(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Danilo Ajković je rođen 1989. godine u Podgorici i trenutno balansira između dvije velike ljubavi - prava i novinarstva. Član je informativne redakcije FOS Media od njegovog osnivanja. Čvrsto vjeruje u ideju vladavine prava i njoj je posvećen od početka svog radnog angažmana. Za prvu godinu rada u novinarstvu nagrađen je godišnjom nagradom Udruženja novinara Crne Gore.
Subota, 21. jul
Dan započinjem na najljepši mogući način. Nakon završavanja nekoliko obaveza po gradu idem do sestre da vidim njenog sina, Maksima. On je novi član porodice, star tek šesnaest dana. Tako sam postao ujak, po treći put. Željno smo iščekivali njegov dolazak na svijet.
.........
I danas, kao i prethodnih dana, u medijima je glavna vijest izjava američkog predsjednika Donalda Trampa, u kojoj je naveo da su Crnogorci agresivni, i da bi lako mogli da izazovu treći svjetski rat. S obzirom da pratim njegove izjave svakodnevno, ovakav nastup me nije iznenadio.
Ono što mi takođe privlači pažnju je skupštinska rasprava u Srbiji – usvojiće zakon o pretpostavljenoj saglasnosti za doniranje organa radi transplantacije. Crna Gora je isto učinila 2016. godine jer smo bili među zemljama sa najmanjim brojem potpisanih donorskih kartica.
Vjerujem da većina u Crnoj Gori ni ne zna za ovo zakonsko rješenje. U to sam se uvjerio na društvenim mrežama: pitaju ljudi iz Crne Gore gdje mogu da potpišu donorsku karticu. Ne znaju da su već potencijalni donori, a jedino ukoliko to ne žele – onda moraju da daju odričnu izjavu. To je do sada samo jedna osoba uradila. Sve religije podržavaju doniranje. To je nešto plemenito. Moramo svi učiniti više da dopremo do ljudi, da ih informišemo, jer je i dalje potrebna saglasnost porodice preminulog srodnika, a one po pravilu, ne daju pristanak.
.........
Društvo mi udovoljava i poslijepodne provodimo na jednom od mojih omiljenih mjesta van grada. Dok se vozimo nazad za Podgoricu, pitanje za sve: tri omiljena mjesta u Crnoj Gori? Ćutim, razmišljam... Previše ih je, kako sad da izdvojim samo tri?
Nedjelja, 22. jul
Ustajem jako rano i nakon kraće vožnje stižem u manastir Ostrog. Donji manastir ispunjen ljudima i tišinom, jutro kakvo čovjek može samo poželjeti.
U nastavku dana, jaka kafa i čitanje nedeljnika. Pažnju mi privlači nekoliko intervjua i kolumni. I dalje je jedna od glavnih vijesti nedavno završeno Svjetsko prvenstvo u fudbalu i pobjeda Novaka Đokovića na Vimbldonu.
Prisjećam se riječi legendarne novinarke Barbare Volters: „Sportske stranice su pune ljudskih uspjeha. Naslovnice su, međutim, pune ljudskih promašaja. A u mom poslu, često moram da se bavim naslovnicama.“
Razmišljam o budućnosti novinarstva. Sve je više propagande, kršenja Kodeksa i lažnih vijesti, a sve manje objektivnog novinarstva, zasnovanog na činjenicama. Može li novinarski esnaf biti jači i šta sa onima koji umjesto integriteta i principa biraju trenutnu korist? Kako su završili baveći se ovako uzvišenim pozivom?
.........
Ima li boljeg načina za završiti dan nego glumom Viole Dejvis? Veliki minus mi je što sam tek noćas odgledao film Služavke, koji se odlično bavi pitanjem rasizma, na momente čak i komično. Ipak, željno je iščekujem u novoj sezoni serije „Kako se izvući sa ubistvom“. Da, ne mogu ja daleko od prava.
Ponedeljak 23. jul
Prvi neradni ponedeljak posle dugo vremena. Međutim, dan kao i uobičajeno započinjem vijestima. Odjeknula je izjava srpskog patrijarha Irineja, koji je dan ranije boravio u Crnoj Gori na hirotonisanju episkopa dioklijskog Metodija, da je položaj Srba u Crnoj Gori sličan onome kakav je bio u NDH.
Ne sumnjam da izjava ima veze sa namjerom vlasti da uskoro stavi u proceduru, po drugi put, Zakon o slobodi vjeroispovijesti.
Da li će i ovog puta Vlada ostati pri radikalnom rješenju, prema kojem bi najstarije crkve i manastiri, iz crkvenog prešli u državno vlasništvo? Da li je to uopšte pravno moguće? Na ovo posljednje pitanje odgovorio sam kategorično u jednom drugom slučaju od javnog interesa prije par godina. Da sam se prevario, jesam.
........
Nakon ljetnjeg pljuska, nešto se lakše diše, a to znači jedno: noćna vožnja biciklom.
Utorak 24. jul
Iz Atine stižu užasne vijesti: u požarima je poginulo više od 60 ljudi. Dok pratim razvoj situacije i borbu ljudi sa vatrom, pitam se koliko će pomoć brzo stići? Umijemo li s prirodom i da li će nam se osvetiti za sve što smo joj učinili?
........
Veče provodim sa prijateljima iz branše. Diskutujemo, između ostalog, na temu: da li je vrijedno otvarati ista pitanja iznova ako nas nadležni ignorišu? Jednoglasno dolazimo do zaključka da upravo to i jeste naš posao, da opominjemo, da se ne zaboravi.
Pred spavanje uglavnom pogledam stvari koje sam propustio, poput snimaka centralnih informativnih emisija ili kakav intervju koji me zanima. Naravno, tu je i Tviter, tako da sve to ide uporedo, dok ne shvatim koliko me malo sati sna čeka.
Srijeda 25. jul
Buđenje u šest ujutru, kako bih završio tekst i poslao ga kolegama na objavu. Jutro nastavljam Jungovom knjigom, koju sam kupio još u aprilu u Beogradu i koja od tada „čeka“ na mom radnom stolu. Naravno, okružena pročitanim knjigama Vladete Jerotića, jednog od ko zna koliko „jungovaca“. Čvrsto vjerujem u to da knjiga nađe čovjeka.
U toku dana stiže poruka u Viber grupu od Zorice: „Vodim vas popodne van grada, na skriveno mjesto“. I tako se dan završio uživanjem pored vode.
Četvrtak, 26. jul
Taman kad sam pomislio da ćemo imati politički monotono ljeto, Viši sud je donio odluku i naredio zatvaranje funkcionera Demokratskog fronta Milana Kneževića zbog odbijanja da svjedoči, na najduže dva mjeseca.
U isto vrijeme, Vlada je jednoglasno podržala da Veselin Veljović bude izabran za direktora policije. Dan ranije, moja sagovornica je iznijela niz argumenata zašto je protiv njegovog izbora. Policija se suočava sa nizom neriješenih teških krivičnih djela i mnogi nisu optimisti da će uskoro biti rasvijetljeni.
Srećom, prepuštam kolegama razvoj situacije i spuštam se do mora. Tokom vožnje razmišljam o nekim temama koje su mi već duže na čekanju. Nekad je potrebno da se više stvari poklopi da bi priča bila spremna za objavljivanje.
Petak, 27. jul
Budim se u zoru. Volim to doba dana, posebno ljeti. Čeka me redakcija i susret sa kolegama posle desetak dana. A za vikend se već kuju planovi.
Facebook Forum