U ponedjeljak je u Tuzli upriličen prijem za učenike generacije svih srednjih škola u Tuzlanskom kantonu. Mnogi od njih za sada su odlučili ostati u BiH i ovdje upisali fakultete, ali većina ne isključuju mogućnost odlaska iz zemlje. I oni i njihovi roditelji i profesori svjesni su da je sve više onih koji odlaze iz BiH jer ovdje ne mogu da dođu do izražaja, odnosno ne pruža im se nikakva prilika. Uglavnom žale što prilike kakve se pružaju van granica BiH ne mogu dobiti u svojoj zemlji i u svome gradu.
Dženan Lapandić ove godine izašao je iz Gimnazije „Meša Selimović“ u Tuzli kao učenik generacije. I van škole isticao se kao najbolji, a sa svih natjecanja iz matematike i fizike vraćao bi se kući sa medaljama. Iz Tuzle odlazi u Sarajevo na Elektrotehnički fakultet:
„Veliki problem našeg društva je odliv mozgova. Ja ću pokušati da ugradim sebe u naše društvo na najbolji mogući način, te da ostavim zapažen trag ovdje. Nadam se da će ostali krenuti ovim putem - da ostanemo u našoj BiH i pokušamo da je izgadimo na najbolji mogući način.“
I Medina Kulić, najbolja gimnazijalka iz Gračanice, kaže nam da mnogo njenih prijatelja razmišlja o odlasku iz BiH:
„Ako mladi odu u druge države, šta će ostati onda u BiH?“
Mersad Islamović najbolji je učenik u Teočaku.
„Kao i svaki tinejdžer mislim da je teško da se može opstati ovdje, s obzirom kakva je sad situacija u BiH - jer i sami vidite da mnogi završavaju fakultete, magisterije, čak i doktoriraju, međutim, slabo nalaze posao. Dosta mladih ide iz BiH u zemlje EU i dalje“, kaže on.
Na upit vidi li sebe negdje drugdje, Islamović odgovara:
"Možda bi se moglo tako reći."
Mladi uglavnom odlaze jer nakon završenih škola ili fakulteta mjesto pronalaze jedino na birou za zapošljavanje ili kao pripravnici u državnim službama, gdje rade jedino za topli obrok. Stručnjaci upozoravaju na činjenicu da su obrazovani mladi ljudi u BiH dovedeni pred zid jer i kada nešto žele napraviti ili promijeniti, mogućnosti za tako nešto nemaju.
„Letargija u našem društvu je dovela do toga da nemamo kritičnu intelektualnu masu u mladim ljudima. Oni su uhvaćeni ovo kolo svakodnevice i njihova prespektiva je da ne mogu puno da promijene. A mislim da im je tu greška, da oni trebaju da se uključe prije svega u politiku, da sami biraju mlade i kvalitetne ljude, da kreiraju svoju budućnost“, smatra sociologinja Smiljana Vovna.
"Oni ne odlaze, njih odgone"
Profesorica matematike iz Tuzle Mara Ostojić preko 30 godina radi u prosvjeti. U razgovoru za RSE kaže da svoje najuspješnije učenike viđa uglavnom putem društvenih mreža i da su mnogi od njih danas istaknuti stručnjaci u svijetu:
„Jako puno naših mladih koji ovdje nemaju perspektivu odu u druge zemlje i doživljavaju uspjehe, bivaju prihvaćeni i dobivaju visoko pozicionirana radna mjesta, rejting i status u društvu.“
Odlazak mladih ljudi za sada ne brine institucije obrazovanja, ali ni one koje se bave pitanjima mladih. Strategija o pitanjima mladih mnogo je usvojeno, ali niti jedna od njih nije donijela konkretne rezultate, jer su mladima uglavnom sva vrata zatvorena.
Tako danas, primjerice u Tuzli, najuspješniji učenici generacija i zlatni studenti rade već pet godina po ugovorima o djelu na Univerzitetu u Tuzli. Honorare nisu dobili godinu dana. Uz to, svaki mjesec popunjavaju rubriku na birou za zapošljavanje.
„Jedino što možemo je da im uručimo kratkoročnu stipendiju od 100 maraka. Naravno, moramo napraviti ambijent da bi učenici genaracije, odnosno svi mladi ljudi ostali u ovoj zemlji“, ističe ministar obrazovanja TK Adem Šehidić.
Suada Hodžić, majka je dva uspješna učenika:
„Oni ne odlaze, njih odgone. Odgone ih oni ljudi koji su došli i kojima smeta onaj ko zna. Takvi im pametni ljudi ne trebaju. Jer pametnim ljudima ne mogu da vladaju, mogu da vladaju samo ljudima koji ne znaju ništa. A današnja omladina nije takva. Vi znate ako imate u kući svoju djecu da oni nisu takvi, da jednostavno imaju svoj stav. Onaj ko nema stav, u ovoj državi može živjeti, a ako ima stav, on jednostavno nije to, on mora ići. To ja najbolje znam po mojoj poridici.“
Prema podacima koje je radio UNDP, preko 60 posto mladih ljudi svoju budućnost vide van BiH. Kako i ne bi, kada ih je isti toliki postotak nezaposleno.
Dženan Lapandić ove godine izašao je iz Gimnazije „Meša Selimović“ u Tuzli kao učenik generacije. I van škole isticao se kao najbolji, a sa svih natjecanja iz matematike i fizike vraćao bi se kući sa medaljama. Iz Tuzle odlazi u Sarajevo na Elektrotehnički fakultet:
„Veliki problem našeg društva je odliv mozgova. Ja ću pokušati da ugradim sebe u naše društvo na najbolji mogući način, te da ostavim zapažen trag ovdje. Nadam se da će ostali krenuti ovim putem - da ostanemo u našoj BiH i pokušamo da je izgadimo na najbolji mogući način.“
I Medina Kulić, najbolja gimnazijalka iz Gračanice, kaže nam da mnogo njenih prijatelja razmišlja o odlasku iz BiH:
„Ako mladi odu u druge države, šta će ostati onda u BiH?“
Mersad Islamović najbolji je učenik u Teočaku.
„Kao i svaki tinejdžer mislim da je teško da se može opstati ovdje, s obzirom kakva je sad situacija u BiH - jer i sami vidite da mnogi završavaju fakultete, magisterije, čak i doktoriraju, međutim, slabo nalaze posao. Dosta mladih ide iz BiH u zemlje EU i dalje“, kaže on.
Na upit vidi li sebe negdje drugdje, Islamović odgovara:
"Možda bi se moglo tako reći."
Mladi uglavnom odlaze jer nakon završenih škola ili fakulteta mjesto pronalaze jedino na birou za zapošljavanje ili kao pripravnici u državnim službama, gdje rade jedino za topli obrok. Stručnjaci upozoravaju na činjenicu da su obrazovani mladi ljudi u BiH dovedeni pred zid jer i kada nešto žele napraviti ili promijeniti, mogućnosti za tako nešto nemaju.
„Letargija u našem društvu je dovela do toga da nemamo kritičnu intelektualnu masu u mladim ljudima. Oni su uhvaćeni ovo kolo svakodnevice i njihova prespektiva je da ne mogu puno da promijene. A mislim da im je tu greška, da oni trebaju da se uključe prije svega u politiku, da sami biraju mlade i kvalitetne ljude, da kreiraju svoju budućnost“, smatra sociologinja Smiljana Vovna.
"Oni ne odlaze, njih odgone"
Profesorica matematike iz Tuzle Mara Ostojić preko 30 godina radi u prosvjeti. U razgovoru za RSE kaže da svoje najuspješnije učenike viđa uglavnom putem društvenih mreža i da su mnogi od njih danas istaknuti stručnjaci u svijetu:
„Jako puno naših mladih koji ovdje nemaju perspektivu odu u druge zemlje i doživljavaju uspjehe, bivaju prihvaćeni i dobivaju visoko pozicionirana radna mjesta, rejting i status u društvu.“
Odlazak mladih ljudi za sada ne brine institucije obrazovanja, ali ni one koje se bave pitanjima mladih. Strategija o pitanjima mladih mnogo je usvojeno, ali niti jedna od njih nije donijela konkretne rezultate, jer su mladima uglavnom sva vrata zatvorena.
Tako danas, primjerice u Tuzli, najuspješniji učenici generacija i zlatni studenti rade već pet godina po ugovorima o djelu na Univerzitetu u Tuzli. Honorare nisu dobili godinu dana. Uz to, svaki mjesec popunjavaju rubriku na birou za zapošljavanje.
„Jedino što možemo je da im uručimo kratkoročnu stipendiju od 100 maraka. Naravno, moramo napraviti ambijent da bi učenici genaracije, odnosno svi mladi ljudi ostali u ovoj zemlji“, ističe ministar obrazovanja TK Adem Šehidić.
Suada Hodžić, majka je dva uspješna učenika:
„Oni ne odlaze, njih odgone. Odgone ih oni ljudi koji su došli i kojima smeta onaj ko zna. Takvi im pametni ljudi ne trebaju. Jer pametnim ljudima ne mogu da vladaju, mogu da vladaju samo ljudima koji ne znaju ništa. A današnja omladina nije takva. Vi znate ako imate u kući svoju djecu da oni nisu takvi, da jednostavno imaju svoj stav. Onaj ko nema stav, u ovoj državi može živjeti, a ako ima stav, on jednostavno nije to, on mora ići. To ja najbolje znam po mojoj poridici.“
Prema podacima koje je radio UNDP, preko 60 posto mladih ljudi svoju budućnost vide van BiH. Kako i ne bi, kada ih je isti toliki postotak nezaposleno.
