Sarajevo Film Festival i ove godine donijeo je bogatu ponudu dokumentarnih filmova, čije autore krasi kreativan i ozbiljan pristup u radu. Za glavnu nagradu Srce Sarajeva bore se 23 dokumentaraca, a na nekima od njih autori su radili pet do šest godina. Neke filmove krasi i visokobudžetna produkcija, što nije uobičajeno za ovu filmsku formu, pa je za očekivati da će mnogi od njih privući i publiku u kinima.
Autori su se bavili različitim temama od ratnih zločina, života u tranzicijskom društvu, do problema migracija i maloljetničke delikvencije. Svjetsku premijeru imao je i film „Jedan dan u Sarajevu“, boshakohercegovačke redateljice Jasmile Žbanić.
„Film 'Jedan dan u Sarajevu' pokazuje Sarajevo iz ugla četrdesetak ljudi koji su snimali taj dan, a to je bio 28. juni 2014. godine. Zanimalo me kako Sarajevo živi sto godina nakon atentata i onog što kažu da je bio početak Prvog svjetskog rata. Imali smo različite priče, koje smo uklopili u jedan film i koji govori koliko je sve ostalo isto i koliko se promijenilo poslije ovih sto godina. Jako sam zadovoljna reakcijama publike“, kaže Žbanić.
Ova renomirana bosanskohercegovačka redateljica započela je karijeru praveći dokumentarne filmove. Smatra da je konkurencija u ovogodišnjoj selekciji dokumentarnog filma izuzetno jaka.
„Dokumentarni flim jako volim, ali više sam pravila igrane filmove jer jako volim raditi s glumcima. U dokumentarnom programu cijenim ljude koji su radili svoje filmove i po deset godina. To je nevjerovatna vrsta posvećenosti i discipline, kojoj se čovjek stvarno treba diviti“, naglašava Žbanić.
Neizostavna tematika i ovogodišnje ponude dokumentarnih filmova iz regije jesu ratni zločini počinjeni na prostoru bivše Jugoslavije. Svjetsku premijeru imao je i film „Izmaglice Srebrenice“ Samira Mehanovića, koji govori o prirodi ljudskog života, ratu i oprostu.
„Bitno je da u ovoj regiji počne dijalog među ljudima. Ovdje postoji zavjera šutnje i zbog toga ljudi ne pričaju i diskutuju, nema političke demokracije. Svakih pedeset godina, neko se nekome sveti“, kaže Mehanović.
Sličnom temom bavila se i Marija Ristić, redateljica iz Srbije. Ona je u filmu „Nedodirljivi“ zajedno sa Nemanjom Babićem obradila temu ratnih zločina počinjenih na Kosovu.
„Ono što je nama važno i zašto smo ustvari radili ovaj film jeste da smo prikazali i žrtve i počinioce da govore o jednom zločinu. Svi smo svedoci toga da se u regionu ne veruje jednoj strani i uvek se optužuje druga“, naglašava Risitć.
Kao i svake godine u selekciju su uvršteni i kratki dokumentarni filmovi, dužine od 10 do 40 minuta, koji su oduvijek bili jedna od najuspješnijih dokumentarnih formi ove regije. Jedan takav film napravio je i student režije sarajevske Akademije scenskih umjetnosti Nedim Alikadić. Njegov film „Autorefleksija“ sačinjen je od arhivskih snimaka koje govore o njegovom vlastitom životu.
„Mislim da je to jedan od težih zadataka za autore sagledati svoj život u globalu. Imao sam sreću da sam imao te snimke, koje su sačuvali moji roditelji od svoje prve do četrdesete godine, koliko sada imam. Gledajući sve to nije bilo nimalo lako prolaziti kroz sve te snimke, jer ima tužnih i sretnih dešavanja“, kaže Alikadić.
Dugogdišnja selektorica Takmičarskog programa za dokumentarni film Rada Šešić ističe kako su ovogodišnji dokumentarici prikazani na festivalu spremni i za publiku u kinima. Njhova kvaliteta može se mjeriti sa kvalitetom igranog filma, dodaje Šešić.
„Autori rade filmove poput igranih filmova koji imaju dramaturgiju i koji od početka do kraja drže tenziju i otkrivaju radnju i taj dokumentarisitčki zaplet na jedan stručan, dramaturški i osmišljen način. Imamo i dva filma koja izlaze iz normalne dužine. Jedan, na primjer, traje 188, a drugi 146 minuta. Prvi je napravio jedan od najčuvenijih dokumentarista svijeta Nikolaus Geyrhalter iz Austrije“, objašnjava Šešić.
Laureati za najbolji dokumentarni film bit će proglašeni u subotu 22. kolovoza na dan zatvranja 21. Sarajevo Film Fesitvala.