Tradicionalna međunarodna pozorišna revija Tuzlanski pozorišni dani, počela je 11. septembra ove godine. Teatarsku publiku očekuje deset predstava, jedna izložba i dva koncerta. Tim povodom, gost RSE je direktor Narodnog pozorišta Tuzla, Armin Ćatić.
Ćatić: Premijera je bila uspješna. Režiser je Nermin Omić. Tekstopisac je Hriste Gojčeva, poznati bugarski savremeni pisac. Najvažnije je da je publika zaista uživala u predstavi. Oduševljeni smo svi mi koji radimo u Narodnom pozorištu i ljudi koji nas tradicionalno posjećuju, mogu reći već dvadeset godina.
Mislim da je Nermin Omić uradio fenomenalan posao. Rijetko se glumci usude da režiraju predstave. Nermin radi u Narodnom pozorištu već 25 godina i bard je Narodnog pozorišta Tuzla. Svoje glumačko znanje i umjeće koje posjeduje, uspio je da prenese na mlade ljude i da ovim ozbiljnim rediteljskim konceptom predstavi priču o ljudima izgubljenim na putu ka EU.
Ćatić: Da. Bila je to izložba mladog slikara, Aleksandra Markovića, pod nazivom Moving experience, tako da smo imali priliku vidjeti i prije samog premijernog izvođenja i tu izložbu.
Tuzlanski pozorišni dani su nastali 1993. godine, kada je bilo teško u BiH, sa ciljem nostalgičnih sjećanja na Jajce i Brčko. Međutim sada su ti festivali ponovno oformljeni, a Tuzlanski pozorišni dani su dobili drugačiju formu, u kojoj sada imamo priliku da gledamo predstave iz regiona. Tuzlanski pozorišni dani u samoj ideji su nastali kao pozorišna manifestacija u kojoj se ljudi povezuju. Mislim da je u ovih dvadeset godina publika uživala u predstavama mnogih pozorišta iz regiona i iz Evrope.
Ćatić: Sa malim izmjenama, gosti dolaze. Uvijek uspostavimo kontakt sa pozorištima iz Zagreba, Beograda i iz cijelog regiona, ali uvijek imamo i goste iz Mađarske, naše prijatelje iz Pećuha. U proteklih dvadeset godina su gostovali teatri iz Austrije, Poljske, Slovenije. Međutim prije dvije-tri godine, kada je nastupila recesija, mnogi festivali, a ne samo naš, su doživjeli malu prekombinaciju jer nismo mogli da ugostimo sve fenomenalne predstave iz regiona.
Ćatić: Pretpostavljam da ste postavili retoričko pitanje?! Mislim da to pitanje sadrži i odgovor. Zaista je teško, a meni je malo i dosadno stalno govoriti da je teško. Nekako svi govorimo da je teško, a kada hoćemo da se parkiramo, vidimo auta koja koštaju i po 30.000 KM, tako da ne znam više da li je teško ili ljudi jednostavno neće da pogledaju malo stvari okolo.
Imali smo juče priliku da gledamo jednu divnu predstavu u kojoj Tomas Man razgovara sa svojom suprugom koja kaže da je matematika bitnija od umjetnosti, dok on tvrdi da je suprotno. Ne znam da li je danas ljudima uopće bitna i matematika i umjetnost. Smatram da je teško iz prostog razloga što dosta ljudi nema razumijevanja za, ne samo pozorišnu umjetnost, nego i umjetnost uopće. Mislim da novca ima.
Nije teško u smislu da je nas neka sila pritisla pa mi ne možemo ništa da uradimo, već ljudi stvaraju probleme i stvaraju situacije. Pozorišna umjetnost, koja će trajati i poslije nas, a postojala je i prije nas, će pronaći svoj put. Ona je kao voda i jednostavno se probija i pomjera planine. Tako da će i Tuzlanski pozorišni dani i Narodno pozorište Tuzla prevazići sve te probleme. Hvala bogu imamo mnogo dobrih prijatelja i ljudi koji su u istoj situaciji. Družimo se kao jedna sekta koja se razumije i koja pokušava da održi nešto što se jednostavno mora održati.
Ćatić: Tuzla inače živi ljeti. Tuzla ima Panonska jezera koja su na neki način i ventil ljudima koji nemaju priliku da odu negdje dalje, da proputuju. Turistička sezona u Tuzli je bila uspješna, a i samim tim imamo i druga dešavanja. Imamo tuzlanski filmski festival koji će se desiti za nekih četiri do pet dana. Mnogi govore zašto da imamo dva festivala u BiH, ali zašto ne? Imamo festival filma i u Orašiju i u Mostaru. Bitno je da se dešavaju lijepe stvari i ti festivali će vjerovatno da povežu ljude, a ne da ih posvađaju.
Svakog ko je entuzijasta i ko želi da napravi nešto dobro, ne samo u Tuzli, nego i u BiH, treba podržati, a ne govoriti da nam takvo nešto ne treba.
Stalno imamo potrebu da kritikujemo nešto što je nama neshvatljivo. Treba gledati pozitivno na stvari i prestati govoriti da je teško. Uvijek se osvrćem na ovo što sam rekao na početku, da mnogi voze skupe automobile. Ne znam odakle i kako, ali ljudi jednostavno žive. Trebamo biti malo skromniji i trebamo svi usmjeriti svoje snage. U menadžmentu Narodnog pozorišta se trudimo da uspostavim umjetničku koncepciju pozorišta, da festival bude kao što je bio i prethodnih godina. Mi se zaista trudimo. Ima prijatelja i ljudi koji doniraju i pomažu Narodno pozorište Tuzla.
Ćatić: Hrvatsko kulturno društvo Napredak već godinama usko surađuje sa Narodnim pozorištem Tuzla, tako da ćemo kroz ovaj koncept Tuzlanskih pozorišnih dana predstaviti kroz jedan koncert i Hrvatsko društvo Napredak. Na samom kraju Tuzlanskih pozorišnih dana, pošto su dvadeseti jubilarni dani, pozvali smo najbolje jazz muzičare u regionu, koji su se okupili u grupi Jazz gerila. Tuzlanska publika, koja voli takvu vrstu muzike, će imati priliku da uživa u njihovom koncertu, koji će se desiti ispred Narodnog pozorišta Tuzla.
Ćatić: Naravno. Mislim da Narodno pozorište Tuzla u proteklih dvadeset godina odlično radi. Ljudi su i u ratu dolazili na predstave, kao što je to bio slučaj i u Sarajevu. Preživjeli smo mi i mnogo teža vremena. Ovo su super vremena, normalno živimo, imamo nešto i da pojedemo. Prije je bilo mnogo gore.
Mislim da će publika uvijek da uživa u Narodnom pozorištu Tuzla jer uvijek imamo, prije svega, i dobre glumce i dobar repertoar. U ovih dvanaest dana imamo priliku da uživamo i u izložbi i u dva koncerta i u 11 odličnih predstava iz regiona.
RSE: Dvadeseti tuzlanski Pozorišni dani, otvoreni su novom predstavom Narodnog pozorišta Tuzla, Opšta bolnica, a rediteljsku palicu za ovaj projekat preuzeo je Nermin Omić. Kako je publika reagovala tog prvog dana?
Ćatić: Premijera je bila uspješna. Režiser je Nermin Omić. Tekstopisac je Hriste Gojčeva, poznati bugarski savremeni pisac. Najvažnije je da je publika zaista uživala u predstavi. Oduševljeni smo svi mi koji radimo u Narodnom pozorištu i ljudi koji nas tradicionalno posjećuju, mogu reći već dvadeset godina.
Mislim da je Nermin Omić uradio fenomenalan posao. Rijetko se glumci usude da režiraju predstave. Nermin radi u Narodnom pozorištu već 25 godina i bard je Narodnog pozorišta Tuzla. Svoje glumačko znanje i umjeće koje posjeduje, uspio je da prenese na mlade ljude i da ovim ozbiljnim rediteljskim konceptom predstavi priču o ljudima izgubljenim na putu ka EU.
RSE: Vrlo aktuelna priča. Iste večeri je održana i izložba u okviru Tuzlanskih pozorišnih dana?
Ćatić: Da. Bila je to izložba mladog slikara, Aleksandra Markovića, pod nazivom Moving experience, tako da smo imali priliku vidjeti i prije samog premijernog izvođenja i tu izložbu.
Tuzlanski pozorišni dani su nastali 1993. godine, kada je bilo teško u BiH, sa ciljem nostalgičnih sjećanja na Jajce i Brčko. Međutim sada su ti festivali ponovno oformljeni, a Tuzlanski pozorišni dani su dobili drugačiju formu, u kojoj sada imamo priliku da gledamo predstave iz regiona. Tuzlanski pozorišni dani u samoj ideji su nastali kao pozorišna manifestacija u kojoj se ljudi povezuju. Mislim da je u ovih dvadeset godina publika uživala u predstavama mnogih pozorišta iz regiona i iz Evrope.
RSE: Bit će ukupno prikazano deset predstava. Odakle sve dolaze gosti ove godine?
Ćatić: Sa malim izmjenama, gosti dolaze. Uvijek uspostavimo kontakt sa pozorištima iz Zagreba, Beograda i iz cijelog regiona, ali uvijek imamo i goste iz Mađarske, naše prijatelje iz Pećuha. U proteklih dvadeset godina su gostovali teatri iz Austrije, Poljske, Slovenije. Međutim prije dvije-tri godine, kada je nastupila recesija, mnogi festivali, a ne samo naš, su doživjeli malu prekombinaciju jer nismo mogli da ugostimo sve fenomenalne predstave iz regiona.
RSE: Koliko je danas teško napraviti pozorišni ili bilo kakav drugi festival u BiH, kada znamo kakva je situacija sa kulturnim institucijama?
Ćatić: Pretpostavljam da ste postavili retoričko pitanje?! Mislim da to pitanje sadrži i odgovor. Zaista je teško, a meni je malo i dosadno stalno govoriti da je teško. Nekako svi govorimo da je teško, a kada hoćemo da se parkiramo, vidimo auta koja koštaju i po 30.000 KM, tako da ne znam više da li je teško ili ljudi jednostavno neće da pogledaju malo stvari okolo.
Imali smo juče priliku da gledamo jednu divnu predstavu u kojoj Tomas Man razgovara sa svojom suprugom koja kaže da je matematika bitnija od umjetnosti, dok on tvrdi da je suprotno. Ne znam da li je danas ljudima uopće bitna i matematika i umjetnost. Smatram da je teško iz prostog razloga što dosta ljudi nema razumijevanja za, ne samo pozorišnu umjetnost, nego i umjetnost uopće. Mislim da novca ima.
Nije teško u smislu da je nas neka sila pritisla pa mi ne možemo ništa da uradimo, već ljudi stvaraju probleme i stvaraju situacije. Pozorišna umjetnost, koja će trajati i poslije nas, a postojala je i prije nas, će pronaći svoj put. Ona je kao voda i jednostavno se probija i pomjera planine. Tako da će i Tuzlanski pozorišni dani i Narodno pozorište Tuzla prevazići sve te probleme. Hvala bogu imamo mnogo dobrih prijatelja i ljudi koji su u istoj situaciji. Družimo se kao jedna sekta koja se razumije i koja pokušava da održi nešto što se jednostavno mora održati.
RSE: Tuzla živi ovih deset dana festivala? Pet dana festivala je završeno. Kakva je atmosfera u gradu?
Ćatić: Tuzla inače živi ljeti. Tuzla ima Panonska jezera koja su na neki način i ventil ljudima koji nemaju priliku da odu negdje dalje, da proputuju. Turistička sezona u Tuzli je bila uspješna, a i samim tim imamo i druga dešavanja. Imamo tuzlanski filmski festival koji će se desiti za nekih četiri do pet dana. Mnogi govore zašto da imamo dva festivala u BiH, ali zašto ne? Imamo festival filma i u Orašiju i u Mostaru. Bitno je da se dešavaju lijepe stvari i ti festivali će vjerovatno da povežu ljude, a ne da ih posvađaju.
Svakog ko je entuzijasta i ko želi da napravi nešto dobro, ne samo u Tuzli, nego i u BiH, treba podržati, a ne govoriti da nam takvo nešto ne treba.
Stalno imamo potrebu da kritikujemo nešto što je nama neshvatljivo. Treba gledati pozitivno na stvari i prestati govoriti da je teško. Uvijek se osvrćem na ovo što sam rekao na početku, da mnogi voze skupe automobile. Ne znam odakle i kako, ali ljudi jednostavno žive. Trebamo biti malo skromniji i trebamo svi usmjeriti svoje snage. U menadžmentu Narodnog pozorišta se trudimo da uspostavim umjetničku koncepciju pozorišta, da festival bude kao što je bio i prethodnih godina. Mi se zaista trudimo. Ima prijatelja i ljudi koji doniraju i pomažu Narodno pozorište Tuzla.
RSE: Ne smijemo zaboraviti i koncerte koji će biti održani u toku festivala. O čemu je riječ?
Ćatić: Hrvatsko kulturno društvo Napredak već godinama usko surađuje sa Narodnim pozorištem Tuzla, tako da ćemo kroz ovaj koncept Tuzlanskih pozorišnih dana predstaviti kroz jedan koncert i Hrvatsko društvo Napredak. Na samom kraju Tuzlanskih pozorišnih dana, pošto su dvadeseti jubilarni dani, pozvali smo najbolje jazz muzičare u regionu, koji su se okupili u grupi Jazz gerila. Tuzlanska publika, koja voli takvu vrstu muzike, će imati priliku da uživa u njihovom koncertu, koji će se desiti ispred Narodnog pozorišta Tuzla.
RSE: Ostaje nam samo još da pozovemo sve one koji mogu da dođu na Tuzlanske pozorišne dane.
Ćatić: Naravno. Mislim da Narodno pozorište Tuzla u proteklih dvadeset godina odlično radi. Ljudi su i u ratu dolazili na predstave, kao što je to bio slučaj i u Sarajevu. Preživjeli smo mi i mnogo teža vremena. Ovo su super vremena, normalno živimo, imamo nešto i da pojedemo. Prije je bilo mnogo gore.
Mislim da će publika uvijek da uživa u Narodnom pozorištu Tuzla jer uvijek imamo, prije svega, i dobre glumce i dobar repertoar. U ovih dvanaest dana imamo priliku da uživamo i u izložbi i u dva koncerta i u 11 odličnih predstava iz regiona.
