Oko stotinu raseljenih osoba i izbjeglica još uvijek nisu uselili u nove stanove u prigradskom naselju u Doboju, na sjeveru Bosne i Hercegovine.
Zgrada, namijenjena za njih, je završena u februaru ove godine, a useljenje je trebalo biti prije septembra, kaže Davor Čordaš, vršilac dužnosti direktora Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije entiteta Republika Srpska za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Međutim, kako je rekao, nema novca da se priključi struja, voda i kanalizacija, te da se završi uređenje oko zgrade.
Kada je počela izgradnja stanova?
Izgradnja stambenog kompleksa u kome se nalaze 134 stana namijenjena za izbjegle i raseljene osobe, nalazi se u dobojskom prigradskom naselju Bare i pet minuta vožnje od kolektivnog centra u kome trenutno borave ova lica.
Nakon početka radova, sredinom novembra 2019. godine, na gradilištu je boravio i Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske (RS) .
Tada je najavio da će zgrada biti završena prije roka, odnosno do marta 2022. godine.
Među onima koji i dalje čekaju Viškovićevo obećanje je Đorđo Momčičević. U kolektivnom centru u Doboju je smješten 22 godine. Radi se o bivšem Domu penzionera, u kome, pored njega, živi oko stotinu osoba. Đorđo kaže da je u ovom domu dočekao svoj 90-ti rođendan.
"Nama je ovdje po svojom prilici zimovati. Stojimo kao onaj list. Samo čekamo kad će otpasti. Volio bih da dobijemo te stanove. Znam da je moje dok sam živ. To su trajni stanovi i moje dijete najzadnje, tako su nam bar rekli, može tu ostati dok je ono živo, a poslije toga prelaze u vlasništvo Grada. Od toga još nema ništa", priča za RSE Momčičević.
Prije rata u BiH od 1992. do 1995. godine Đorđo je živio nedaleko od Žepča, udaljenog oko šezdesetak kilometara od Doboja.
Penziju je zaradio kao zidar u bivšem građevinskom preduzeću Bosna u Zenici.
"Kuću je uništila granata. Imovinu ništa nisam dirao. Nisam prodavao, neću ni prodavati, a ne mislim se ni vratiti", dodaje on.
Skromni životni uslovi
Momčičević, kao i drugi korisnici alternativnog smještaja u Domu penzionera, živi u sobi sa kupatilom od 15-ak kvadrata.
Ne plaćaju struju, vodu i grijanje, dok se najsiromašniji među njima hrane u javnoj kuhinji.
Njegova supruga preminula je u kolektivnom centru početkom 2021. godine.
"Umrla je u sobi. Sad će biti, 12. januara, pune dvije godine. 88. godina joj je bila kad je umrla. Nije dočekala trajni smještaj", ističe on.
Bivši dom penzionera je oštećen tokom poplave 2014.godine. Na mnogim mjestima pokidane su instalacije za struju i centralno grijanje.
U kolektivnom centru u Doboju uglavnom su smještene starije osobe sa niskim penzijama.
Dragica Jović ima 83 godine i živi sama. Porijeklom je iz okoline Zavidovića, gradića udaljenog sedamdesetak kilometara od Doboja.
"Ima deset godina kako mi je čovjek ovdje umro. Penzija mi je 320 maraka (oko 160 eura). Sve je skupo, a para malo. Moram kupovati lijekove, a i oni su skupi. Ne mogu se sama o sebi brinuti. Ne znam ni kuda ni šta. Svaki dan plačem", priča ona.
Fali više od milion maraka za preostale radove
Na gradilištu gdje je izgrađena stambena zgrada mjesecima nema radnika. Ograđeno je armaturnim mrežama koje su na mjestima zarasle u travu. Prostor oko novih zgrada sa fasadama nije uređen.
"Mi smo očekivali da će Grad (Doboj), paralelno kad mi budemo gradili zgradu, raditi infrastrukturu. Moramo vidjeti s Gradom što oni misle o svemu tome, jer to uređenje bi trebalo biti njihova nadležnost, ali razvuklo se", objašnjava Davor Čordaš, iz Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije entiteta Republika Srpska, precizirajući da je za vanjsko uređenje potrebno obezbijediti više od 1,5 miliona maraka (oko 750.000 eura).
U gradskom budžetu u Doboju u ovoj godini nije obezbijeđen novac za preostale radove u stambenom kompleksu.
Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja, kaže za RSE da na papiru ne postoji takva obaveza Grada.
"Sporazum koji je nekad potpisan definisao je obaveze Grada i tada Ministarstva, sada Sekretarijata. To su radili gospodin Petrović (Obren Petrović, bivši gradonačelnik Doboja, op.a) i tada ministar Čordaš. Usmeno su se dogovorili da će Grad preuzeti obavezu da završi vanjsko uređenje.
U pismenom sporazumu, međutim, nigdje ne stoji da je to obaveza Grada. Mi nismo imali sredstva planirana u budžetu zato što to nije bila naša obaveza", objašnjava Jerinić.
Krajem februara Jerinić i Čordaš su se sastali u Gradskoj upravi u Doboju. Tada je iz Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije saopšteno da je u martu planiran početak preostalih radova na zgradama.
Milan Stjepanović, dugogodišnji stanovnik kolektivnog centra kaže za RSE kako ne zna zbog čega još nije uselio u stan.
"Oni najbolje znaju šta su pregovarali. Oni sklapaju ugovore. Ne znam kome su dali pare i ko nije završio. Nek rješavaju. Kao građanin nisam uključen u to. Odavde bih otišao odmah. Ovdje uopšte nije uslovno. U sobi sa kupatilom i spavam i kuham", kaže Stjepanović.
Izgradnja stanova je počela je 2019.godine u okviru projekta koji se finansira iz kredita Razvojne banke Vijeća Evrope. Ukupna vrijednost projekta za Bosnu i Hercegovinu je blizu 120 miliona maraka (oko 60 miliona eura).
Novac je predviđen za ukidanje 121 kolektivnog centra u Bosni i Hercegovini u kojima je smješteno više od 7.000 ljudi.
