Sanja Perić je tekstopisac. Bivši je novinar. Prva ljubav joj je bila Antena M. Kaže da je tu učila od najboljih. Sada u crnogorskom Parlamentu radi kao savjetnica za medije. Pisanjem tekstova za pjesme za djecu i odrasle bavi se više od 15 godina. Njene pjesme često pobjeđuju na festivalima, dvije su ušle u udžbenike za muzičko vaspitanje za osnovnu školu. Sa njenom pjesmom "Budi dijete na jedan dan" Crna Gora se prošle godine prvi put predstavila na dječijem Eurosongu, a nedavno je na festivalu Zlatna pahulja dobila nagradu "Dragan Radulović" za najbolji tekst. Njen muž je, takođe, novinar a ćerka Manja i sin Danilo su joj glavni izvor energije i inspiracije.
Subota, 4. april
Vikendi su u našoj kući za nekoga free time, ali ne i za "tatu" kome su svaka subota i nedjelja radni. Manja, Danilo i ja onda kombinujemo razne varijante druženja sa prijateljima, rodbinom, sa sobom samima.
I ovog jutra isto pitanje - mama, šta ćemo da radimo danas?
Smišljam usput, dok kuvam kafu bez koje teško da bi se mogao nastaviti moj dan.
Bacam pogled prema nebu, pa na stub ispred hotela sa kog se vijori crnogorska zastava - procjenjujem vremenske uslove za aktivnosti na otvorenom. (Kako je, ustvari, lijep pogled sa našeg balkona! Kad je vedro, stiže i do Lovćena.)
Voljela bih da smo pošli do Bara ili Budve sa našim drugarima, djecom koja će danas gostovati u ta dva grada i pjevati pjesme koje sam pisala. Posebno je lijep osjećaj kada tekstovi "ožive". Nadam se da će i zaživjeti.
Nedjelja, 5. april
Nikako ne uspijevam da prevarim budilnik u sebi i odspavam duže od pola 8.00, makar nedjeljom. Ipak, ljepota uranka je u tome što smo svo četvoro kući, bar do ručka. Igor onda ide na posao.
Dan je tmuran, kišan i nikome od nas se ne mrda iz kuće. Svi smo u dnevnoj sobi, biramo što bi zajedno mogli da gledamo dok traje naša mala dokolica. Na ekranu TV-a ogromni talasi lome ribarski brod, nema sumnje da ćemo to. Ipak, imamo profesionalnog ribolovca u porodici. "Savršena oluja" se prikazuje.
Čak tri člana Perića vrlo emotivno su doživjela kraj filma. Sreća pa naš tata nema ribarski brod, a ni onoliko vremena koliko bi on želio da provodi na moru. Briga manje.
Danas je počeo da se snima spot za pjesmu "Čarapice" koja mi je donijela nagradu "Dragan Radulović". Za ovu kao i za pjesmu "Roditelji" oprobala sam se i kao pisac scenarija. Vidjećemo kako će to izgledati kada se izmontira.
Ponedjeljak, 6. april
Radni dani liče jedan na drugi. Kao roboti na navijanje funkcionišemo svo četvoro sve dok opruga polako ne počne da usporava pred kraj dana. Nakon posla otišla sam do novootvorene optičke radnje. Pregled je bio besplatan, ali uz uslov da kod njih ugradim odgovarajuća stakla. To mi je OK pa puna entuzijazma ulazim da konačno dobijem dioptriju koja mi odgovara. Čini mi se deset preljubaznih radnica opkolilo me još sa ulaznih vrata.
Postižemo dogovor za koja stakla se odlučujem a onda tuš! Vadim svoje okvire i njihova lica poprimaju potpuno drugi oblik. "E onda morate da potpišete ovo!" Potura mi jedna od njih nekakav papir. Pitam: "Šta je to", kažu: "Da prihvatate štetu ukoliko naš majstor prilikom ugradnje slomi vaš okvir!" Pitam: "Zar ne bi trebalo vi meni da garantujete da se to uopšte neće desiti!" Kažu: "Ne!" I ja kažem: "Ne. Hvala, doviđenja!"
Utorak, 7. april
Još se zima ne predaje. Već nekoliko puta složene jakne i cipele ponovo su juče aktivirane. Ama baš nikakve sličnosti sa proljećem osim prognoze koja najavljuje čak 20. podiok ali tek od petka. Veliki petak. Tada završavam dnevnik.
I ovaj dan je u znaku stihova. Posebno sam zadovoljna "Srcem kapetana". Biće to prvi put da se moja pjesma takmiči na festivalu klapa. Zoja, koja će pjesmu otpjevati sa svojom klapom Alata, zaplakala je kad je pročitala tekst. Jedva čekam jun i Perast.
U toku su i konkursi za nekoliko dječjih festivala u regionu. Među njima i domaći, "Naša radost". Prošle godine bila je to prava radost jer je Milutin sa pjesmom "Sa mnom više nema zezanja", koju potpisujemo Peđa i ja, pobijedio i to odlukom oba žirija, onog kojim je predsjedavao čuveni Minja Subota, kao i Dječjeg žirija. Večeras su mi stigla i pitanja novinarke Nade o spotu za "Čarapice". Rado odgovaram. Ja živim svaku svoju pjesmu!
Srijeda, 8. april
Konačno sunce! Vjetar ne odustaje, ali ipak je mnogo drugačije. Sunce mami osmjehe, uz sunce sve je ljepše i lakše. Sa FB profila smješi mi se "Zbunjeni čovjek". To je crtež moje ćerke. Stvarno izgleda zbunjeno, a ja sam svjesna da su i ona i moj sin jako talentovana i, prije svega, vaspitana i dobra djeca. Pitam se samo, da li je to preduslov da dobro prođu u životu?! Nisam sigurna u odgovor. Oboje su odlični na tromjesečju, skroz odlični. Prvi i peti razred osnovne.
Rekla sam im da petice ne znače ništa ako ne umiju da primijene ono što su naučili. O udžbenicima i gradivu ne bih ovom prilikom. Na temu odlaska u školu prirode, jer je to ovih dana aktuelno, vrlo glasno sam saopštila - mi nismo za to! Uvjerenja sam da je više loših nego dobrih razloga koji mene i supruga opredjeljuju za takav stav. Jednodnevne izlete, međutim, zdušno podržavamo.
Iz škole stiže informacija da djeca sjutra imaju sportski dan, dan bez đačkih torbi. Radujem se više od njih!
Četvrtak, 9. april
Budva. Nekada grad u koji sam jako voljela da dođem. Davne 1996. Svetlana Ceca Slavković otpjevala je na Mediteranskom Muzičkom festivalu prvu pjesmu koju sam napisala. Danas sam tu poslovno tako da nema prostora za šetnju. Svakako prija vazduh, a možda je i bolje da ne vidim sve ono što se izgradilo posljednjih godina a što mi, najblaže rečeno, ne prija oku. Ako je ekonomski opravdano pa je tako trebalo - uredu, samo se meni to ne sviđa. Zato su Kotor i Ada mjesta gdje uvijek mogu ispuniti i oči i dušu.
Po povratku kući pitam moju ekipu kako im je protekao dan i čujem gromko suuuuuuuuuupeeeeeeer! O da, i meni je super što sam sada sa vama. Tu je i babin ručak, najbolji na svijetu. Predstoji nam nekoliko dana bez školskih i poslovnih obaveza.
Petak, 10. april
Dobro jutro! Ovo ni po čemu nije običan dan. Sunce, doručak, jaja ofarbana u kori crnog luka i pakovanje. Poslijepodne idemo na more. Destinacija Dobra voda i apartmani kod Slavka Petrovića.
Sjutra ujutro se organizuje takmičenje u ribolovu pa će Igor učestvovati, a nas troje ćemo se truditi da se maksimalno opustimo.
Nadamo se dobrom ulovu i bogatoj trpezi. Kod Slavka smo već boravili i to je rijetko lijep ugođaj s obzirom da je kuća na samoj pjeni od mora.
Dok muž peca, djeca igraju na plaži, a ja već osjećam ukus kafe s pogledom. Da li su neki ljudi svjesni koliko malo je potrebno da bude mnogo dobro? Na sreću, naša mala porodica to zna.
