Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se višednevnim iskazom Mileta Poparića, vještaka za balistiku koji je kao svjedok obrane pokušao osporiti odgovornost srpskih snajperista za ubijanje i ranjavanje Sarajlija, tijekom prve polovice devedesetih godina (1992-1995).
Treći dan unakrsnog ispitivanja optužba je suočila Poparića s obavještajnim podacima iz vojnih dokumenata Armije Bosne i Hercegovine u kojima su opisani artiljerijski i snajperski položaji VRS-a, a za koje je vještak obrane prethodno ustvrdio – da nisu bili mjesta ispaljenja smrtonosnih hitaca.
Dana 25.svibnja 1994.godine otvorena je artiljerijska vatra na autobus s putnicima u Ulici Branioca Dobrinje - tijekom čega su u noge pogođene dvije žene.
„Niste vidjeli nikakve vojne dokumente koji bi mogli utjecati na Vaše mišljenje o tome – da je na Teološkom fakultetu bilo protuavionskih mitraljeza?“, suočila je Poparića u vezi incidenta tužiteljica Carolyn Edgerton.
„Prema onom što sam vidio na fotografiji, teško da su bili tu. Čini mi se da je tu (pre) mali otvor, koliko mogu procijeniti prema fotografiji“, negirao je svjedok obrane, nakon čega mu je tužiteljica predočila obavještajni dokument ARBiH u vezi položaja VRS-a, a među kojima je i spomenuto mitraljesko gnijezdo na Teološkom fakultetu.
Nakon pokazanih dokumenata ARBiH o mitraljeskom gnijezdu- Poparić je prihvatio kako je to bilo moguće.
O gađanju civila artiljerijskim i snajperskim oružjem
Poparić je u glavnom iskazu ustvrdio kako VRS nije imala oko Sarajeva oružje s kojim bi mogla na kilometar i pol pogoditi stradale civile, poput spomenutog autobusa.
Tužiteljica je zato u unakrsnom ispitivanju predočila vojne dokumente koji spominju položaje VRS-a s PAT-ovima (protuavionski top), kao i PRAGA-ma, čiji je domet bio i do 3,5 kilometra.
„Vi ste rekli da pripadnici VRS-a nisu imali oružje da gađaju na takvim daljinama“, upozorio je pri tom predsjedavajući sudac Alphons Orie.
„To je bila visoko militarizirana zona, što je potvrđeno dokumentima“, nadovezala se tužiteljica Edgerton.
„Ja to ne sporim, ja sam rekao da je bio tamo i tenk“, ogradio se pri tom svjedok, pokušavajući prikazati da nije ništa skrivao u svojoj analizi sarajevskih incidenata.
Tijekom trećeg dana unakrsnog ispitivanja bilo je riječi o žrtvama snajperske vatre u naselju Hrasno, pogođenim civilima Nafi Tarić i njezinoj kćerki Elmi (rujan 1993.), kao i stradalim Munibu Ćutuku, Enveru Omeroviću i obitelji Tarić.
„Činjenica je da je bilo pucanja i da je to padalo okolo, ali ne mogu reći da je to bilo namjerno“, ustrajao je pri tom Poparić u vezi svoje teze – o kolateralnim žrtvama sukoba, a ne namjernim terorom nad civilima čime je, prema optužnici, VRS željela natjerati sarajevske vlasti na određene ustupke.
Spomenuti su i neboderi u Grbavici, zgrada Metalke, kao i Židovsko groblje – kao snajperski položaji VRS-a s kojih su gađane Sarajlije.
Na suđenju za dvostruki genocid, progone, teror Sarajlija i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce – Poparić će iskaz nastaviti i u srijedu.
VIDEO: Dio unakrsnog ispitivanja Poparića
