Florian Bieber je profesor jugoistočnih evropskih studija na Univerzitetu u Grazu i direktor istoimenog instituta. U periodu 2001.-2006. radio je u Srbiji i BiH za Evropski centar za manjinska pitanja. Osim u Gracu, predaje na još nekoliko univerziteta, uključujući i na Univerzitetu u Sarajevu.
Subota, 7. novembar
Na putu od Hvara do Graca prolazim kroz Hrvatsku. Između izborne tišine i tihe kampanje, skoro da se ne primjećuje da je vođena kampanja. Nakon prelaska granice duž rute kojom prolaze izbjeglice posljednjih mjeseci, konačno susret dva svijeta. Na autoputu uobičajen saobraćaj. Austrijski policajac mi opušteno pokazuje da prođem. Međutim, u blizini, na lijevoj strani – žičana ograda, šatori, hiljade izbjeglica koje čekaju da napuste Sloveniju.
Da, austrijski kancelar je nedavno to nazvao "vratima sa dvije strane" - a ne ogradom. Nije toliko u pitanju sprečavanje izbjeglica da prođu (za sada), koliko onemogućavanje da se domognu "normalnog života", odvojivši "normalnost" autoputem, benzinskim pumpama, vinjetama i lošom hranom od ljudi koji bježe od rata, bijede i možda bilo kakve nade. Sve to potresa normalnost.
Nedjelja, 8. novembar
Uživanje u poznom ljetu u novembru, šetnja u parku. U večernjim satima pratim izborne rezultate u Hrvatskoj. Nakon što sam prestao da gledam televiziju prije mnogo godina - izbori, eurovizija ili drugi veliki događaji su jedina prilika kada uključim TV, ali ne i večeras. Umjesto toga, pratim različite web sajtove.
Najviše me je iznenadilo da je prolazak stotine hiljada izbjeglica preko Hrvatske imalo veoma malo uticaja na ishod izbora, što je dobro. Međutim, time se iskazuje i stav da "to nije naš problem", kao da Hrvatska, zapravo, još nije ušla u EU.
Ponedjeljak, 9. novembar
Povratak na posao, nastava. Predavanje o teorijama međunarodnih odnosa, poslije pokušavam da dam neke savjete za pripremu teza. Pod dubokim sam utiskom realnih posljedica međunarodnih odnosa i konflikta nedaleko od predavaonica. U istom trenutku to izgleda daleko. Danas je 26. godišnjica pada Berlinskog zida. Našao sam karikaturu koja prikazuje slavlje povodom ovog dana u situaciji kada se podižu novi zidovi širom Evrope. Da, oni su napravljeni da zadrže ljude izvan, a ne unutar. Stiče se utisak da prolazimo kroz odsudne trenutke, ali da još ne možemo da sagledamo posljedice.
Utorak, 10. novembar
Cjelodnevna nastava, razgovaramo o međuratnoj povijesti Balkana, jačanju autoritarnosti, društvenim pokretima, kako vlade reaguju (ili ne), završavajući debatu o autoritarizmu u današnjoj Turskoj. Uveče javna rasprava sa albanskim veleposlanikom u Austriji, koji nas je posjetio u Grazu, o evropskim integracijama. Nakon toga prekrasno izvođenje albanske muzike i austrijskih pjesama, uključujući predivnu Pranvera filloi me ardhë (Proljeće dolazi). Ali, najprije stiže zima.
Srijeda, 11. novembar
Završavamo posebno izdanje našeg onlajn časopisa o popisima stanovništva na postjuguslovenskom prostoru. Uvijek snimam kratke intervjue preko Skype sa autorima tekstova koji mi govore podrobnije o svojim istraživanjima. Uglavnom su malo nesigurni na početku, ali to dobro funkcioniše. Sviđa mi se ideja i da razgovaramo o istraživanjima a ne samo da to napišemo, objavimo i to je to.
Ponovo sam pod snažnim utiskom razgovora sa autorima oko tehničkih detalja vezanih za popis i međunarodnih standarda, s jedne, i stvarnosti u kojima se održavaju sa strastvenom raspravom o identitetu, s druge strane.
Četvrtak, 12. novembar
Rasprava u Beču o stereotipima i predrasudama, nedaleko od starog ureda Sigmunda Freuda (i zgrade gdje sam studirao pre 20 godina balkansku historiju) i kasnije na Diplomatskoj akademiji. Podsjećamo se tih pitanja tokom razgovora o 20. godišnjici Dejtona, a da pri tom ne moramo da pominjemo sam Dejtonski sporazum, ustavne reforme, konstitutivne narode. Tvrdio sam da se nacionalistički narativ na postjugoslovenskom prostoru nije mnogo promijenio, uprkos svim naporima Međunarodnog krivičnog suda u Hagu.
Uhvatio sam kasni noćni voz za Grac. Vožnja preko planina pored Semmeringa uvijek me navodi na razmišljanje o historijskom naslijeđu. Ova željeznička pruga je sagrađena prije 150 godina. Voz koji lagano krivuda preko Alpa, ne samo da je udaljen od gradova, već iz današnje perspektive njegovo uspinjanje pored šuma, vila i starih hotela djeluje nestvarno kao hotel u filmu "Grand Budapest Hotel".
Petak, 13. novembar
Dan za izradu planova s kolegama o radu u idućoj godini, o potrebi više intervjua za časopis. Pisanje ovog dnevnika me podsjeća kako je preostalo veoma malo vremena za razmišljanje o široj slici svega što se dešava, da se pronađe vrijeme za to između predavanja, sastanaka, razgovora sa novinarima. Ove sedmice se završava i nova mačka je došla u naš dom. No, to je druga priča.
