno unutar ili na neki način prošlo kroz logore tokom rata u BiH, dok je, prema navodima Haškog suda i sudova u BiH, utvrđeno da je u logorima ubijeno oko 1.000 osoba.